Sve se više i više među narod pominje ta 2027. Nije orvelovska, ali jeste crnogorska. Kao neki odsudni momenat i konačna bitka za svijest ovoga naroda. Da li će se umovi građana Crne Gore razmagliti ili definitivno potonuti u sljepilo klerikalizma i nepostojanje zdravog razuma i logike. I sam lično, kako se ti ''sudbonosni'' izbori primiču, mislim da je priča o njihovoj važnosti istinita.
Zna se što treba raditi i to što je moguće prije. Godina će brzo prolećeti, a situacija je isuviše ozbiljna da bi se sjeđelo mirno
Prije svega, to je šansa za konsolidaciju crnogorskog korpusa koji je veoma razdijeljen i opterećen vlastitim pizmama i mržnjama na ličnom osnovu. Po mom mišljenju to je glavni krivac za trenutnu situaciju u kojoj se nalazimo. Umjesto fokusa na stvarnog protivnika, mnogi se fokusiraju vlastito krilo. Sa takvim praksama treba hitno prestati i raditi na okupljanju svakog zdravog elementa u ovoj državi.
U jedan korpus i jednu listu. Počevši od neukaljanih predstavnika političkih partija, do građanskih aktivista, NVO i svih ostalih slobodnih građana koji su pameću i zaslugom sposobni da doprinesu pobjedi. Samo se na taj način može izvojevati pobjeda.
Laže svako ko kaže da se kroz više lista ili na neki treći način može pobijediti trenutna vlast. Ne može i neće. Samo jedna i jaka izborna lista može obezbjediti adekvatan rezultat i kredibilitet da bude vlast ili predvodnik neke buduće šire koalicije koja bi tu vlast činila.
Druga stvar je u tome što ovo nije prijedlog, već obaveza. Svima je jasno da se PES topi i da vjerovatno neće imati mogućnost da bude najjača partija od trenutnih činilaca vlasti. To će vjerovatno biti grupacija koju će predvoditi Andrija Mandić, a kojeg će srpski ekstremisti iz PES-a, koji čine njegov dobar dio, podržati da bude novi premijer.
I to je živa istina, ti, potencijalni glasaču maga ekonomije iz Pljevalja. Džaba sebe lažeš da nije tako. Tvoj glas za PES je glas za četnike i Pavla i Dražu i sve ostale njihove koljače. Pa se dobro smisli što ćeš i kako ćeš.
Treće, mora se pobijediti. To nije pitanje ili-ili. Zamislite samo što bi se desilo da premijer postane Andrija Mandić? I to u mandatu kada ova država treba da pritisne posljednji pečat na svoju deklaraciju o nezavisnosti. Ne mogu ni da zamislim kakve bi katastrofalne posljedice takvo nešto imalo po Crnu Goru i crnogorski narod. Jedno je sigurno, ulazak u EU bi bio doveden u pitanje.
Lično, ne vjerujem da bilo kakva vlast u kojoj participira Mandić, a još manje ona kojom gospodari, ovu državu može uvesti u Evropsku uniju.
U jedan korpus i jednu listu. Počevši od neukaljanih predstavnika političkih partija, do građanskih aktivista, NVO i svih ostalih slobodnih građana koji su sposobni da doprinesu pobjedi
I naravno, priče ima dosta. Svi na priču znamo što i kako treba, ali niko ne radi stvarno ništa po tom pitanju. Crnogorci su magovi demagogije i internet pisanije. Međutim, niko da lupi šakom o sto i reče: e, ne može tako više i moramo to, to i to.
Što je moj prijedlog? Postepeno okupljanje svih onih koji su zainteresovani za zajednički interes i pokušaj spašavanja ove države. A oni koji to neće? Postupati prema njima isto onako kao i sa ovima koji služe vojvodi. Bez ikakve razlike. Kome opšte dobro nije milo i ko ne može da pređe preko svojih niskih pobuda i unutrašnjih pizmi isti je kao i ovi protiv kojih se kao borimo i zamjeramo im milion stvari.
Nema tu neke duboke kompleksnosti, stvari su veoma jasne i jednostavne. Zna se što treba raditi i to što je moguće prije. Godina će brzo prolećeti, a situacija je isuviše ozbiljna da bi se sjeđelo mirno. Ako već nema volje - da odma utulimo svijetlo, dalja agonija nam ne treba.
