Prije tačno godinu dana, tog 30. avgusta kada su saopšteni prvi rezultati parlamentarnih izbora, mislim da nije bilo Crnogorca kojeg nije, barem, stomak zabolio. Da smo te noći kada se dostini od nas rušio svijet, jer smo viđeli neki smrtni udarac zadat Crnoj Gori, znali da će vlast preuzeti ovakvi, mislim da bi možda i zapjevali.
Nakon godinu dana, nema euforije kod onih koji su dobili izbore, nema ni četničke proslave obljetnice te za njih ''velike pobjede''. Realno, najsrećniji zbog rezultata i epiloga bi trebali da budu oni iz depeesa, dokazali su da i od njih postoje gori, a u to niko na svijetu nije vjerovao.
Zamislite sad koliko su jake majice sa likom Svetog Petra i to njih 3.000 komada!
Teški su porazi, pogotovo kad se izgubi vlast poslije toliko godina, ali su još teže Pirove pobjede. Pobijedio si, a izgubio. Kad bih mogao da ovo preslikam na neku poznatu situaciju, to bi bila ona čuvena facijalna ekspresija Filipa Vujanovića u noći proslave neke pobjede kad osmijeh zamijeni stravljenim izrazom lica.
Što se to promijenilo? Ništa. Barem ne, nabolje. Na gore je krenulo mnogo toga. Nepotizam, partijska zapošljavanja, sve se to nastavilo. Dobili smo i novu kategoriju, crkvena zapošljavanja, valjda ima i crkva Srbije svoju kvotu jer je najzaslužnija za ''pobjedu''. Pobjeda bez pobjednika. O tome pisah neđe ranijih neđelja, kako revolucija pojede svoju đecu.
Jedina stvar koja je donekle išla bila je položaj i uloga crkve Srbije. Svjesni njene moći, potencijalnog saveznika, ali i iz zahvalnosti prema njenoj glavnoj ulozi u njihovom osvajanju vlasti, niko od ''pobjednika'' nije bio spreman da joj stane na put.
Blaga saopštenja i pozivanja od strane jedne male partijice vezano za ustoličenje velikodostojnika SPC, Joanikija Mićovića, nijesu ništa drugo bez prazna priča pred cetinjske lokalne izbore. Naravno, tada će se jasno viđeti što Cetinjani misle o svemu tome.
Pitanje ustoličenja veoma zaokuplja pažnju crnogorske javnosti, vlasti i opozicije. Na stranu to što se Crna Gora polako stavlja na sve moguće crne liste, desetine ljudi umiru svakoga dana, vlada haos u svim mogućim institucijama, ništa to nije bitno.
Bitno je ustoličiti onoga, onamo đe ne treba. Silom i po svaku cijenu. To je zadatak koji mora biti obavljen.
S druge strane, proganjaju se oni koji ne ćute. Hapse, privode, kažnjavaju, zbog ljubavi prema Crnoj Gori. Najnoviji primjer hapšenja majica sa likom najvećeg crnogorskog svetitelja i zaštitnika sve crnogorske nacije i države, Svetoga Petra I Cetinjskog je najgori primjer djelovanja ove vlasti. Strah od danilovgradskog transparenta liječili su tako što ga je palilo njih tridesetak. I to je bila krvava borba. Zamislite sad koliko su jake majice sa likom Svetog Petra i to njih 3.000 komada! Tu bi bila potrebna sva crnogorska policija da ih savlada, zato su ih i dobro vezali.
Jedina dobra stvar koja se desila smjenom vlasti je padanje u ponor straha od iste i manja pasivnost crnogorskog društva, pogotovo Crnogoraca.
Pasivnost Crnogoraca na greške pređašnje vlasti skupo nas je koštala i ne smije se više nikad ponoviti. Ali, bitno je da sada ne ćute! I da ih svakim danom ima sve više.
Tako će biti i u neđelju na Cetinju. Sa sve oslobođenim Svetim Petrom na prsima i uz njegovu pomoć, složno, bratski, crnogorski, oko svoga neba, svoga barjaka, svoga manastira - NA OKUP!
