Mlada preduzetnica, diplomirana ekonomistkinja i umjetnica koja oslikava svilu, Aleksandra Maksimovska, rođena je Mojkovčanka.
Nakon završene gimnazije put je odvodi u Podgoricu, gdje upisuje i s uspjehom 2014. godine završava Ekonomski fakultet, smjer Marketing.
Iste godine postaje dio kolektiva NLB banke, gdje je i dalje zaposlena.
Izraženi senzibilitet za umjetnost ispoljavala je još u školskim danima. Zato i ne čudi što je odlučila da se doškoluje i u tom smjeru. 2017. godine Aleksandra upisuje Fakultet za dizajn i multimediju, odsjek Modni dizajn, na Univerzitetu Donja Gorica.
- Početkom 2017. godine osnivam porodičnu firmu „Maksimovski & co.“ koja se bavi osmišljavanjem, dizajniranjem i prodajom ručno oslikanih svilenih marama. Prvo radno iskustvo imala sam još kao gimnazijalka, a kao studentkinja aktivno sam radila uporedo sa studiranjem. Dok sam bila na Ekonomskom fakultetu bavila sam se i volonterskim radom, a to sada nastavljam kroz društveni aktivizam svoje firme. Interesovanja su mi uvijek bila usko povezana za umjetnost, slikarstvo, pisanje, arhitekturu, filozofiju i čitanje - otkriva Aleksandra našim čitaocima.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Rođena sam u Mojkovcu - najupečatljivije slike djetinjstva su mi veliki snjegovi i skijanje na poljani ispred zgrade u kojoj sam živjela. To mi najviše nedostaje.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što sam stvorila svoj univerzum u kojem stvaram i u kojem sam kreativna i što sam shvatila da je prava ljubav zasnovana na podršci i poštovanju.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pisanje. Od kada sam naučila slova, pišem dnevnik. Imam na desetine svesaka. Par tekstova sam javno objavila, dok ostali čekaju svoj trenutak. Najviše me inspirišu hrabre i strastvene žene i to su i teme o kojima pišem.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ne znam odgovor. Ne razmišljam o sebi na takav način.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Otvorenost za nove prilike. Nesebičnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Latice“. Džulija Roberts.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Posvećena, porodična, uporna, svoja, inspirativna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kao jabuku. Osvježavajuća i zdrava.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć letjenja.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ni sa kim. Moji dani su samo moji.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Provodim vrijeme sa suprugom. To su uglavnom duge šetnje ili vožnja bicikla, izlet u prirodi... Dugi razgovori na različite teme... Susreti s prijateljima...
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Led Zeppelin: „Stairway to Heaven“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Film - „Rušenje“ (Demolition), sa Džejkom Gilenhalom i Naomi Vots u glavnim ulogama. Divan film o gubitku i ponovnom početku.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Indiju.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Izbjegavam gradski prevoz, u njemu rijetko vidim vedra lica.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Suprugu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Zagrljaju i susretu s prijateljima.
Da li za nečim žalite?
- Ne.
Bez čega ne možete?
- Ljubavi i stvaranja.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Divnoj dami prije par dana, jer me je čekala ispred ateljea... Kasnila sam desetak minuta.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Želje se trudim da ispunim sama. Ne volim da dugujem zlatnim ribicama... Na kraju uvijek ispadne loše.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Polaganje vozačkog ispita.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Stvarajući i slikajući.
Kako biste voljeli da umrete?
- U zagrljaju sa suprugom.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Djevojka koja voli život“.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
