Počeo da trenira fudbal jako rano: Bojan je od ranog djetinjstva gledao fudbalske utakmice, posmatrajući sportiste kako trče po terenu, strastveno šutiraju loptu i znao je - i on će jednoga dana biti jedan od njih. Zbog toga je i počeo da trenira ovaj sport veoma rano, sa svega četiri ipo godine.
“Jako sam zavolio fudbal i smatram ga najljepšim sportom, obožavam da igram, posebno utakmice”, ističe Bojan.
Da bi uspio da stigne sve, da ide u školu, radi domaće zadatke, ali i igra svoj omiljeni sport, morao je dobro da se organizuje.
“Rano ustajem, pa idem u školu, poslije toga na trening. Zatim odmaram, učim, ali obožavam da prošetam sa porodicom ili drugarima. Treniram četiri puta nedjeljno po sat i petnaest do sat ipo... Sve stižem, jer sve radim iz ljubavi i ne žurim i ne grabim, kao ni loptu na utakmicama. Ona će sama doći ako se pravilno krećem i pravilno trčim, a onda uz moj dribling i jaki šut uradiću ono što želim, asistirati ili postići gol.”, objašnjava nam Bojan.
Ipak, kao i svaki dječak, uspijeva da ima i slobodno vrijeme, koje provodi sa vršnjacima.
“Tada gledam TV, a obožavam da šetam i budem sa drugarima u Bloku 5 u najljepšem kutku na svijetu”, govori on.
Roditelji moraju da ulože trud i ljubav: Iza svakog uspješnog mladog sportiste stoje roditelji, koji ga podržavaju i guraju. Bojanov otac, Ivan je od samog početka uz njega, prati svaku njegovu utakmicu i trening.
“Presrećan sam, što je upoznao toliko novih prijatelja i što je obišao i upoznao toliko gradova i zemalja - svugdje se osjećao lijepo i kao mlad stekao samopouzdanje za život, ne samo za fudbal. I ja sam doživio lijepih momenata na Marakani, Gradskom vrtu, Bergamu, Kjavariju, na turnirima i osjećao se veoma ponosno. Presrećan sam i sada kad posjetim Đetić ligu i vidim slavlje djece od šest, sedam godina, ali i tradicionalnu nervozu roditelja sto nije baš on dao gol”, ističe on.
Mnogi ne shvataju koliko i roditelj mora da uloži truda i ljubavi u dijete.
“Naravno, ulažem svoje vrijeme, novac... Treba biti pažljiv, jer su to ipak samo djeca. Treneri, roditelji i svi ljudi u fudbalu rijetko prave incidente i toga je sve manje, javi se poneki pojedinac koji je zalutao u ovaj najljepši grad, a druženja i ljubavi prema istinskim fudbalskim majstorima, ali i svoj djeci je sve više”, govori on.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: Iako jako mlad, Bojan je osvajač brojnih nagrada i dobitnik 31 ekipnog i 26 individualna priznanja. Proglašen je najboljim fudbalerom u Đetić ligi, za najboljeg strijelca, te igrača godine. Igrajući Đetić ligu, ali i mnogobrojne turnire, on je do sada dao 1010 golova.
“Na 15 međunarodnih turnira u regionu osvojio sam 14 medalja i deset pehara za najboljeg igrača. Sve sam to potvrdio nastupajući na tim turnirima za Selekciju Podgorice, Crvenu Zvezdu, Atalantu, Osjek na njihove pozive”, priča Bojan.
Kao veliki uspjeh ističe što je ovako mlad postigao sve ovo, ali u posebnom sjećanju mu je urezan odlazak u kamp Real Madrida.
“U konkurenciji od 160 talenata u Mostaru izborio sam se za odlazak na kamp u Madridu i to me je jako motivisalo da nastavim. To je za mene veliki uspjeh”, ističe on.
Osvojio je i dva zlata sa Crvenom Zvezdom.
Velika ljubav prema fudbalu i Budućnosti: Bojan kaže da su za bavljenje ovim sportom najbitniji ljubav, dobra organizacija, ali i vjera u sebe.
“Bitno je i da poštuješ saigrače i gdje god sam igrao tako je bilo i samo ću u takvim klubovima i igrati . Između nas ne postoji veliko rivalstvo. Iskreno, mi djeca znamo ko je najbolji i mi smo svi super drugari. Postoje treneri koji bi sve dali na svijetu samo da dobiju utakmicu, ali na svu sreću ja nisam bio kod takvih, a opet sam sve osvojio. Čak su i meni ukinuli u Đetić ligi da šutiram sa pola terena noć pred utakmicu za prvaka, sad mi to djeluje smiješno, ali me to tada veoma motivisalo i bili smo prvaci Crne Gore”, priča on.
Bojan u januaru ide u Italiju na test pred skauting timom i igraće na turniru najvećih ekipa ove zemlje. Do tada će da trenira u najpoznatijem podgoričkom klubu “Budućnost” o kojem priča sa velikom ljubavlju.
“Pjesme o Crnoj Gori smo pjevali pred svaki meč. Svako srce je kucalo za naše pobjede... Igram u klubu koji je dao najveće igrače Savićevića, Mijatovića, Vukčeviće, Brnoviće, Miročeviće, ali i mnoge moje komšije nosile su dres Budućnosti. Budućnost je stvarno veliki klub, igramo najljepši fudbal i pozivam svu djecu Podgorice da dođu. Ako niste bili u Budućnosti kao da niste bili u Podgorici”, zaključuje Bojan priču za Portal Analitika.
FTS Football Talent Scouting, austrijska agencija koja se bavi otkrivanjem, praćenjem i promocijom mladih fudbalskih talenata na globalnom nivou mu je dodijelila priznanje za ostvarene vrhunske rezultate u 2018 godini.
