Tokom prošle sedmice, rejting Milojka Spajića kod ovdašnjih i regionalnih kolumnista bliskih srpskoj crkvi i poniklih iz Miloševićevog pera naglo je porastao.
Nizale su se iznadsituaške pisanije, s ciljem ubjeđivanja lakovjerne mase kako se Spajić, izjavom o zastavama, domišljato suprotstavio crnogorskim nacionalistima, uz nezaobilaznu mantru da je srpski nacionalizam plod DPS mašte.
Reklo bi se da aktuelni premijer polako preuzima titulu omiljenog političara rusko-srpske propagandne mreže, koja je dugo pripadala njihovom najučinkovitijem poslušniku Dritanu Abazoviću.
Osim perfidnog, ali veoma nevještog pokušaja relativizacije postupaka koalicionih partnera, čuli smo jedno vrlo jasno određenje u odnosu na odabir budućeg strateškog pravca zemlje. Dobili smo nedvosmislenu potvrdu podređenosti zakonodavne i izvršne vlasti DF strahovladi.
95Uostalom, očekivati da politički puleni SPC stanu u zaštitu državnog integriteta, bilo bi ravno naučnoj fantastici. Prisjetimo se ikonografije koja je krasila sve proslave izbornih pobjeda Pokreta Evropa sad, simbolizujući povratak u devedesete. Neočetnička elita, ogrnuta simbolima druge države, horski je pjevala ratnohuškačke stihove. Veselio se tada srpski rod i podanički se klicalo Beogradu. Odavno je postalo jasno da su partije centra u stvari prepakovana verzija radikalne desnice - mamac za privlačenje nezadovoljnih procrnogorskih birača.
I Milatović i Spajić, posredno ili neposredno, osiguravaju pomoć prijatelja potrebnu za političko preživljavanje nakon finalnog raskola
Spajićeva nezainteresovanost za identitetske teme, proističe iz prepuštanja rukovodeće palice profesionalnim izvođačima radova u pripremi za najagresivniju fazu finalizacije projekta srpskog sveta. Svojevremeno, dok je obavljao funkciju ministra finansija u apostolskoj Vladi, formalni premijer nije bio ovoliko preokupiran "ekonomskim temama".
Naprotiv, aktivno je sudjelovao u ostvarenju višedecenijskih nakana srpske crkve, naročito tokom nasilnog ustoličenja Jovana Mićovića. Budući da ga ne zanima, kako reče, gašenje fakulteta za jezike, jasno je da mu interesna sfera nije ni sve očiglednija klerikalizacija čelne visokoobrazovne ustanove.
Spajić, zapravo, ima problem sa identitetima koji se protive odbrani ugroženog srpstva, dok pod krinkom bavljenja životnim temama, ohrabruje nove manevre srpsko-ruskih agenata. Očito da unutar PES-a ne postoje struje koje možemo razlikovati u odnosu na ideološku pozadinu.
Evidentnije nego ikad - bliže smo vratima vjekovima sanjane velikosrpske imperije, negoli EU
I Milatović i Spajić, posredno ili neposredno, osiguravaju pomoć prijatelja, prijeko potrebnu za političko preživljavanje nakon finalnog raskola i početka davljenja u vrtlogu neispunjenih populističkih obećanja.
Nema sumnje da će fašistički urlici neonacista predvođenih četničkim vojvodom u slavu genocidnih politika i prevage polusvijeta nad civilizovanim svijetom postajati sve glasniji, bez otpora unutar vladajuće garniture.
Goran Danilović - neostvareni političar koji je napokon dobio priliku za obračun sa crnogorskim jezikom i reizabrani rektor UCG Vladimir Božović, promoter panslavizma i duhovnog pripadništva Crne Gore rusko-srpskoj guberniji, nastaviće proces obesmišljavanja kritičke misli, revanšističkim zastrašivanjem slobodoumnih glasova i nepodobnih kadrova.
Krajnje mjerilo uspješnosti takve obrazovne politike, bilo bi pozicioniranje SPC kao stožera prosvjetne i naučne djelatnosti. Misionar srpske crkve Dejan Vukšić, ponovo će raportirati nadređenima o stanju u bezbjednosnom sektoru. Pitanja ustavnosti i zakonitosti jednostavno su suvišna. Ključni element agende Vučićevih sluga temelji se upravo na proglašenju Ustava i zakona koji štite državni suverenitet nevažećim dokumentima.
Izvršitelji naloga zvaničnog Beograda djeluju jedinstveno, shodno podijeljenim zadacima. Evidentnije nego ikad - bliže smo vratima vjekovima sanjane velikosrpske imperije, negoli Evropske unije.
Sav mulj primitivizma, decenijama pothranjivan uvjerenjem da su referendumom okončani negativni istorijski trendovi, a državnost Crne Gore zaokruženo pitanje isplivao je na površinu. Plaćamo cijenu zabluda i naivnosti, nedovoljno svjesni sopstvene stvarnosti.
Od suočavanja sa aktuelnim trenutkom, očito je lakše živjeti u iluzornom ubjeđenju da će nova generacija mladih, lijepih i pametnih odjednom promijeniti smjer, ponukani iznenadnim patriotskim nabojem.
