Konačnim izglasavanjem Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici učinjen je civilizacijski važan iskorak. Ipak, proces vješto vođen od početne do finalne faze regionalne lidere gotovo ničemu nije naučio. A trebalo je.
PES beskičmenjaci, zarad golih interesa i ostanka na vlasti pristaju na cjenkanje
Srpski autokrata, kako red nalaže, pred put je napunio autobuse, citirao Njegoša i uz prisustvo najbahatijih igrača velikosrpske ekipe dobio Prvoslavov blagoslov.
Očajnički je prigrlio Rusiju, skarednim domaćinskim performansom zakleo se na vjernost kineskom predsjedniku i uspio da izlobira Orbanov javni naklon. Ništa nije pomoglo.
Nižući kontraproduktivne poteze, lako je upao u klopku mudrog Zapada. Otud suze i ogrtanje zastavom - standardno loše izrežiran i još gore odglumljen komad.
Znao je Vučić da se njegovo mjesto na zapadnoj klackalici dobrano zaljuljalo. Zato nije štedio propagandne snage BIA i FSB-a. Radilo se danonoćno, ali ni agresivna lobistička mreža, iako sveprisutna do zadnjeg momenta, nije mogla spriječiti neizbježni fijasko. Diplomatsko sramoćenje kao posljednji vapaj – žal zbog sopstvenog poraza koji bi, svjestan je iskusni vođa, mogao rezultirati sporim, ali teškim padom.
23Dok propagandna mreža i dalje prebrojava glasove, važno je ukazati na nekoliko činjenica. Čak i države koje su bile uzdržane ili glasale protiv ne poriču nepobitnu istinu – u Srebrenici je počinjen genocid. Njihovo glasanje, dakle, posljedica je snažnog lobiranja, animoziteta prema predlagačima ili nerazumijevanja regionalne ratne prošlosti i aktuelnih političkih prilika. Od broja država koje su podržale Rezoluciju, važnija je njihova geopolitička pozicija i geostrateška orijentacija.
Zapadno i regionalno jedinstvo – put ka pobijeđenom velikosrpstvu i suočavanju s prošlošću i sagledavanju ne samo srebreničkog genocida, već svih užasa koji su zadesili BiH. No, sudeći prema prvim reakcijama, od brloga srpskog sveta nijesmo odmakli ni korak.
Premijer Spajić je jednom, šarlatanski i relativizatorski izgovorenom rečenicom uspio da obesmisli crnogorski glas. Crnogorska Vlada glasala je pod pritiskom, a ne iz ličnih uvjerenja. Pukom srećom, prevagnuo je pritisak Zapada i ovdašnje, građanski orijentisane javnosti. A moglo je biti drugačije da amandmanska velikosrpska strategija nije do srži ogoljena, čime je Vlada faktički dovedena pred svršen čin.
Lutke na baterije bez stava i uvjerenja lak su plijen u kompenzatornim igrama. Postavlja se pitanje – ako nam, kako tvrdi premijer, neobavezujuća Rezolucija ne donosi ništa, šta nam donosi usvajanje Rezolucije o Jasenovcu. Odgovor je jednostavan – glas za srebreničku Rezoluciju pokušaće da kompenzuju usvajanjem jasenovačke i tako se iskupe pred zvaničnim Beogradom.
Rezolucija o Jasenovcu za srpskog vožda je od strateškog je značaja. Cilj je dvostruk – ublažiti poraz demonstracijom Vučićeve fiktivne regionalne nadmoći i zaustaviti eurointegracioni proces uvlačenjem Crne Gore u diplomatski sukob sa Hrvatskom. Umjesto zahvalnice iz Beograda, pitanje Srebrenice tek tada bi postalo diskreditujući faktor za Spajića.
Ako nam se posreći da o državnoj sudbini odlučujemo olovkom, ne smijemo imati dilemu - na sljedećim izborima opredjeljujemo se između 21. maja i 30. avgusta
Agenturna manipulativna matrica usavršena je do tančina. Andrija i Milan odavno su shvatili da im crkveno-bratstvenički ekstremizam nije potreban, dok je institucionalno-upravljački potencijal u njihovim rukama.
PES beskičmenjaci, zarad golih interesa i ostanka na vlasti pristaju na cjenkanje. Nemojmo biti naivni i pomisliti da kao što danas trguju EU integracijama, sjutra ne bi trgovali državom.
Iako ustavno prekrajanje kojim prijete velikosrpske bukadžije ni referendumom ne bi bilo izvodljivo, ne znači da bi guranje u taj proces bilo bezopasno. Bilo bi to ponovno identitetsko dokazivanje u papirološkom smislu, što bi vodilo slabljenju ustavnog temelja i urušavanju tekovina 21. maja. Hegemonisti bi, bez obzira na ishod, proslavljali pobjedu, jer bi potvrdili tezu o labavoj crnogorskoj državnosti.
Vučićev primjer, kao i otpor Dodikovom secesionizmu, lekcije su aktuelnoj vlasti – zapadna stolica lako im može izmaći, ali paf-paf politikanti očito biraju davno okrnjenu, radikalsku hoklicu, prodajući nacionalne interese ni za šta. Pokunjeni do poda, samo što ne zaurlaju – izvini, Aleksandre.
Ako nam se posreći da o državnoj sudbini odlučujemo glasačkom olovkom, ne smijemo imati dilemu - na sljedećim izborima opredjeljujemo se između 21. maja i 30. avgusta.
