Odavno smo već navikli da Crnu Goru može da ponižava kako ko đe stigne. Štaviše, takvo ponašanje je postalo i poželjno. I neka ih. Kad nema ko da ih zaustavi. Institucije ne postoje, a i te koje postoje rade na razgradnji crnogorske države. Nema ni vlasti ni opozicije koje bi to spriječile. A ni naroda.
Recimo, najbolji primjer toga su Pljevlja i tamošnji predsjednik opštine kojem je dato da žari i pali i niko mu ništa ne može. Koalicioni partneri mu ćute i na taj način odobravaju ili ga kao nešto prekore, a on nastavlja po svome. Sa druge strane, državna vlast ignoriše njegove radnje, a tužilaštvo snom mrtvijem spava. Dokaz da države nema. Da ima, Vlada bi odavno uvela prinudnu upravu u Pljevljima, a tužilaštvo odradilo svoj dio posla za podrivanje Ustava i nezavisnosti Crne Gore. Nisu to uradili, jer prosto ne smiju. I ne znaju.
Kukavičluk i neznanje su dva najveća crnogorska problema. U državi u kojoj prvu i posljednju riječ ima srpska crkva nije teško imati brdo kukavica, prikrivenih plaštom vjernika. A zapravo nisu vjernici nego sujevjernici, koji smatraju da ako se usprotive volji nekog seoskog popa ili vladike, Bog lično će ih kazniti.
Isto tako niko ne smije da odreaguje protiv onih stvari koje srpska crkva podržava i diriguje, a vjerujem da su i Pljevlja njeno maslo. Na kraju krajeva, SPC je vazda voljela da bude država u državi i da pravi saoizaciju. Ovog puta im je to pošlo za rukom.
Drugi problem je neznanje. Niko pojma nema ni o istoriji ni o politici ni o društvu. Zbog toga su i laka meta manipulaciji i propagandi koja dolazi iz SPC kuhinje.
Recimo, viđeli smo Jokovića koji ne zna da su Ljuba Čupića ubili četnici. Jednog lidera socijalistički orijentisane partije koja je iznjedrena iz Saveza komunista uspjeli su da ubijede u neku njihovu realnost i neke njihove istorije i činjenice. Njega i desetine hiljada drugih. I onda kad ih suočiš sa istinom nađu se u centrifugi i bezizlaznoj situaciji. Međutim, to nije dovoljno da se bolest neznanja izliječi.
SPC je vazda voljela da bude država u državi i da pravi saoizaciju. Ovog puta im je to pošlo za rukom
To se jedino liječi jakim institucijama. Onime što Crna Gora nije nikad imala. Svaka vlast je gradila slabe institucije, koje služe prvenstveno njoj i njenom aparatu, pa tek onda državi. Tako i ovi današnji. Džabe se čudimo zašto Vlada, ministarstva, tužilaštvo i sudstvo ćute, liše hrabrih pojedinaca kojima je stvarno stalo do profesionalizma. Jednostavno, ponašaju se u stilu kao da je došlo i njihovih konačnih pet minuta i onda deru dok mogu, a mogu i bojim se moći će još dugo.
Zbog toga i Vraneš može da se sprda sa cijelom državom i da za to ne snosi nikakve posljedice. Za sve to vrijeme i crnogorska opozicija i građansko društvo pokušavaju da glume neku kulturu i da na civilizovan način skrenu pažnju na tobožnje probleme. U tome je greška.
Sve dok se ne shvati da se ovakvom ponašanju može jedino parirati istom mjerom nema lijeka, a svako će moći da bude država u državi.










