Dramaturg, Balša Poček, diplomirao je Dramaturgiju na cetinjskom Fakultetu dramskih umjetnosti.
Bio je angažovan na više predstava u produkciji CNP-a i Gradskog pozorišta Podgorica, kao dramaturg ili asistent dramaturgije. Završava master studije na Kineskoj Akademiji Umjetnosti u Hangdžou.
U sklopu magistarskog rada, napisao je i režirao kratki film “Svježe sa ulice”, koji je bio među nagrađenim radovima, a prikazan je na izložbi u Muzeju umjetnosti Džeđiang. U filmu, čiju režiju i scenario potpisuje Poček, igraju Stefan Vuković, Jovan Krivokapić, Lazar Đurđević i Aleksandar Gavranić.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Pojedini ljudi koji više nijesu živi. Osim toga, ništa posebno. Svaki period života je priča za sebe.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što ne moram da idem u školu rano ujutru, i to što mnogo bolje razumijem neke stvari u životu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Nemam ga. Ako u nečemu nijesam došao do izražaja, to je zato što nijesam bio dovoljno dobar u tome.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ponekad sam lijen. Mada, sve manje kako sam stariji.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim ljude za koje znam da će biti tu za mene ukoliko mi zatrebaju, što je, naravno, uvijek i uzvraćeno s moje strane. Takođe, veoma cijenim kada neko ima smisla za humor.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Kada bi sve bilo jednostavno (i zašto neće biti)”. Pretpostavljam da bi morao da me glumi neko sa kovrdžavom kosom, možda Jesse Eisenberg.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Plav, kovrdžav, blesav, ozbiljan, dobroćudan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Neka lagana, mediteranska hrana. Paradajz, bosiljak i maslinovo ulje.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- U fazi sam kada jako cijenim to što Betmen može da bude Brus Vejn u slobodno vrijeme. Samo što bih se ja preselio na neko mirnije mjesto.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Dijegom Armandom Maradonom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Gledam fudbal, pijem kafu, eventualno pomažem mojima oko sređivanja po kući.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Naizgled lijepa”, Azra.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Ana Karenjina”, u režiji Mirka Radonjića, je prva predstava koju sam pogledao poslije duže vremena. Prema mom mišljenju, jako težak zadatak na koji je cijela ekipa odgovorila dosta dobro.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Španiju i u Grčku, za sada...
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Vozove, pogotovo ovdje kod nas. Decenijama su u katastrofalnom stanju.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Najčešće nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
- Dobroj komediji. Lijepoj hrani. Momentima u kojima mi lijep i jednostavan život djeluje kao nešto što je moguće.
Da li za nečim žalite?
- Trudim se da ne dolazim u takvu situaciju. I, ako žalim, bolje je da žalim zbog nečega što sam uradio, nego zbog nečega što nijesam uradio.
Bez čega ne možete?
- Život je mnogo teži kad nema hrane koju volite. Da ne pričam o tome koliko je težak bez hrane uopšte...
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne sjećam se. Ali, da napomenem da nikad ne propustim priliku da to uradim kada mislim da sam nešto pogriješio.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Srećan život, da živim koliko god hoću i beskonačan broj želja da mi se ispuni. E, onda idu - mnogo para, mir u svijetu, rješavanje ekološke krize, izlječenje bolesnih, popravka semafora u Zagoriču itd.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- To što sam donio odluku da se preselim u Kinu. I nijesam jedini. Ali, kao da nikoga ne zanima koliko mladih ljudi napušta ovu zemlju, i iz kojih to razloga rade.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Gledao bih da provedem što više vremena sa ljudima koje volim.
Kako biste voljeli da umrete?
- U dobokoj starosti, srećan, ispunjen na emotivnom i profesionalnom planu decenijama unazad, okružen ljudima koje volim.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Premlad sam da bih o tome razmišljao.
Priredila: A. POPOVIĆ
