Tito je za kralja Petra I Karađorđevića govorio da je bio ''pravi demokrata''. Naime, Petar je na vlast došao na krvavim bajonetima majskog prevrata i iskasapljenih leševa Aleksandra Obrenovića i trudne mu žene Drage.
Pitanje je koliko je Petar uistinu bio demokrata po ubjeđenju, ali u takvoj situaciji nije imao prostora za zavođenje autoriteta, vjerujem iz straha da ga ne ponese ista crna ruka koja ga je i dovela. Bilo kako bilo, u Srbiji je tada postojao neki vid parlamentarne demokratije i izbora, ako državu izgrađenu na bajonetima možemo nazvati demokratskom, a taj period od skoro deceniju završiće kada su ispaljeni Principovi sarajevski meci. Nakon toga, znamo istoriju.
Vučićeva pobjeda u svih deset opština u kojima su održani izbori ne iznenađuje, iako su pljuštale batine i maltretirani opozicioni funkcioneri i glasači
Vijek i kusur kasnije, Srbi žive privid demokratije. To zapravo više nije ni privid, već otvoreno pozorište. I politički gledano, Srbija vjerovatno predstavlja najveću komediju na otvorenom na svijetu. Komediju u kojoj je glavni urednik i izvođač Aleksandar Vučić i grupa oko njega. Grupa koja određuje sve segmente u životima građana Srbije.
Kada se desio veliki protest u Beogradu prošle godine rekao sam: ''Tresla se gora rodio se miš''. Tada mi je to zamjereno od onih koji ne poznaju istoriju i mentalitet tamošnjeg naroda i koji su se obradovali na prvi mah očiglednim demokratskim promjenama. Znao sam da se neće desiti ništa. I nije. Malo se šetalo, pjevalo, i pošlo doma, sa ubjeđenjem da na ''sljedećim izborima sigurno pada''. Zaboravila se ključna činjenica – takvi režimi ne padaju na izborima, ne u komediji i na pozornici koju sami diriguju.
Slično je bilo i za vrijeme Miloševića. Bila je potrebna decenija represije, nasilja, kriminala, ratova, sankcija, ubistava, izolacije, propasti, bombardovanja da bi Milošević izgubio. I pored svega toga, Milošević je dobio nešto preko 37% glasova na izborima 2000. uz skoro 6% kandidata Srpske radikalne stranke. Više od 40% građana Srbije glasalo je za Miloševića uprkos svemu navedenom! I te bi izbore pokrali da nije bilo 5. oktobra i odlučnosti građana Srbije da takvo nešto ne dozvole. Naravno, i ostalo je istorija.
35Žao mi je potencijalne zdrave snage u Srbiji koja iskreno želi promjene. Međutim, mislim da takvih ljudi nema više od pet odsto. Suština je da se u Srbiji ne bore za promjenu svijesti, pogotovo one ekstremno desno nacionalističke, već se bore za promjenu izvršilaca radova. Kad pogledamo ankete, većina građana Srbije ne želi ulazak u EU. O NATO-u da i ne govorimo.
Onda se postavlja pitanje, koja je, u suštini, razlika između prosječnih podržavalaca SNS-a, popularno nazvanih ćaci, i prosječnih podržavalaca blokadera? Ideološka razlika? Mislim da je nema. Isto je bilo i 2000. Milošević nije smijenjen jer je nagrdio državu ratovima. Milošević je smijenjen jer je iznevjerio, jer ih je izgubio.
Ođe bih mogao kilometarski da pišem o Đinđiću. Je li Đinđić bio prozapadan? Jeste, ali je u suštini bio ista nacionalistička fela kao i ostali. To se vidjelo i u njegovim izjavama vezanim za Crnu Goru.
Kada je izabran za predsjednika Skupštine Beograda, prvo što je uradio bilo je da skine petokraku sa njene zgrade. Kasnije, kako bi se dodvorio nacionalističkim krugovima unutar Srpske pravoslavne crkve uveo je vjeronauku u obavezno školovanje.
Vijek i kusur kasnije, Srbi žive privid demokratije. To zapravo više nije ni privid, već otvoreno pozorište
Da nema razlike viđelo se par godina nakon, kada je potpisano pomirenje između Đinđićevih nasljednika, tj. DS-a i SPS-a. Samim tim, Miloševićevi pioniri su bili van vlasti samo par godina. I od tad ih eto. Kad se pogleda, ista partija je dio vlasti u Srbiji, na ovaj ili onaj način još od 1989. Samo su unaprijeđene metode i prilagođene vremenu u kojem živimo.
Tako da, ova Vučićeva pobjeda u svih deset opština u kojima su održani izbori ne iznenađuje, iako su pljuštale batine i maltretirani opozicioni funkcioneri i glasači. Iako se pješačilo i protestovalo mjesecima. Problem nije političke prirode!
Građani Srbije prvo treba da promijene svijest, svoj odnos prema sebi, prema drugima, svoju lakomost i sklonost ekstremizmu, mržnji i nasilju. Da li će se to desiti za naših života? Sumnjam. Da li će obaliti i Vučića u dogledno vrijeme? Sumnjam još više! Prije svega nema ko da ga zamijeni, a šansa da bi sve bilo isto je ogromna. Mentalitet je isti.
