Mlada Nikšićanka, Ivona Drobnjak, i Podgoričanin Luka Đurić već više od tri godine dio su redakcije Portala Analitika.
Zajednički im je talenat za glumu, ali ih je profesionalni put odveo na suprotnu stranu - ljubav prema pisanoj riječi je presudila, a falilo je i malo hrabrosti za “daske koje život znače”.
Luka se ovim poslom bavi deceniju, a prvo iskustvo je imao još kao volonter u toku studija. Ivonu su mnogi imali prilike da vide u prilozima Prve TV čiji član tima je bila prije dolaska u redove Analitike.
Luka je novinarstvo zavolio upravo zbog dinamike i mogućnosti da pomogne drugima.
Kaže, da ako za života pomogne bar jednoj osobi da se izbavi iz muke i promijeni svoj život - onda je njegova misija ispunjena.
Otkrio nam je i to da pored novinarstva uživa u raznim sportskim aktivnostima, dugim šetnjama po hladnom vremenu i neizbježnim video-igrama.
Ivonu ispunjavaju putovanja, a raduju je različite sitnice, zagrljaji, ljubaznost osoba koje srijeće na ulici, kao i ljubav njenih najbližih...
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
IVONA: Nedostaje mi bezbrižnost, dani koje sam provodila igrajući se sa lutkama, sjeckajući časopise i praveći spomenare, dnevnike, neke svoje uspomene. Nedostaje mi konstantno igranje eme-esese i žmurke sa društvom iz kvarta, ulica “Serdara Šćepana” iz tih dana u kojoj sada rastu neki novi klinci. Nedostaje mi i da ljeta provodim u Baru, kod bake i dede, koji su napustili ovaj svijet…
LUKA: Živo jaje i nekuvano mlijeko (sad se ne bih usudio) i fudbal na beton.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
IVONA: Volim to što sam shvatila da mi ne žele svi ljudi dobro i da osmijeh ne znači uvijek sreću. Zapravo, možda bih voljela da ni danas to ne znam.
LUKA: Kad odrastem reću Vam.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
IVONA: Gluma. Na glumu sam išla par godina i jednoga dana shvatila da to ipak nije poziv za mene i okrenula se novinarstvu. Pisanje jeste ono što me je oduvijek činilo srećnom, ali je dobar osjećaj ulaska u neku ulogu, pomisao da na par sekundi, minuta, sati možeš da budeš neko sasvim drugi.
LUKA: Gluma, nikad nijesam imao hrabrosti da se oprobam.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
IVONA: Brzo mijenjanje raspoloženja i brzopletost.
LUKA: Tvrdoglavost, ishitrenost. Nikad nijesam zažalio zbog odluka koje sam donio ali nijesam ponosan na pojedine riječi koje sam u nekim trenucima iskoristio.
Što najviše cijenite kod drugih?
IVONA: Najviše cijenim ljude, koji su iskreni i ne mijenjaju mišljenje u zavisnosti od toga sa kim razgovaraju. Jako cijenim i radne osobe, koje se trude da svojim kvalitetima uspiju u ovom nesavršenom svijetu.
LUKA: Lojalnost. Svađe su prolazne, sukobi mišljenja poželjni, ali je jedino odanost neprocjenjiva.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
IVONA: “Dnevnik jedne Ivone”- Rejčel Mekadams (morala bi staviti crnu periku za ulogu).
LUKA: “Ko je naručio moje samoubistvo?” - Tom Hardi i Milivoje Katnić.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
IVONA: Ona crnka što uvijek žuri.
LUKA: Može li šest? Onaj što hoda kao usporeni snimak.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
IVONA: Avokado - neukusan na prvi zalogaj, ali uz dodavanje različitih začina može da postane sladak, slan, ljut… Ubrzo se zaljubljuješ u njegov ukus.
LUKA: Hmmm.... Spreman za čas, ljut i ostaje na kukove...
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
IVONA: Jako teško pitanje za nekoga ko je odrastao uz seriju “Charmed” i knjigu “Hari Poter”. Ipak, mislim da bih najviše voljela da mogu da letim.
LUKA: Shapeshifting, potpuna sloboda uz osjećaj ranjivosti i saznanje da si ipak smrtnik, to samo pojačava adrenalin.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
IVONA: Sa Donaldom Trampom, da bih vidjela šta se dešava u Arei 51 i svijetu otkrila tajnu da li imamo stvarne dokaze o vanzemaljskom životu.
LUKA: Alfie Solomons, moram da uđem u njegvu glavu makar na minut.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
IVONA: Zavisi od toga šta mi se radi toga dana, ali se trudim da ga provedem uživajući. Nekada cijelo poslijepodne provedem leškareći uz ukusnu hranu i omiljenu seriju ili knjigu, dok sam nekada aktivnija, pa šetam, odem do mora, planine…
LUKA: Pokušavam da uvatim sve što sam propuštio tokom neđelje.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
IVONA: Svaka pjesma od Đorđa Balaševića mi je u vrhu liste omiljenih. Izdvojila bih “Provincijalku”.
LUKA: Random - “Špic u glavu”.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
IVONA: Može li serija? “Game of Thrones”, “Peaky blinders” i “The Haunting of Hill house”.
LUKA: Pošto je u skorije vrijeme onda “Joker” definitivno, u suprotnom bi bio “The Machinist”. Knjiga - “Budala u Hristu”.
Gdje biste voljeli da otputujete?
IVONA: Željela bih da obiđem cijeli svijet. I to više puta ako može. Trenutno bih voljela da sam na Kubi, zemlji u kojoj su ljudi siromašni, a ipak bogati.
LUKA: Kjoto, Nagoja, London. Ali bih se najrađe vratio u Briž.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
IVONA: Svako prevozno sredstvo volim, jer me vodi baš tamo gdje želim da odem.
LUKA: Električni trotinet.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
IVONA: Mami.
LUKA: Samom sebi, često mi zamjeraju zbog toga.
Čemu se uvijek obradujete?
IVONA: Svjesna sam toga koliko je život kratak, tako da se trudim da živim u sadašnjem trenutku, a raduju me različite sitnice, zagrljaji, ljubaznost osoba koje sretam na ulici, ljubav najbližih. Raduje me i kada kroz prozor proviri sunce, čaša dobrog vina popijena sa pravim osobama, dobar trening, putovanje - bilo gdje.
LUKA: Dolasku doma, kafi, snikersu, video igrama.
Da li za nečim žalite?
IVONA: Ne. Život je previše kratak da bismo žalili za nečim.
LUKA: Ne i ne treba žalit, sve što smo uradili do sad nas je oblikovalo u to što jesmo.
Bez čega ne možete?
IVONA: Ne mogu bez ljubavi i smijeha.
LUKA: Supruge, porodice, kumova, ekipe i tih sasvim običnih al’ posebnih trenutaka koji samo sa njima nastaju.
Za što ste se posljednji put izvinili?
IVONA: Ne sjećam se. Možda sam u žurbi gurnula neku osobu, pa onako u prolazu rekla: “Izvini”.
LUKA: Nijesam baš najbolji sa izvinjenjima, uvijek je to neki mali gest pažnje kad se strasti smire. A situacije se iskreno ne mogu sjetit, trudim se da mi ostaju samo pozitivna sjećanja.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
IVONA: Tražila bih da mi se vrate osobe koje nijesu više tu, da nikada niko koga volim ne bude bolestan i da imam dovoljno novca/vremena da putujem onoliko koliko želim.
LUKA: Samo zdravlje, za ostalo ćemo lako.
Što je najteže što ste do sada uradili?
IVONA: Izborila se sa strahovima.
LUKA: Slušao Branku Milić pod punim gasom u njenim neprekidnim procesnim javljanjima i pokušaj Suzane Mugoše da joj objasni da nije vrijeme za to.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
IVONA: Putovala bih po svijetu dva mjeseca, a treći bih provela sa porodicom.
LUKA: Preselio se sa porodicom neđe na obalu mora, kupio psa, po čitav dan ispijao kafu i gledao talase i u tom ambijentu sačekao sudnju uru.
Kako biste voljeli da umrete?
IVONA: Brzo i tiho, bez bola, okružena onima koje volim. Pak, mislim da naša duša ne umire nikada, samo mijenja oblik.
LUKA: Sa saznanjem da su ljudi napokon prestali da se igraju četnika i partizana.
Koji bi bio Vaš epitaf?
IVONA: “Ako ti jave: umro sam, ne veruj, to ne umem. Kad vidiš neku kometu da nebom zarumeni, upamti: to ja još uvek šašav letim i živim”.
LUKA: "Ne troši vrijeme ođe, sjeti me se uz pivo. P.S. Ne ljubi ploču, okrenut sam na stomak!"
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
