Stalno napominjem nadnacionalne osobenosti pripadanja crnogorstvu. Kao što smatram da svako ko osjeća te stvari i Crnu Goru prihvata kao svoju ima pravo da se naziva Crnogorcem, tako smatram i da je ljudska i moralna dužnost Crnogoraca da staju u odbranu slabijih i potlačenih.
Na kraju, nije li i naša cjelokupna istorija zapravo priča o borbi mnogo slabijeg protiv jačeg, Davida protiv Golijata, iz kojeg smo vazda izlazili kao pobjednici?
0Logički, nije crnogorski likovati na maltretiranju slabijeg. To je crnogorsko obrazloženje zašto se drznuh da ovo pišem, iako nekad stav koji ću reći nije baš prihvatljiv u određenim spoljnopolitičkim krugovima u kojima Crnu Goru želim da vidim. Na kraju, vazda bih birao časno umrijeti i nestati, nego živjeti u suprotnosti sa svojim moralnim načelima.
Drugi razlog je profesionalni. Cijelu dosadašnju, a nadam se i buduću akademsku i profesionalnu karijeru posvetio sam izučavanju genocida. Od Dablina, preko Padove i Jejla, cjelokupno moje obrazovanje fokusira se na zločin nad zločinima. Profesionalna etika mi ne dozvoljava da ćutim. Sa druge strane, čast mi je što sam dio Međunarodne asocijacije istraživača genocida (IAGS), najkompetentnije institucije na svijetu iz ove oblasti, koja je prije nekolike neđelje donijela rezoluciju kojom se činjenje Izraela nad Palestincima u Gazi naziva genocidom.
I to jeste genocid. Sviđalo se to nekome ili ne. Palestinski narod prolazi kroz pakao destrukcije i uništenja, sa krajnjom namjerom da se zauvijek izbriše njihovo postojanje na teritoriji Gaze, teritorija anektira i na taj način završi priča o palestinskom pitanju i postojanju države Palestine. Gaza bi, naravno, bila samo početak, a ista matrica bi dalje bila primijenjena na Zapadnu obalu, a možda kasnije i na djelove Jordana, Sirije i Libana.
Fašizam u svom najizraženijem obliku, a savremeni cionizam i ultradesničarska cionistička politika nisu ništa do jedni od vidova fašizma i nacizma, iste ideologije koja je u Holokaustu usmrtila preko šest miliona Jevreja i stremila ka tome da uništi sjajnu jevrejsku civilizaciju koja je toliko toga pozitivnog ostavila u istoriji Evrope i svijeta. Još se nadam da većina Jevreja, tj. stanovnika Izraela, ne podržava ovakvo djelovanje već da su žrtve desničarske politike, kao i mnoge druge države i narodi.
Kao Crnogorac i slobodan čovjek, nemam dilemu da slobodu palestinskog naroda podržim svakim atomom snage
Početkom 2016. ostvario sam sebi jednu od većih životnih želja, a to je da se o Božiću dne poklonim na grobu Isusa Hrista. Osim svetoga grada Jerusalima, imao sam priliku i da obiđem prijatelje koji žive u Ramali, nezvaničnom glavnom gradu Zapadne obale. Da uživam u njegovim ljepotama, ali i da vidim kako stotine hiljada ljudi žive u otvorenom zatvoru unutar zidom opasane teritorije.
Zida u koji svako može ući, ali iz kojeg mogu izaći samo oni koji dobiju dozvolu od izraelskih vlasti. I vjerujte mi, ako je situacija u Zapadnoj obali takva, mogu tek misliti kako je bilo u Gazi, najvećem koncentracionom logoru na otvorenom na svijetu, u koji se nije moglo ni ući ni izaći, u kojem nije bilo ni hrane ni vode ni struje, i u kojem je svaki dan bilo misija preživjeti.
Ti ljudi nisu tamo imali život, jer se to životom ne može nazvati, već puko preživljavanje i čekanje dana kada će biti likvidirani - ili raketom ili snajperom. I krivac za takvo stanje, za kreiranje plodne sredine za radikalizam i mržnju, je zvanični Izrael. Mislim, ne možeš šezdeset godina nekoga držati u takvom stanju i takvoj neizlaznoj situaciji, a da on prema tebi ne razvije mržnju i želju da te porazi, a sebe oslobodi jarma. Na kraju, i Jevreji Varšavskog geta su jednog dana rekli da je dosta i digli se na ustanak.
Naravno, u modernom svijetu ne postoji opravdanje za terorizam. Ono što je Hamas uradio prije nekoliko godina je terorizam i ratni zločin. Ne može se za pravdu boriti terorom i ubijanjem nevinih. Za ovo se mora odgovarati, a Hamas mora biti uništen, kao i svaka druga teroristička i druga organizacija koja kao sredstvo bira nasilje nad nedužnim, nenaoružanim, slabijim i vezanim. Zbog toga, dobar dio tereta u budućim godinama leži i na samim Palestincima, koji mudrom politikom mogu izdejstvovati rješenje svog nacionalnog i državnog pitanja.
Mišljenja sam da je kreiranje takvog stanja u Gazi od strane Izraela bilo namjerno, i da je podgrijavanje ekstremizma bilo planski odrađeno, kako bi se eksplozija istog iskoristila za etničko čišćenje, aneksiju i genocid. I za ovo neko treba da odgovara. I za to je jedino odgovorna ekstremistička vlast u Izraelu, a nikako jevrejski narod, ma đe gođ on živio.
Antisemitizam je jedan od najgorih i najstarijih oblika fašizma, i mržnja prema Jevrejima je isto što i mržnja prema Palestincima ili prema bilo kojem drugom narodu. Generalizacija je izvor svakog zla. Upoznao sam toliko mnogo Jevreja koji podržavaju mir i rješenje kroz formiranje dvije države.
I zaista, mir nema alternativu. Formiranje i priznanje nezavisne, demokratske i napredne palestinske države je dužnost i obaveza čovječanstva. Isto tako, garancija izraelskoj državi i njeno pravo na postojanje je obaveza međunarodne zajednice. Samo tako se može staviti tačka na ovu priču koja gotovo 100 godina zamara Svetu zemlju.
Naravno, prije svega treba hitno prestati sa genocidnom politikom u Gazi. Prestati sa ubijanjem, mučenjem, izgladnjivanjem i proganjanjem palestinskog naroda i dati im pravo na život. Ovo je najveći test ljudskosti koji je čovječanstvo imalo od završetka Drugog svjetskog rata do danas.
Kao Crnogorac i slobodan čovjek, nemam dilemu da slobodu palestinskog naroda podržim svakim atomom snage.
