Ovogodišnji laureat nagrade USNCG za najboljeg mladog sportskog novinara i član redakcije RTCG, Danilo Petrović, rođen je u Podgorici, u horoskopskom znaku Vage.
Odrastao je u naselju Zlatica, gdje je završio osnovnu školu „Dr Dragiša Ivanović“. Potom je upisao i s uspjehom završio i Gimnaziju „Slobodan Škerović“, da bi nakon toga diplomirao na Fakultetu političkih nauka, smjer Novinarstvo.
- U junu 2014. godine sam počeo s volontiranjem u sportskoj redakciji RTCG, u januaru 2015. sam na istom mjestu otpočeo pripravnički, a od tada sam stalni član redakcije. Pratim gotovo sve sportove, najviše volim fudbal, ali i košarku i tenis. Na skoro sve načine učestvovao sam u radu sportske redakcije - kroz izjveštaje, priloge, komentarisanje sportskih događaja, uređivanje i vođenje emisija. Komentarisao sam gimnastiku, fudbalske mečeve sa Olimpijskih igara u Riju 2016. godine, mečeve sa više Evropskih prvenstava u mini fudbalu, duele Eurobasketa 2017, brojnih teniskih turnira, uključujući Vimbldon, s kog bih posebno izdvojio polufinalni duel Đokovića i Nadala i završnicu maratonskog petog seta između Andersona i Iznera, kao i žensko finale Kerber - Serena - kazao je Danilo za naš portal i dodao:
- S najvećim užitkom komentarisao sam utakmice sa Svjetskog prvenstva u fudbalu u Rusiji ovog ljeta, ali i bijatlon i nordijsko skijanje sa Zimskih olimpijskih igara u Pjong Čangu, u januaru. Takođe, pokušavao sam da što manje smetam ljubiteljima umjetničkog klizanja u istorijskim vježbama, tokom prenosa od dva do sedam sati ujutru.
Danilo našim čitaocima otkriva i da mu je, pored sporta, bliska i muzika.
- Jako volim muziku, pogotovo rok, metal i rep. Volim filmove, najviše Kventina Tarantina i Gaja Ričija, ali i brojne serije. Navijam za Juventus odkad znam za fudbal. 20 godina igram FIFU, 15 godina igram fudbalsku simulaciju Football Manager, koja, uz sportsko novinarstvo čini zamjenu za ono što je moj posao iz snova - fudbalski trener - iskren je Danilo.
Kazao nam je i da ima dva mlađa brata, Luku i Dušana, vjerenicu Anđelu, mnogo dobrih prijatelja, ali i nezaobilaznog ljubimca, psa Neru.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- I dan danas sam, u neku ruku, kao dijete. Kao mali nijesam pretjerano mislio o tome šta ću biti kada odrastem, nisam maštao o životu „velikih“. Tako je bilo i u toku školovanja, bez velikih ambicija i pritiska. Vjerujem da je ta dječija bezbrižnost nešto što većini fali. Više vremena za stvari koje zaista želimo da radimo, za igru, društvo, sve ono što ima manju minutažu u svijetu odraslih. Čini mi se da mi nedostaje dosta stvari koje su mi tada bile naporne ili dosadne - boravak na planini tokom ljetnjih raspusta, učenje geografije i istorije... Takođe i fudbal iz toga doba. Bilo kao sport generalno, bilo kao igra. Igrali smo na ulici, livadi, sa kamenjem umjesto stativa, gumenim loptama. A i fudbalske zvijezde su bile više kul nego današnje, imale više šmeka i time razloga da ih djeca vole. Ili sam ih, prosto, gledao drugačijim očima nego danas.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ne bih volio da djeluje da sam nezadovoljan životom, daleko od toga, ali više bih volio da sam ostao u svijetu prvog pitanja :-)... Šalu na stranu, u tome što sam odrastao volim to što mogu sâm da donosim odluke, što imam sa kime da ih donosim i sa kime vidim budućnost. Što sam upoznao dobre ljude s kojima provodim vrijeme, što imam posao koji volim.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Definitivno talenat za muziku, prije svega za bubnjanje. U svemu vidim perkusije. Stalnim „lupkanjem“ stvarima, udaranjem u okolne stvari i „bitboksovanjem“ iritiram bliske ljude, najviše vjerenicu i majku. :-D
Takođe, jako volim bas-gitaru, koju sam svirao, ne previše uspješno, tokom gimnazijalskih dana. I dalje je ta želja za svirkom pritajena negdje u meni, ali bas samo ćuti u uglu sobe. Nadam se da ću nekad natjerati mog unutrašnjeg Roberta Truhilja ili Larsa Urliha da se probudi.
Isto tako, nekada sam bio prilično dobar u slikanju i crtanju, čak sam kao dijete dobijao nagrade, ali sam taj dar nekako zapustio. Bilo je pokušaja tokom srednje škole da se crtački talenat rehabilituje, ali neuspješnih, pa Uroš Tošković nije dobio pravu konkurenciju.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Na neki način sam lijen, vjerovatno to potvrđuje i moj prethodni odgovor. Vrijedan sam na poslu, ali ne i kad je rad na sebi u pitanju.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Poštenje, dosljednost, nesebičnost, pedantnost u Wordu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Čini mi se da nijesam toliko interesantan i da sam previše skroman lik da bih bio inspiracija za blokbaster. Ali, ne želim da budeš uskraćena za odgovor na ovo pitanje. Recimo da bih volio bih da film režira Gaj Riči, da lik Danila Petrovića bude npr. Tom Hardi, a djelo bi se zvalo „Danilo Petrović III“.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Nasmijani, crni, bradati, debeli lik.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Možda pica. Nešto što većina voli, što ne može da pokvari raspoloženje i što je uvijek dobrodošlo.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Kao mali sam uvijek maštao o teleportu. Vjerovatno ima boljih super-moći, ali putovati kroz prostor u trenu bi bez sumnje bilo korisno i još više zabavno.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Nikada nijesam imao idola, nikom zavidio na životu koji ima, niti želio da mijenjamo mjesta. Možda bih volio da proživim majski dan Stivena Džerarda, 2005. godine i finale Lige šampiona sa Milanom, u Istanbulu.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Kada nijesam u redakciji ili na terenu, najčešće prošetam sa vjerenicom, popijem kafu ili čaj sa bratom ili drugovima, gledam fudbal, ponekad pokušavam i da trčim i zapravo šutnem fudbalsku loptu, što mi mnogo bolje ide sa džojstikom i na Plej Stejšnu. S vremena na vrijeme slobodan dan provedem sa ocem u vinogradu, nažalost sve rjeđe.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Jako volim muziku i imam raznolike plej liste. Najčešće će se na njima naći Foo Fighters - Pretender, Jimi Hendrix - All Along The Watchtower, Oasis - Supersonic, Gnarls Barkley - Crazy, Metallica - Welcome Home, Smak - Satelit, ali i neko od remek djela podgoričkih repera, Marka Lubarde, aka Rendom i njegovog partnera iz dvojca Džej Džej Okoča, Stefana Strugara, Poetika.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Nažalost rijetko čitam, a jednako rijetko idem u pozorište. Ipak pozorište ostavlja najupečatljiviji utisak na mene. Iako sam ove godine posjetio nekoliko predstava i dalje mi je u glavi ucrtana jedna koju sam gledao prije nekoliko godina. Čini mi se da se zvala „Otpad“. Knjige za mene skoro da ne postoje. Znam, znam, sramota... Ove godine sam se natjerao da čitam klasik, Orvelovu 1984. I jasno mi je zašto je klasik.
Čuda gle, sa filmovima se mnogo češće družim, ali ne ostavljaju me toliko bez daha. Obožavam Gaja Ričija i Tarantina, a Snatch, Reservoir Dogs, Pulp Fiction, Lock, Stock and Two Smoking Barrels, Django Unchained, The Hateful Eight bih mogao da gledam svaki dan sa istim oduševljenjem. Takođe, vratio bih se u djetinjstvo uz „Munje“ i „Kad porastem biću Kengur“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Svugdje. Prvo u Južnu Ameriku. U Peru, da posjetim Maču Pikču. Argentinu, Kolumbiju. Takođe Japan, definitivno London i vidim polarnu svjetlost u Norveškoj.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Kada je riječ o međugradskim relacijama sigurno autobus, zbog neudobnosti.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Vjerenici Anđeli i bratu Luki.
Čemu se uvijek obradujete?
- Porodici, dobroj hrani, dobroj svirci, dobrom fudbalu, Football Manager-u.
Da li za nečim žalite?
- Ni za čim istinski.
Bez čega ne možete?
- Stvari koje me uvijek obraduju.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Vjerovatno za banalnu sitnicu. Trudim se da nemam razloga da se izvinjavam.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Srećan život, dobro zdravlje i para malo više nego što je dovoljno.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Odgovorio na posljednja četiri pitanja :-D
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Drugo teško pitanje. Sa najbližim ljudima. Takođe pokušao bih da posjetim fudbalski meč u Argentini. Idealno River - Boka.
Kako biste voljeli da umrete?
- Treće teško pitanje. Iskreno nikada ne razmišljam o tome i mislim da nema svrhe.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- To ti neću reći ja :-)
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
