Ovih dana jedan od „hitova“ na društvenim mrežama je video sa plaže Buljarica na kojoj dva praseta, onako praseći, riškaju po pijesku, sretni i zadovoljni, i nimalo neometani. I, nije ova situacija bila toliko čudna i nesvakidašnja, jer u okolnim domaćinstvima ima onih koji uzgajaju svinje, pa se lako moglo desiti da su iste utekle i prošetale jednom od najljepših crnogorskih plaža. Dakle, totalna abolicija za ove dvije male, crne svinje, one nisu ništa krive. Čudno je nešto sasvim drugo.
Imamo to što imamo, i svojski se trudimo da to uništimo
Prvo je čudno da su se mogle prošetati plažom početkom maja, sunčanog maja, a da ne plaži nema nikog. Drugo, ukoliko su nam tridesetoavgustovski normativi i načini ponašanja postali normalni – kako to da se niko nije našao sa nožem i ražnjem i ispekao ih na sred plaže, kako su to radili na Jazu, Miločeru i drugim pečenjarskim lokacijama.
I treće, koje bi trebalo najviše da nas zabrine, jeste (kada bi nam se Vlada bavila poslom za koji je plaćena, a ne duvanjem uz diple za dokazanim zločincima i fašistima) fakat da mi ni danas, 10. maja, ne znamo čija je koja plaža.
Ministar Radunović čiji resor nije turizam, ali koga ustalom i briga čiji je koji resor ukoliko svi oni zajedno rade na istom cilju, a to je uništenje svih vrijednosti koje Crna Gora ima, bile one kulturne ili ekonomske sasvim je svejedno, naredba je – satri sve, više se ne oglašava od kako je napravio totalni haos sa Morskim dobrom i zakupom crnogorskih plaža.
Čovjek odradio svoj dio posla, najbolje što je umio i znao i ućutao se, pa sada iz hladovine prati kako se situacija razvija i kako se urušava jedina ozbiljna privredna grana u zemlji. Za to vrijeme, čim se „Vlasi dosjete“ on ponovo baci neku suludost oko izgradnje luksuznog naselja na veljebrdskoj drači i slomivratu, i time pobudi javnost i svi na kratko zaboravimo da nam se, i ovako izmučeni i abortirani budžet, neće puniti ovog ljeta i da ćemo kad dođe zima svi zajedno svirati kao cvrčci na vjetru. I, kao što rekoh, ona dva praseta nisu nizašta kriva, nikako nisu.
Svaki strani turista koji odluči da mu mi budemo destinacija za ljeto, mora baš puno, puno da voli Crnu Goru da bi došao u nju
No, dala nam priroda ljepote, priroda ili Bog, zavisi ko u šta vjeruje, a ako ćete makar malo poštenije da sagledate situaciju, onda teško da možete povjerovati da je to bio Bog a ne slučajnost prirode, jer da je u pitanju bio on, Bog, bio bi ili baš loš ili ozbiljan komedijaš kada je nama ovakvima dao sve ovo šta imamo. Dovoljno je loše i što je neke od nas stvorio ovakvima kakvi jesu, i što ih kažnjava životom ljudi koji više vole tuđe nego svoje.
Ali, imamo to što imamo, i svojski se trudimo da to uništimo. I nije to nimalo lako, ne može to sve sam jedan Radunović ili jedna Kordić, mora se tu napraviti čitav klaster ili udruženje snaga koje samo zajednički to mogu postići. Mora se tu stvoriti neki memorandum po kojem će se djelovati (svaka sličnost sa Memoradumom SANU iz 1986. namjerna je i nimalo slučajna).
Svaki strani turista koji odluči da mu mi budemo destinacija za ljeto, mora baš puno, puno da voli Crnu Goru da bi došao u nju. Ako taj ljubitelj, ili ljubimac kako u Titogradu volimo da kažemo, Crne Gore ka nama krene drumskim putem, moraće da svoj dolazak na krajnju destinaciju predvidi „kad stignemo“ jer će ga dočekati totalni saobraćajni haos. Haos koji je bio i do početka ljetnje sezone, a kakav će biti u julu i avgustu ne želim ni da zamislim.
Ukoliko se pak odluči da do nas doleti tu će tek naići da nešto šta neće moći nikome da objasni. Ako i uspije da pronađe neki od nekoliko preskupih letova čija je destinacija Crna Gora, moraće da se pripremi za aerodromski servis koji više podsjeća na srednjeafrički nego li na evropski.
Podgorički aerodrom ima radno vijeme kao biro za rad sa građanima u nekoj od opština. Počinje tu neđe oko 9-10h ujutru i zatvara se kada procijene da je dosta za taj dan. Sjećate se „muka“ naših sportista koji su morali satima kružiti oko najveće nam vazdušne luke dok se gospoda ne podižu i popiju prvu jutarnju kafu.
U Tivtu je već sve u redu, pod uslovom da nije mrak jer tada nemamo tehničkih mogućnosti za slijetanje ili ukoliko nije kišovito jer nam tada zgrada aerodroma prokišnjava. Pa, ukoliko imate sreće da dođete za dana i po lijepom vremenu, onda ćete shvatiti da vam je lakše i jeftinije da se do, na primjer, Budve prebacite plivajući nego li taxijem koji će vas voziti par sati i naplatiti vam više nego avio-kompanija do aerodroma.
46Vjerovati da je sve ovo slučajnost i da osobe koje su se sada našle na najvišim državnim funkcijama sve ovo rade iz neznanja, a ne iz loše namjere, odavno je prestalo da bude moguće, jer postalo je toliko često i organizovano da nikako nije slučajno.
Znate da je glavni narativ političara koji su se devedesetih i s početka dvijehiljaditih zalagali za zajednicu sa Srbijom, da Crna Gora nikako ne može preživjeti bez srpskog ili ruskog žita. Ono šta je uslijedilo nakon vraćanja nezavisnosti dokaz je u sve suprotno, dokaz da se samostalno može živjeti i te kako lijepo. Bilo bi i mnogo ljepše, ali o pokojnicima sve najljepše, kažu stari.
Taj narativ se sada ponovo pokušava, poput mantre, usaditi u glave građana, na način što se prvo mora uništiti sve što je samodovoljnost i ekonomska stabilnost, pa onda zavapiti za „bratskom“ pomoći i vrećom žita da se zima preživi.
A prasad, ona sa početka priče, vole žito. Očigledno je da ga vole i krmad, i to puno više od prasadi jer krmad su veća i nezasitija. Nego da ponovim, prasad tu ništa nisu kriva, za krmad i svinje već nisam siguran.
