Crna Gora je jedina zemlja u Evropi koja se u svom Ustavu zaklela da će biti „ekološka država“. Trideset tri godine kasnije, to je postalo fraza kojom političari kite govore, dok deponije gore, rijeke se truju, a morem pluta kanalizacija. Današnja Vlada, umjesto da prekine taj začarani krug, nastavlja istim putem: bez plana, bez odgovornosti, ali s obiljem partijskog računa i kalkulacija.
Politika umjesto plana
Na jedno od najsloženijih pitanja savremenog društva, aktuelna Vlada odgovara najjednostavnijim mogućim receptom: ćutanjem i odlaganjem. Dok gradovi guše sopstvene deponije, a kanalizacija u sezoni potopi i najskuplje hotele, ministarske fotelje se koriste kao poligon za ispunjavanje partijskih obećanja i potkusurivanje sa lokalnim vlastima.
Umjesto nacionalne strategije, imamo politički kalendar. Umjesto jedinstvenog sistema, imamo „dogovore“ po principu, ako je opština u rukama partije bliske vlasti, biće finansirana,ako nije, neka se guši u sopstvenom otpadu. To je najniži oblik politizacije: zdravlje građana i budućnost djece zavise od boje partijskih knjižica.
Pogubna logika prebacivanja tereta
Jedna od najvećih prevara u dosadašnjem pristupu je ideja da se otpad „prebaci“ iz jedne opštine u drugu, kao da se tako rješava problem. To nije ekologija, to je politički šverc. Deponije ne nestaju tako što se izmjeste trideset kilometara dalje. Otpadne vode ne postaju čiste tako što se kanalizacija „usmjeri“ u more, jezero ili rijeku koja protiče kroz komšijski kraj.
18Takva logika ne samo da je pogubna, nego i opasno podstiče međusobno neprijateljstvo među opštinama. Umjesto saradnje i zajedničkog plana, Vlada je proizvela atmosferu sukoba, gdje svaki grad postaje otirač za tuđe smeće.
Gdje škripi
Škripi svuda.
Strategija ne postoji.Svaka ozbiljna država imala bi jedinstven plan upravljanja otpadom i otpadnim vodama. Crna Gora, kandidatkinja za članstvo u EU, to još nema. Dokumenti postoje na papiru, ali nikada nijesu sprovedeni u praksi.
Stručnjaci su marginalizovani.Umjesto da međunarodna iskustva i domaći stručnjaci kreiraju rješenja, ključne odluke donose partijski postavljeni direktori i funkcioneri kojima ekologija služi samo za fotografisanje na konferencijama.
Novac se ne koristi.Evropska unija i međunarodne institucije nude sredstva. Ali bez projektne dokumentacije i ozbiljne pripreme, ta sredstva ostaju nedostupna. Tako će se desiti da milioni eura za postrojenja za prečišćavanje budu izgubljeni zbog naše nekompetentnosti.
Odgovornost ne postoji.Kada deponija gori, nema krivca. Kada kanalizacija izlije na plažu, niko ne podnosi ostavku. Kada se međunarodni partneri žale na kršenje ekoloških standarda, Vlada odgovara: „riješićemo“.
Budućnost kao talac neodgovornosti
Ako se ovako nastavi, unucima ćemo ostaviti Crnu Goru u kojoj je normalno piti flaširanu vodu jer su svi izvori zagađeni. Udisati dim sa deponija koje gore mjesecima. Živjeti pored mora koje smrdi na kanalizaciju, kao u nekim primorskim opštinama.
Na primorju, turizam će biti prvi na udaru. Nijedna marina, nijedan luksuzni hotel, nijedna kampanja „Wild Beauty“ ne može prikriti miris fekalija i sliku plastike koja pluta uz obalu. Na sjeveru, poljoprivreda će propadati jer su rijeke zatrovane, a zemlja zasićena otpadom.
Ekološka država postaje sprdnja, a međunarodni partneri se s pravom pitaju: da li Crna Gora uopšte ima ozbiljnu vlast?
Kako do rješenja
Rješenja nijesu nedostižna, samo traže ozbiljnost koju ova Vlada nema.
- Nacionalna strategija.Potrebno je donijeti jedinstven plan, usklađen sa evropskim standardima, koji obavezuje svaku opštinu i svaku vladu, bez obzira na partijski sastav.
- Međunarodna ekspertiza.Crna Gora nema dovoljno kapaciteta da sama riješi problem. Zato treba pozvati stručnjake iz zemalja koje su uspješno prošle kroz iste izazove, od Slovenije do baltičkih država.
- Transparentno finansiranje.Javnost mora znati gdje ide svaki euro. Nema više prostora za „ekološke“ tendere u kojima je jedini pobjednik partijski kum.
- Uključivanje građana.Edukacija i odgovornost na lokalnom nivou ključni su za promjenu kulture, jer postrojenja neće pomoći ako građani i dalje bacaju smeće u rijeke.
- Regionalna saradnja.Opštine ne smiju biti neprijatelji, nego partneri. Voda i zrak ne poznaju granice, zato rješenja moraju biti zajednička.
Vlada bez volje i znanja
Današnja Vlada pokazuje da nema ni znanja, ni volje, ni hrabrosti da se uhvati ukoštac sa problemom otpada i otpadnih voda. Njeni ministri kriju se iza partijskih interesa i improvizacija, dok zemlja tone u sopstveno smeće.
Građani, međutim, nemaju luksuz da čekaju. Svaki požar na deponiji, svako zagađenje rijeke, svaka kanalizacija u moru podsjetnik su da vrijeme curi. Ako ova vlast neće da shvati da ekologija nije dekoracija nego pitanje opstanka, biće na građanima da ih podsjete. Na ulici, na izborima, na svakom mjestu gdje se brani pravo na zdravu vodu i čist vazduh.
Jer ekološka država nije obećanje političara, nego obaveza prema budućim generacijama. Ako tu obavezu izdamo, izdaćemo i samu ideju Crne Gore, za koju današnja vlast izgleda i ne brine.
