Maske su počele da padaju! Laž o evropskom karakteru trenutne vladajuće koalicije polako se razobličava i na međunarodnom nivou. Zapravo, taj mit jos uvijek živi jedino u glavama diplomtskih predstavnika u Crnoj Gori koji nastavljaju šminkanje mrtvaca.
Najveći doprinos razumijevanju dubine problema i permanentne krize crnogorskog društva od uspostavljanja litijaške vlasti daje susjedna Hrvatska. Primarno kroz artikulisanu diplomatsku aktivnost u odnosu na zajedničke međunarordne partnere. Razumljivo, jer je to država koja najbolje razumije opasnost velikodržavnih nacionalizama.
24
Ujedno, upravo prema Hrvatskoj trenuti vladajući tandem Mandić/Spajić u kontinuitetu vuče, eufemistički, poteze koji nisu u duhu dobrosusjedskih odnosa.
Današnju namjeru hrvatske diplomatije da zaustavi zatvaranje nekih od poglavlja za pristupanje Crne Gore zapravo je kuluminacija višemjesečnih tenzija na relaciji Zagreb - Podgorica. Međutim, pristup zvaničnog Zagreba može se čitati i kao solomonski potez kojim se država Crna Gora ipak izdvaja od ostatka Zapadnog Balkana, istovremeno kažnjavajući i opominjući izvršnu vlast, na način što se dozvoljava zatvaranje dva ili tri od željenih četiri poglavlja kako je Evropska komisija prvobitno planirala.
Takva poruka odavno je jasna svim dobronamjernim i zdravorazumskim - evropske integracije ne može dovršiti većina uspostavljena na antievropskim vrijednostima, velikosrpskim i proruskim stremljenjima i resentimanima. Put do Brisela ne vodi preko Moskve, već preko Zagreba, Ljubljane, Rima...
Nije to novost za vladajuću većinu i njenog suštinskog šefa Andriju Mandića. Upravo to je razlog što se van konteksta i sračunato aktiviraju teme koje kvare regionalne odnose. Mehanizam blokiranja Crne Gore je politički jako prost, na nesreću i učinkovit. Provociraju se države članice poput Hrvatske želeći da se aktivira neki od mehanizama koji bi privremeno blokirao ili usporio evropske integracije.
Jedina politika današnje Vlade je da Crna Gora ni po čemu ne bude ispred režima u Beogradu. Komanda je jasna i davno izdata direktno od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića - niko u EU prije Srbije. Znaju arhitekte srpskog sveta da Velike Srbije nema bez Crne Gore, a Crne Gore za njih nema ako je dio EU.
Crnogorska Vlada provincijalno naivno očekuje da će šibicarskim ustupanjem nekretnine u Tivtu kupiti naklonost Hrvatske. Umjesto da premijer Spajić prihvati realnost i počne da se bavi uzrokom problema a ne posljedicom.
Svakako i samo postupanje briselskih četnika i njihovih antiglobalističkih putinovskih početnika nastavlja da razara institucije EU i duboko kompromituje politiku proširenja. Nisu mrdnuli prstom da očuvaju Veliku Britaniju u Uniji a ne prestaju da pritiskaju, kako u Briselu tako i u Podgorici, da se Spajićeva evropska Potemkinova sela održavaju u životu.
Hrvatskoj se ne magli ni pod ovim pritiscima - diplomatije ozbiljne države ipak imaju kapacitet da razumiju proces a i da ga kanališu.
Na kraju, odavno je jasno da "pukovniku nema ko da piše" - Crna Gora je ostala sama u metežu istorijske drame. Šansa za spas leži, ponovo, u smisleno artikulisanoj aktivnosti naših prijatelja u regionu. Prijatelji dalje od toga su, poput premijera Spajića kad treba biti državnik a ne mali od palube Andrije Mandića,"van dometa".
Stoga, privremenim blokiranjem farse zvane evropska politika aktuelne Vlade je najbolji način da se otrijezne kako domaći tako i strani mislioci i donosioci odluka. Odnosno, da se ne dozvoli, zarad kratkoročnih interesa da antievropski subjekti nastave da zloupotrebljavaju i banalizuju proces evropskih integracija.
