Desio se prije nekoliko mjeseci veliki protest srpskih studenata u Beogradu. Mnogi su očekivali da će se nešto značajno desiti poslije tog protesta, a ja sam očekivao jedno veliko - ništa. I desilo se ništa. I ništa nastavlja da se dešava, barem što se nas Crnogoraca tiče.
Ništa u figurativnom smislu, dok se u bukvalnom dešavaju strahote i to svakodnevno. Strahote koje nas sve više i više guraju u mišljenje da śevernim nam komšijama nema spasa. Nažalost, odavno ne vjerujem da je tamo moguća bilo kakva promjena. Ovo mišljenje ću obrazložiti.
24Napisao sam neđe da se u Srbiji ne bore za promjenu ideologije, već za promjenu izvođača radova. Milo Lompar profilisao se kao vođa opozicionog pokreta, međutim, razlika između Lompara i Vučića gotovo da i ne postoji. Ne postoji, jer je njihovo mišljenje o Crnoj Gori i Crnogorcima apsolutno isto. Zbog toga nam je svejedno ko će vladati tamo, kad nam se isto piše. Sva ta energija koja na prvi pogled izgleda prelijepa zapravo i nije baš lijepa kad se malo bolje zagrebe i analizira za što se oni tačno bore.
Jer, svaka srbijanska vlast će se prema Crnoj Gori ponašati isto, zato što je njima Crna Gora nacionalni interes. I Vučić i Lompar i ćaci, ali i većina onih koji to nisu. I ne krije više da bi tako postupali. Čak bi radili i gore, opasno po život, da im kako može biti. To su one miloševićevske metode kojih se većina nikada nije odrekla.
Privođenje Danila Marunovića na informativni razgovor u zgradi BIA predstavlja pucanj u slobodnu riječ. Možete da dijelite njegove stavove ili ne, ali činjenica je da takvo postupanje organa ima samo za cilj da zaplaši kritičare Vučićevog režima. Što im ne polazi za rukom. Pogotovo ne nas iz Crne Gore koji proživljavamo pakao evo već pet godina jer ne pristajemo da ćutimo.
I vjerujte mi na riječ, proćerivaće i hapsiće svaka vlast koja se prepadne za svoju poziciju. Međutim, kako reče Sveti Petar - sve su sile male i ništavne za onoga koji pravo misli.
I opet se vraćamo na Beograd, demonstracije i potencijalno rušenje diktatora. Ni samo srpsko društvo ne može kristalno jasno da uoči što je njihov problem. Većina misli da je to Vučić, a zapravo najveći krvnik srpskog naroda je zločinačka ideologija kojoj on pristupa i prihvata je pod izgovorom “A nema veze”.
Nažalost, poštovanje te ideologije zla postalo je svakodnevica u svim porama srpskog društva i oni je prihvataju kao realnost, normalnost i interes. Nacionalni interes.
Svaka srbijanska vlast će se prema Crnoj Gori ponašati isto, zato što je njima Crna Gora nacionalni interes
Osim nemanja vizije i mogućnosti da uoči vlastiti glavni problem, srpsko društvo nema ni kapacitet koji bi tu borbu iznio. Ko to može Srbiju učiniti demokratskom, prosperitetnom i osloboditi je okova velikosrpstva? Niko. Malo rukah malena i snaga.
Šalu na stranu, ali ako je sve fokusirano i usredsređeno na to da oni pojedinci koji se do podne igraju revolucionara a poslijepodne se dive Draži i Pavlu preuzmu tu ulogu boraca protiv Vučića, onda momentalno možemo da pakujemo kofere i proglasimo kapitulaciju.
