Mora biti izuzetno naporno kad godinama prosipaš praznu priču, huškaš narod i braniš se isključivo neistinama (nijesmo mi krivi, oni su prvi počeli, mi smo ugroženi), a nakon toga treba da opravdaš ta silna obećanja koja si dao građanima, ali i na ko zna koliko domaćih i inostranih adresa. E, to nam je ukratko slika vladajuće politike danas u Crnoj Gori.
Štaviše, slušajući i gledajući novopečene predstavnike vlasti, čovjek ne može a da se ne zapita da nije nekim čudnim slučajem zalutao u paralelni univerzum i to onaj u kojem do skorašnja opozicija nije udruženim snagama ''oslobodila Crnu Goru'' i, kako vole da naglase, ''po prvi put uvela demokratiju''.
Ipak, jedno je sigurno - pojedini od njih svojim „pregalaštvom“ uspješno uspijevaju da zamažu oči mnogima kako ne bi uvidjeli da je zapravo riječ o izaslanicima ustavotvorne i zakonodavne vlasti koji i dan danas forsiraju mahom huškačku politiku.
Istini za volju, zahvaljujući trendu koji se nastavlja i nakon ''epohalne pobjede'', nije nam dosadno, i to u tolikoj mjeri da prateći političke istupe dijela vladajuće većine sada je lako razumjeti zašto je dijelu populacije toliko interesantno gledanje rijaliti programa. Jednima zbog konstantne drame i svađe, a drugima jer se moraju grohotom smijati količini apsurda, gluposti i neistina koju neko može da iznese.
Osvojena demokratija koja smeta
Sedamnaesti jun, ljeta gospodnjeg 2021. Leposavić smijenjen, Rezolucija izglasana, DF, odnosno još šira koalicija ''Za budućnost Crne Gore'', ustade i poruči da pada Vlada, da je izgubila podršku i da neće Crnu Goru da grade dalje sa DPS-om.
E, tu su već iz fiokara počele da se vade floskule. Te ugnjetavanje Srba, te Srbe proglašavaju genocidnim narodom, te zabraniti DPS i graditi državu isključivo bez njih, itd. itd... Zastanimo i zapitajmo se sad na osnovu čega, odnosno na osnovu kojeg to dokumenta i gdje je to napisano da je Crna Gora proglasila jedan narod genocidnim, pa da svi moramo ovakve priče i dalje slušamo? Zar je moguće da neko, bez pardona, može mirno da stane pred kamere i mikrofone i izgovori toliku količinu neistina, pritom svjestan da će samo napraviti pometnju nakon, potpuno realno, demokratski donešene odluke u parlamentu.
Moguće je, doduše, da formulacija prve demokratske Crne Gore važi isključivo kada im niko ne protivrječi i kada im se može da rade samo ono što im odgovara. Hm, zvuči poznato? Pa da, to su godinama spočitavali svojim političkim protivnicima. Ili, možda im samo treba opravdanje za ona golema izdignuta prsa koja su primila medalje njima sjajnije od grba matične države. Ko zna, možda su se opet uželjeli imaginarnih ratnih drugova koje su već više puta pozivali u najvećem parlamentarnom domu. Da, upravo imaginarnih, jer ko ima prave ne bježi sa običnih protesta u restoran na večeru. Ko je rekao koljenicu? Ja nisam.
Ne, ipak nije ništa od gore navedenog. Ovdje je riječ samo o profesionalnim Srbima koji svojim djelovanjem na javnoj sceni Balkana omrčiše prave pripadnike tog naroda. Svako ko želi da otvori oči lako će to zaključiti, jer znakovito je da se svaki put kada ova koalicija baci neku packu, već sjutradan tom istom pričom pune naslovnice Vučićevih tabloida, koji svoje novinare, umjesto dinarima, plaćaju sendvičima.
Nejasno je i kako to da svaki govor započne pozdravom slobodnoj Crnoj Gori, a nakon toga uslijede tvrdnje da je jedan dio naroda i dalje zarobljen? Pa, odlučite se više – jeste li oslobodili državu ili niste.
Definicija prve crnogorske demokratije: Ako ne mislite kao oni, onda ste fašisoidni, smatrate da su Srbi genocidan narod i dio ste kriminalne hobotnice
U stvarnosti, onih koji se izjašnjavaju kao Srbi, po dubini, izgleda nikada više. Nema tu apsolutno ništa loše ako su te osobe sposobne da obavljaju dobijene funkcije ili ako nisu bez ikakvog povoda naslijedili one koji su do sada ostvarili izvrsne rezultate. Ali, izgleda da ni to ne valja.
Sve po starom
Evidentno je da, koliko god se busali i udarali u prsa junačka, u ovom trenutku ponovni parlamentarni izbori nikome ne odgovaraju. To su samo tek obični blefovi, jer u suprotnom, već bismo mi uredno obavljali našu građansku dužnost, odnosno ispunjavali glasačke listiće.
Ipak, čisto za svaki slučaj, ako do toga dođe, po starom dobrom običaju dvije najjače koalicije koje sada čine vlast započinju medijsku bitku za manje-više slično glasačko tijelo.
Gospodo konstituenti vlasti, vi ste prije skoro godinu obećali da ćete međusobne razlike ostaviti po strani, jer vam je interes samo jedan – ono najbolje za Crnu Goru! Imajte to u vidu, jer, evo, za manje od 12 mjeseci uporno dokazujete i pokazujete da političke programe temeljite na neistinama. Suštinski, aktivno radite na rušenju partnera sa kojim (jer sami ne možete) bi svakodnevno trebalo da se borite, protiv onih za koje ste pričali da su toliko ogulili Crnu Goru da u njoj ni košpica više nije ostala.
Dobro, neko će reći da je ta retorika u predizbornoj kampanji bila očekivana, ali sada bi već građani morali da se zapitaju kakvu nam to poruku šalje činjenica da zajednički jezik u vođenju države uporno, i nikako, ne mogu da nađu dva najveća konstituenta vlasti?!
Sapunica se nastavlja, Krivokapić dolazi u obzir
Trideseti jun, ljeta gospodnjeg 2021. Sapunica se nastavlja. Radunović za medije najavljuje da, ako se dogovore, Krivokapić može da ostane premijer. I ne samo to, nego može da ostane i poneki ministar iz aktuelne Vlade. Da stvar bude još apsurdnija, Radunović izjavljuje da mogu usaglasiti stavove po osnovnim pitanjima, eventualno i da dođu do platforme za pregovore sa opozicijom, pa tek onda da sjednu sa Milom Đukanovićem i njegovim partnerima.
Znači, ovako: Ako im se (do)daju fotelje biće mirni. Onda sve može. I sve se zaboravlja. Ne smeta im, dakle, da budu dio Vlade sa onima koji ih proglašavaju genocidnim narodom, sa onima koji švercuju cigarete preko Luke Bar, ili sa onima za koje kažu da kradu i zadužuju državu, a koji svakodnevno krše zakone...
Nazad na fabrička
Šesti jul, ljeta gospodnjeg 2021. Punih šest dana je trajala najava o mogućem dogovoru i onda slijedi novi, u suštini stari, ''plot twist'' na sastanku vladajuće većine u Skupštini Crne Gore. Razumljivo, velika je to koalicija, stižu direktive sa raznih strana, shvatili su da je Krivokapić, nakon što je bio heroj, već proglašen najvećim izdajnikom srpskog roda. Veliki je sad to posao da se ponovo prepravi, to se jedino radi u hitnim slučajevima kada recimo izgori Notr Dam pa to bude božija kazna sve dok kapo ne uputi pomoć pa se čitav slučaj pretvori u tragediju. Dakle, vrijeme je za fabrička podešavanja. Krivokapić ipak ne dolazi u obzir. Štaviše, upućen je toliko velikodušan predlog da funkcija premijera može pripasti slabijoj koaliciji sa kojom su do juče bili na Vi. Kad su stigli da se pomire, niko ne zna jer izgleda nisu kupljena prava za emitovanje tih epizoda.
A kandidat? Veoma iskusni parlamentarac kojem je najveći politički uspjeh to što ga veliki dio, do skorašnje opozicione javnosti, i dan danas osuđuje da je prodao predsjedničke izbore. Ne baš savršen kandidat za pomirenje ali najvećoj parlamentarnoj koaliciji, mnogo privlačniji od trenutnog premijera, čovjeka broj 1 sa sopstvene izborne liste. A velikodušni DF za uzvrat ne traži ništa, poručuju da im fotelje nisu primarni interes ali da im se ''samo'' ustupi mjesto predsjednika Skupštine. Pa valjda ako fotelje nisu bitne onda se ovaj drugi dio i ne pominje, ali ajde, neka ide čitavo jaje u pitu.
Vladajuća većina mišljenje mijenja izgleda kao ekranizovana latinoamerikanska obećana mlada koja je pred svadbu upoznala pravu ljubav svog života, ali sigurno je da ostaje jedna konstanta - Za slavu, krst časni i fotelju kožnu
Postajemo krem bananica od države.
Greote.
