AI (Artificial Intelligence) mijenja način na koji radimo i obrađujemo podatke. EI (Emotional Intelligence) mijenja način na koji obrađujemo emocije.
Što duže posmatram organizacije, sve mi je jasnije: njihovu budućnost neće određivati samo brzina tehnologije, već emocionalna atmosfera u kojoj ljudi rade. O zajedništvu ljudi i tehnologije već smo mnogo puta govorili, ali to zajedništvo postoji samo ako razumijemo uloge i prednosti i jednih i drugih.
Dvije inteligencije, dvije uloge – jedan sistem
AI i EI su samo različiti oblici inteligencije i svaka nudi ono što joj je u osnovi: jedna logiku, druga smisao. Zato je njihova najveća snaga upravo umrežavanje.
Zašto organizacije to i dalje slabo komuniciraju?
Vjerovatno misle da je to tehnička tema, a zaboravljaju da je svaka tehnička promjena, emocionalna promjena.
Zaposleni danas ne osjećaju strah od tehnologije. Oni osjećaju strah od tišine oko tehnologije. Od naslova “profesije koje nestaju”, od nejasnih najava, od toga da ne znaju gdje su oni u toj priči.
AI može ubrzati procese, učiniti ih preciznijim i otpornijim, ali samo EI može zadržati ljude. Istina je jednostavna. Ljudi ne odlaze zbog mašina, odlaze kada se osjećaju nesigurno i nevažno.
AI preuzima zadatke, EI čuva identitet
Zato je važno da budemo jasni, otvoreni i glasni i da razumijemo: jedno je mozak sistema, a drugo srce kulture.
• AI preuzima zadatke, ne identitet.
• EI daje smisao, atmosferu i kulturu.
• Obje inteligencije su partneri.
Ne plašimo one koji su nam najvažniji.
Objasnimo im gdje idemo i zašto su oni i dalje centar te priče. Tome služi R faktor. Šta vama u ovoj AI tranziciji djeluje kao veći izazov - tehnologija ili tišina oko nje?
Da li organizacije danas jednako ozbiljno investiraju u emocionalnu inteligenciju ljudi kao u vještačku inteligenciju sistema?
