
Jean Buridan bio je francuski skolastički filozof iz 14. vijeka. Gotovo dva desetljeća bio je rektor Pariškog sveučilišta. U svojojteoriji impetusa, kažu leksikografi, prvi je odvojio pojmove sile i istrajnosti, i primijenio ih na kretanje nebeskih tijela.
Filozofska parabola kao politička dijagnoza
Poznata je njegova teza da se ne može odrediti je li voljna odluka moguća pored jednako jakih motiva. Ilustrirana je alegorijom pod nazivom Buridanov magarac. Magarac koji se našao ispred dva stoga sijena ugiba od gladi jer se ne može odlučiti iz kojeg treba početi jesti. Ova dvojba poznata je i u logici kad zaključak premise nije ni p ni q.
U sličnoj su situaciji zemlje u okruženju. Svaka od njih ostaje gladna kredita, ulaska u EU ili pravičnoga sudstva, jer koketira s drugom stranom, naizgled jednako primamljivom: pravoslavni svijet, svjetska urota, energetske kalvarije…
Bacimo pogled u susjedstvo. Dodik je osuđen na godinu zatvora. On će se braniti vjerojatno sa slobode koju može kupiti. Raspisao je i izbore. Uz njega stoji svekoliko stanovništvo „srpski svet“ Republike Srpske. Kao takav sastaje se na teritoriji Crne Gore u Herceg Novom s američkim povjerenikom predsjednika Trampa, ali i bez znanja crnogorskih zvaničnika, što nije uobičajeno za normalne države.
Vučićev litijum i Rafali, nova valuta evropskog puta
Ili Vučić koji će, kako izgleda, uskoro dolijati. On se svakodnevno eksponira kao glavni igrač za Srbiju u njenoj proceduri ulaska u Evropsku uniju. Isto tako, naizgled za njene građane povoljno eksploatiranje litija, već je postalo utješna ekonomska deviza.
Makron je dobio što je htio, svojevrsno partnerstvo u toj stvari. Srbiji je to uz kupovinu Rafala, bio uvjet za dobru volju francuske stranekod procesa proširenja, iako je francuska prvakinja u borbi protiv proširenja.
Hrvatska i Crna Gora u klinču
Između Hrvatske i Crne Gore, jedinih sljednica Jadranskoga mora i obale bivše države, sve se više zakuhava. Zbog pitanja oko broda Jadran i poluotoka Prevlake. Čak i najugledniji analitičari - kao što je Davor Đenero – nesmotreno izjavljuju kako nije čas da Hrvatska otvori procesuiranje u vezi Lore. Istodobno savjetnica za inozemne poslove Babić diktira financijske uvjete Crnoj Gori, napominjući dug od dvije milijarde eura.
Kad je i kako taj dug postao tako visok, nitko ne opisuje niti definira. I sve to kada još nije završena sukcesija imovine bivše države. Napomenimo i ovo: Crna Gora se odrekla svog dijela navedene imovine prenijevši to pravo na Srbiju. Dakle Srbija je prava adresa za traženje odštete za vojnu imovinu.
Bojim se da će između dvaju dugova, vraćanja Jadrana i visokog financijskog potraživanja, Hrvatska ostati gladna, bar u dogledno vrijeme. A Crna Gora sita pristupnih pregovora. Nije teško dovesti u vezu hrvatska potraživanja s ulaskom Crne Gore u EU.
Treba li platiti enormno visoku članarinu i ustupiti teritorij na geostrateški značajnom zaljevu da bi postala članica? Hrvatska je to pokušala i sa Slovenijom, pa nije uspjela.
Jedan se donedavno ugledni analitičar i evropski povjerenik za Srbiju, Tonino Picula, oglasio svojom fotkom u maskirnoj uniformi, s beretkom na glavi i mitraljezom o ramenu. Bio je to njegov obol proslavi Oluje. Želio je time reći: i ja sam momak iz vaših redova, i ja sam veteran, bio sam aktivni sudionikDomovinskog rata.
Nije trebalo dugo čekati odgovor Beograda, kojim je aktualna diplomacija podsjetila na broj srpskih žrtava u Oluji, najprije civila. I na mitraljiranje kolone izbjeglica.
Thompson i vlast kao jedno
Tako se kali volja naroda. Po tri dana se slavi trideseta godišnjica pobjede u Domovinskom ratu. Pobjede (?) nad protjerivanjem vlastitih građana. Pita li se Hrvatska jesu li joj zbrinuti svi veterani psihosocijalno? Jesu li mirovine dragovoljaca jedino što im osigurava vlast?
Jedan se drugi analitičar, Krešimir Macan, vrlo nespretno izrazio povodom rasprave oko Thompsonovih koncerata:
..A cijela priča s Thompsonom... On je popularan, kad održi koncert kao u Dugopolju pred 40.000 ljudi, to se nigdje ne čuje", kaže Macan i nastavlja:
"Nije se vjerovalo da može okupiti toliko ljudi koliko je u ova dva navrata okupio i onda strane agencije izvještavaju o proustaškom derneku, a koncert otvori s "Hvaljen Isus i Marijo". Kako to može biti proustaški, ako krene s tim? Ili s križevima koji su se mogli vidjeti? Više je to bila misa... I tu se stalno provlače akcija i reakcija."
Zaista krajnje neukusna analogija. Treba li podsjetiti ovog analitičara da su i ustaški vojnici nosili križeve posvuda a listom su svi bili katolički vjernici. Zar ne zna za snimke na kojima katolički svećenici blagosiljaju ustaške kame prijenego će njima ubijeni toliki Nehrvati? I svaki klinac shvatio je da su zračna prikazanja Blažene Djevice Marije bila samo krinka, ispiranje usta, za ono što će uslijediti kasnije, pjevanje stravičnih logorskih pjesama?Zar nije krajnjeneumjesno reći da je to bila misa? To je nalik onim pričama o Jasenovcu. Da je taj logor biokamilicaprema konclogorima u Poljskoj.
I Macanovo relativiziranje kako su ionako u Europi u porastu desničarski pokreti, pokazuje jednu od buridanovskih dvojbi: krenimo sada desno, udesno ravnajs, jer ionako nemamo kamo drugdje, skretanje ulijevo je zabranjeno! Kako bi Krleža rekao: S ljudima smrdi, ali je toplo.
Naravno, kud će dežurni analitičar nego s onima na vlasti: predsjednik Vlade i vladajuće stranke, predsjednik parlamenta, mnogi ministri, svi su oni bili na tom mega koncertu, i priznali da su odgovarali na Thompsonovu prozivku sa ZDS! I da je ne mogu zabraniti svojim momcima bivšim pripadnicima HOS-a. Da izgovaraju svoju zloslutnu staru lozinku. Uostalom, ima li Hrvatska pametnija posla od grijanja kukavičjih jaja za neki novi nasad mladih desničara?
Ista tehnologija zla posvuda
U Crnoj Gori desio se ponovno jedan stravični femicid. Partner je toliko fizički zlostavljao svoju partnericu da je ova pala u komu. To se sve zbiva prije gotovo dva mjeseca. Zataška se informacija, i tek sada kad je žena umrla, javljaju se službena štura obavještenja. Imamo osjećaj kako ubojica ima dobru zaleđinu. I da je izravni proizvod vrlo loše države.
Aktualna je i afera sa spomenikom četničkom vojvodi iz Drugog svjetskog rata, Pavlu Đurišiću. Unatoč zabranama vlasti neki je njegov rođak na svom imanju postavio spomenik od bronce, u prirodnoj veličini. Koliko osionosti: ako Ministarstvo kulture traži uklanjanje spomenika, ako predsjednik države i Vlade i sve nevladine organizacije to traže, čemu toliko bahatosti?
Svoju ulogu u ovoj nezakonitoj raboti potvrdio je i nadležni novopromovirani mitropolit koji je broncanu nepodopštinu premjestio u crkvu, izazivajući državu da zbog toga sruši crkvu! Normalnom čovjeku ovo ne treba objašnjavati.
Ista tehnologija zla posvuda, pod skutima Crkve najsigurnije je!
I tako iz mjeseca u mjesec, na svem teritoriju jugoistočnog Balkana. I toliko udruga, toliko tužbi, konačno i toliko knjiga, pravnih i beletrističkih, i opet ništa! Mi smo zaista postali, najprije svojom šutnjom, suradnici ovih režima mraka.
Kad ustajemo u ova topla avgustovska jutra, mi i ne znamo što nas čeka za vratima tolikih portala. Opet je izbio negdje neki krvavi rat koji zovu sukobom,još nisu zaustavljeni ni izraelsko-palestinski ni rusko-ukrajinski ratovi, američka palica ponovo dirigira svjetskim političkim orkestrom.
I ona, na kraju, kao Buridanov magarac ne zna odabrati između dva stoga sijena: Evropa ili Rusija, Izrael ili Palestina, Iran ili Izrael. Mi smo prepušteni sami sebi, ne vjerujmo lašcima, odviše su zaglibili, ne mogu sprati svoje laviranje između stogova pseudo-demokracije i slabo prikrivenih tiranija.