Novinarka i PR savjetnica Azra Redžić Radulović, rođena je u Skoplju, ali potiče iz stare gradske porodice iz Nikšića.
Završila je s uspjehom Gimnaziju „Slobodan Škerović“, a potom i Pravni fakultet na Univerzitetu Crne Gore u Podgorici.
Iza nje je više od 15 godina novinarskog i uredničkog iskustva u medijima. Završila je IREX-ovu školu novinarstva i komunikologije, finansiranu od USAID-a.
Takođe, kreirala je i sprovodila brojne komunikacijske kampanje, kako za biznis klijente, tako i u neprofitnom sektoru.
Azra je tokom dugogodišnje uspješne karijere stekla mnogobrojna iskustva u svim sferama odnosa s javnošću, kao što su: eksterni, interni, krizni PR.
Kroz NVO sektor radila je na promovisanju ljudskih prava, rodnoj ravnopravnosti, ljudskim resursima u medijima, reformi i uvođenju rodno senzitivnog govora u medijima u Crnoj Gori.
Trivo Zolak je u svojoj knjizi „Čudesna moć žene“ o njoj napisao: „ Zbog svoje ljepote , blaženog osmjeha i šarma, ova mlada i vrsna novinarka proglašena je za najomiljenije TV lice u Crnoj Gori. Azrin osmijeh je nezaboravan. Njena emisija „Alter ego“, u okviru koje je ostvarila 300 intervjua, sa najpoznatijim istaknutim i uspješnim ličnostima iz javnog života sa prostora ex-YU, postala je jedna od najgledanijih na crnogorskom i blakanskom prostoru. Azra je, nema sumnje, novinarka od ugleda - koja je obogatila novinarsku profesiju.“
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Prije svega bezbrižnost, vesele, zabavne dječije igre u dvorištu, dječiji snovi i java neopterećena problemima koji nas kasnije prate... Miris prvih svesaka i knjiga, otkrivanje svijeta kroz učenje... Stara i nova drugarstva...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Roditeljstvo, otkrivanje svijeta ljubavi, sreća i zadovoljstvo što sada uživam ponovo u dječijim igrama sa svojim djetetom.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Veliko mi je zadovoljstvo što su neki moji talenti prepoznati i to od onih do čijeg mi je mišljenja stalo. Mislim da je ostao neotkriven moj talenat za dizajn enterijera.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Što na um, to na drum. Iako za sebe mogu reći da sam najčešće odmjerena i pažljiva prema drugima, pa ih ne opterećujem savjetima, kada me pitaju za mišljenje - ono nije baš u oblandama. No, to je rizik u koji ulaze oni kojima se možda moj stav neće svidjeti.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Stabilnost, iskrenost, kulturno ponašanje, ozbiljnost prošaranu blagim dozama humora koji osim osmjeha donosi i poruku.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Ljubavna priča sa lijepim završetkom: „Živjeli su srećno do kraja života“. Mene bi glumila da je živa Grejs Keli, a njega Šon Koneri.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Azra Radulović, majka, novinarka, PR savjetnica.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Tamna čokolada s ljutom papričicom.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Um, snagu i brzinu, kao Supermen - da se borim za prava slabijih i protiv nepravde.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Iskreno da kažem, ni sa jednom. Moj normalan dan, okružena sa puno ljubavi ne bih mijenjala ni sa kim. Ako bih morala i mogla učiniti da nikada ne bude rata, zlodjela i svega ružnog i običnom čovjeku neprihvatljivog, onda bih opet bila ja koja bih sebe zamijenila i taj jedan dan bila jako moćna, a onda se vratila u svoj mali prelijepi svijet mog doma.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uživam! Uživam sa mojom porodicom. Čitam priče, bajke mom sinu, kada mi dozvoli čitam i nešto za moju dušu ili gledam neki dobar film.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Sada sam uglavnom u dječijem repertoaru - Dragan Laković, Kolibri, Zvjezdice, Branko Kockica... A, kada se opuštamo, prvi izbor je tiho u pozadini ozbiljna i relax muzika.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Upravo prije nego sam počela da odgovaram na vaša pitanja gledala sam film sa Mel Gibsonom sa odličnom akcionom pričom, ali ono čime me posebno dotakao je i socijalna priča koja se odigrava u jednom potpuno nevjerovatnom, uz dozu „umjetničkog“ preuveličavanja, ipak mogućem mjestu, divljem meksičkom zatvoru. Priča je malo izvan okvira, ali nosi nevjerovatno snažnu poruku kakav sve svijet postoji , a nama srećom u stvarnosti nepoznat. Inače, dopadaju mi se i Gibsonova rediteljska ostvarenja poput filmova Pasija, Apokalipto...
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Baš svuda! Mnogo volim da putujem. Uživam u svakom trenutku kada uspijem da, makar na jedan dan, otputujem. Mom sinu bi se sigurno najviše dopalo da otputujemo na ostrvo Madagaskar gdje bi mogao da se druži sa lemurima, aj aj majmunima i mnogim drugim endemskim vrstama.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Brod. Iako rado putujem bilo avionom, automobilom pa i autobusom, brodom bih otputovala, nezavisno od stepena luksuza, samo ako baš moram.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Suprugu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Poklonu datom od srca, vrijednost je tada nevažna.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez ljubavi i moje male tročlane porodice.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Često to uradim, kadgod nekog makar i malo povrijedim, tako sam se i danas izvinila mom malom sinu, jer nijesam bila u pravu.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje i dug život mojim najbližima.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Profesionalno ne mogu reći da je najteže, ali jeste bilo najzahtjevnije uspjeti, jedina od svih novinara uopšte, dobiti povjerenje i intervju sa Marijom Milošević. Željela sam da je predstavim onakvom kakva ona jeste, u trenucima kada je doživljavala sve ono što je doživjela kao kćerka, žena, sestra... A, da sam uspjela u tome, govori činjenica da se segmenti intervjua citiraju i dan danas poslije više od deset godina.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sa svojom pordicom, ne odvajajući se od njih ni trena. Učinila bih tako da tri mjeseca traju kao godine, tako bih ih ispunila najljepšim od svega, ljubavlju koju bih davala i koju bi svakog trena dobijala.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Ne stoj pokraj mojeg groba i nemoj tugovati, Ja nisam tamo; ne bih u njemu mogla spavati!/ S hiljadu i jednim vjetrom letim. Ja sam poput dijamanta, blistavi sjaj snijega/ Na zrelome žitu sunčeva zraka; ja sam nježna kiša jesenja./ Kad se budiš u miru jutra, ja sam uzlet ptice iz svog gnijezda./ Tu sam! Pogledaj! Na noćnome nebu blaga zvijezda./ Ne stoj pokraj mojega groba i nemoj plakati. Ja nisam tamo; ja ne mogu umrijeti.“
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
