Ova tekstualna poruka na ploči ulazi u svijest ljudi kao trostruko prepletena, lapidarna laž.
Trostruka laž na ploči: Prva laž na ploči je da je u Budvu ušla srpska vojska. Istoričar Aleksandar Stamatović je u jednoj TV emisiji kazao ko je "oslobodio" Crnu Goru i Budvu 1918. godine: "Ima naređenje vojvode Mišića da se vlast i formiranje vlasti treba prepustiti samim Crnogorcima, zatim da u okviru tih jedinica koje ulaze u Crnu Goru treba da bude što više Crnogoraca i što je suština te priče, uopšte srbijanske trupe tada nijesu ni ušle u Crnu Goru, nego je ušao Drugi jugoslovenski dobrovoljački puk, koji su činili vojnici iz ostalih jugoslovenskih pokrajina, koji su kao dobrovoljci ili bivši austrougarski vojnici, došli na Solunski front. Tu je bilo i Hrvata, Slovenaca, čak i Talijana, Čeha itd." (TV MBC, voditelj Nino Radulović, 15. mart 2009)
U Budvu nije ušla srpska vojska, već jugoslovenski dobrovoljci, to im je zvaničan naziv bio, pod tim nazivom su se borili - tamo đe su se borili, ne i u Budvi. Svi ćemo se složiti, dr Stamatović ne bi nikada ništa izustio što ide u prilog samosvojnosti crnogorskog naroda i nacije.
Druga laž na ploči je da su trupe koje su u Crnu Goru ušle u novembru 1918, bile oslobodilačke. Iako je u Crnu Goru ušla vojska koja se nije zvala srpska, već jugoslovenska, ona je naravno bila pod komandom srpskog generalštaba. Radosav Rotković je iz knjige istoričara Dima Vujovića preuzeo riječi vojvode Živojina Mišića, on 19. novembra 1918. naređuje:
"da se na teritoriji koju je naša vojska okupirala, uguši svaka agitacija, svim sredstvima, koja možete raspolagati bez ikakvog prezanja." (Radosav Rotković, Crna Gora i Dušanovo carstvo, Grafos, Cetinje, 1997, link)
Dakle, 8. novembra 1918. godine je Budva navodno oslobođena, a sami vojvoda Mišić, jedan od najvažnijih srpskih vojskovođa u I svjetskom ratu, kaže da je ova teritorija poslije poraza Austrugara - o k u p i r a n a.
Treća laž na ploči je da je sama Budva bila oslobođena, kako ploča sugeriše "poslije junačkih pobjeda oslobodi Budvu". Ko ovo pročita, a ne zna istinu, sigurno misli da su krvave borbe vođene na prilazima Budvi i u samom Starom gradu, zar ne?! Dr Miroslav Luketić, bibliotekar i arhivista iz Budve (završio Filozofski fakultet u Beogradu 1959. godine, doktorirao u Pragu 1971. godine), je povodom priče o budvanskoj ploči kazao: "Treba reći da se u to vrijeme u Boki kotorskoj većina žitelja nacionalno izjašnjavala kao Srbi. To isto važi i za područje Budve i Paštrovića. . . Istina je da su jedinice srpske vojske ušle u Budvu bez borbe, ali i ja sam, kao sedamnaestogodišnji partizan, sa puškom u ruci, zajedno sa drugovima ušao 22. novembra 1944. godine bez borbe u Budvu, jer su se njemačke snage prije toga povukle. Zar ćemo zbog toga osporavati datum oslobođenja Budve – 22. novembar?" (Luketić: Ulazak srpske vojske u Budvu – narodni praznik za pamćenje, IN4S, 4. jun 2015)
Što se tiče partizana, napomnjem da niko na ulazu u Stari grad nije postavio ploču kako su CRNOGORSKI (srpski svakako nijesu bili), partizani "poslije junačke pobjede oslobodili Budvu".
Luketić je na osnovu arhivske građe (zapis Mila Ljubiše) iznio činjenicu, da borbi za Budvu nije bilo - kako kaže (ili sugeriše), ploča na ulazu u budvanski Stari grad.
U Rečniku srpskoga jezika (Matica srpska, Novi Sad, 2007), riječ osloboditi je opisana: "osloboditi, -obodim svr. 1.a. (nekoga, nešto) uspešnom borbom protiv neprijatelja, okupatora tuđinske vlasti i sl vratiti slobodu (nekome, nečemu); spasti, izbaviti iz neprijateljskih ruku, iz zarobljeništva, logora i sl."
I ovaj zvanični rječnik srpskog naroda śedoči da je tekst na budvanskoj ploči neistina, jer u Budvi nije bilo nikakve borbe protiv neprijatelja, Budva je bila slobodna i prije nego su jugoslovenski dobrovoljci u nju ušli, novembra 1918. godine.
Da su postavljači ploče 1931. godine htjeli da na ploči saopšte istinu, mogli su, ovako: "Na uspomenu kad je Drugi jugoslovenski dobrovoljački puk ušao u Budvu, koju su prethodno Austrougari napustili."
Nema Srba u Boki prije 19. vijeka: Dr Luketić je napisao da se većina stanovništva u Boki Kotorskoj prije I svjetskog rata izjašnjavala kao Srbi. Ne znam da je bilo svojevoljnog nacionalnog izjašnjavanja u Boki prije I svjetskog rata, ali nesumnjivo istorijski izvori kazuju da je (novo)srpska nacionalna misao bila jaka na tom području u to vrijeme, i vjerovatno su se mnogi pravoslavci, ili većina izjašnjavali kao Srbi. No, moramo uvijek imati na umu, srpska narodnost je u Boki Kotorskoj (i Budva i Paštrovići su administrativno bili dio Boke) izmišljena u 19. vijeku. Ne postoje nikakvi dokazi da je u Boki Kotorskoj postojala srpska narodnost prije 19. vijeka. Na Cetinje je u jesen 1827. nepozvan pristigao Sima Milutinović Sarajlija, poslije Vuka Karadžića najveći srpski nacionalista u istoriji. On je došao sa mišlju da širi srpsku nacionalnu ideju i u tome ostvario ogroman uspjeh. Dobio je zadatak da bude učitelj Radu Tomovom, budućem mitropolitu Petru II Petroviću Njegošu i njemu je uspješno usvijestio srpsku nacionalnu misao.
Stanovnici crnogorskog primorja treba da znaju - prije su izmišljeni Srbi na Cetinju nego u Boki Kotorskoj i primorju. U novembru 2015. sam objavio tekst Istorijski izvori kažu - prije 19. vijeka nema Srba u Boki, i u njemu pokazao nekih 25 knjiga sa istorijskim izvorima prije 19. vijeka koji se odnose na naše primorje. Tu je riječ o hiljadama dokumenata i nema nijednog pomena Srba i srpske narodnosti prije druge četvrtine 19. vijeka!
Čuveni grčki nacionalni junak, koji je rođen u Mojdežu kao Vaso Brajević, u Grčkoj je nazvan Vaso Crnogorac (Mavrovuniotis), i o tome možete čitati na linku. Brajević je u Grčkoj prozvan Crnogorac, jer je Grcima vjerovatno sam rekao da je Crnogorac, u svakom slučaju, nije se usprotivio što ga tako zovu. Vaso nije znao da je Srbin, jer Sima Sarajlija i Vuk Karadžić još nijesu bili pristigli u Boku Kotorsku - da šire novoformiranu srpsku ideologiju.
Bokelji su se prije više od 200 godina ujedinili sa Crnogorcima u jednu naciju: Paštrovići i Grbljani su plemena, a plemena su specifičnost crnogorske nacije, plemena ne postoje kod Srba, niti su ikada postojala. Jagoš Vešović prenosi pisanje kod Srba mnogopoštovanog Jovana Cvijića: "Cvijić je konstatovao da izvan oblasti Stare Crne Gore, 'Sedmoro Brda' i crnogorske Hercegovine plemenska organizacija ne postoji nigdje više na Balkanskom poluostrvu." (Jagoš Vešović, Pleme Vasojevići, Andrijevica - Podgorica 1998, str 73)
Grbljani, Paštrovići i drugi Bokelji su se rado, sa oduševljenjem i sa svojom najboljom voljom ujedinili sa sirotinjskom Crnom Gorom još prije više od 200 godina. Ujedinili su se 1813. sa Crnom Gorom jer su bili svjesni da sa Crnogorcima sačinjavaju u potpunosti isti narod. Ruski oficir Nikič je 7. i 19. maja 1814. pisao caru da je "crnogorski i bokokotorski narod sjedinjen u jednu naciju" (Zbornik dokumenata Ujedinjenje Crne Gore i Boke Kotorske 1813-1814 tom 2, Podgorica, 1998. strane 286, 287 i 316).
O tom slavnom ujedinjenju na Analitici sam pisao krajem 2013. godine, link. Iz vremena tog ujedinjenja ne postoji niti jedan istorijski izvor iz Boke i Crne Gore koji govori o nekim Srbima i nekom srpskom narodu na ovom prostoru. No, to ujedinjenje, taj veličanstveni događaj, poništile su velike sile.
Između dva svjetska rata izmišljen je Nemanjin grad u Podgorici, porušena je Tablja iznad Cetinjskog manastira, ekavizirani su crnogorski toponimi, zabranjivana je crnogorska kapa sem ako se na nju ne stave 4 ocila, Kastel Lastva je preimenovana u Petrovac...
Srpska etnička istorija nastala je na mitu i taj mit mora stalno da se osvježava, srpski nacionalni rabotnici neumorno, pregalački i marljivo fantaziraju svoju istoriju.
Da se postavi još ploča: S vremena na vrijeme se čuju zahtjevi da se ploča ukloni. Ja sam protiv toga. Ako je ta ploča svojom lapidarnom laži zagadila svijest desetina hiljada ljudi i niko je nije uklonio do sada, neka i dalje emituje laž, ne može više zagaditi svijest ljudi nego što je to uspjela do sada. Laž koja stoji na ploči nekome je potrebna, mnogima je laž duševna hrana.
Takođe sam protiv podizanja optužnice protiv bilo koga ko na demokratski način propagira svoje ideje, ako se optužnice nijesu podizale do sada - u ovih 30 godina koliko smo bombardovani velikosrpskim izmišljotinama, budalaštinama i besmislicama, onda svakako to ne treba raditi ni 2018. Ako se od vremena Sime Sarajlije rvemo sa lažima koje generišu SANU i SPC, možemo i dalje, i lakše nego prije, jer imamo nezavisnu državu. Mi smo na najdemokratskiji način dobili državu 2006. godine, na demokratski način treba da suzbijemo velikosrpsku mitomaniju - činjenicama i dokumentima, to jest istinom protiv fantazija. Uvijek sam protiv toga da se na slobodu govora i izražavanja odgovara sudskim utužbama, uskraćivanje slobode počinje uskraćivanjem slobode govora, ne želim da niko bude tužen, da takođe meni niko ne bi smetao da ja slobodno iskazujem svoje mišljenje.
Evo, pošto država sigurno neće (2/3 Crnogoraca u vlasti ne vjeruju da su Crnogorci), hajde da skupimo novac i da i mi platimo bilborde na kojima će biti riječi vojvode Mišića kako je okupirao Crnu Goru 1918 godine. Neka narodne mase vide i te riječi! Na propagandne laži da odgovorimo Mišićevim riječima, 90% naroda u Crnoj Gori ne zna za Mišićeve riječi da su njegove trupe okupirale Crnu Goru 1918. godine.
Umjesto uklanjanja i razbijanja ploče, ja sam još prije nekoliko godina u najpopularnijoj radio emisiji "Radio veza" (radio Antena M), predložio da se postavi još jedna ili još nekoliko ploča na ulazu u budvanski Stari grad, a isto sam i na Analitici pisao prije 3 godine. Uopšte se ne šalim i kad bih se ja pitao, postavio bih još bar tri ploče, oko postojeće i ispod i iznad. Na jednoj ploči bi pisalo: "Na radost i sreću stanovnika grada i okolnih plemena Budvom je od 14. jula do 28. avgusta 1797. godine upravljao crnogorski mitropolit Petar I Petrović Njegoš, zahvalni Budvani." Ovo je naravno čista istina i o tome možete pročitati na linku.
Na drugoj ploči bi pisalo: "U slavu Crnogoraca i Bokelja koji se 31. X 1813. godine ujediniše u jednu naciju, ploču podigoše zahvalni Budvani."
Treća ploča: "Na uspomenu crnogorskim partizanima koji 22. novembra 1944. uđoše u Budvu i tako presta fašistička okupacija, zahvalni primorci."
Ako su velikosrpski mitomani 1931. godine bili toliko drski da trostruko spletenu laž urežu u kamen, zašto ne postaviti još nekoliko ploča sa istinitim istorijskim podacima??
Iznad postojeće ploče, može se postaviti i ploča na kojoj bi pisalo: "U Budvu su na Mitrovdan 8. novembra 1918. godine bez borbe ušle jedinice Drugog jugoslovenskog dobrovoljačkog puka, neprijatelj se već bio povukao."
Kad bi se postavilo nekoliko ovakvih ploča, mitomani bi bili zadovoljni jer im niko njihovu lapidarnu laž ne bi dirao, istorija i istina bi bile zadovoljene, pośetioci Budve bi čitali još neke, ovoga puta - istinite podatke, turistička ponuda bi bila bogatija, zanimljivija. Svi bi bili zadovoljni, demokratija bi opet pobijedila, i priča o budvanskim pločama bi bila završena.
Dakle, rješenje ovog spora je, oko postojeće ploče postaviti još nekoliko ploča sa tekstovima koji su utemeljeni na istorijskim izvorima.
