ANALITIKA: Ako se usvoji novi ustav SPC ubuduće će zvaničan naziv biti „Srpska pravoslavna crkva – Pećka patrijaršija“. Što se time želi postići?
KAVEŽDI: Što se tiče izmjenama ustava on je uvijek odredjen krupnim političkim dogadjajima a raspad Jugoslavije koji se na neki način oličava u Ustavu Srbije iz 2006. godine predstavlja jedan od povodada SPC ponovo redefiniše svoj Ustav. Podsjetiću vas, da kada je 1919. godine donijeta odluka o ujednjenju Pećke patrijašije, to je bilo zato što je konstituisana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno različite pokrajinske crkve SPC su se odjednom našle unutar granica jedne državne teritorije. Sada imamo potpuno suprotnu situaciju, da se raspadom Jugoslavije SPC ponovo našla na teritoriji različitih država tako da Ustav predstavlja jednu vrstu prilagodjavanja novom kontekstu.
Isto tako Ustav SPC je bio donijet 1931. godine i izmijenjen je donekle 1947. godine, zato što se dogodio Drugi svjetski rat i velika promjena državnog uredjenja. Pad, 1989. komunističke vlasti, takodje je jedan od momenata da se redefiniše odredjenje SPC.
Pojačavanje tog elementa koji se odnosi na Pećku patrijašiju je istorijski prisutan od 1219. godije kada je Patrijašija bila odredjena kao Žička arhiepiskopija, ali mi kroz istoriju pratimo razlaz istorije i fakta jer je sama obnova Pećke patrijašije početkom 20-og vijeka se odigrala u Sremskim Karlovcima.
Problematično je i za državu i za crkvu da je sjedište na teritoriji Kosova koje su neki priznali kao nezavisnu državu a neki ne.
Crkva bi usvari mijenjanjem imena pojačala svoje političko stanovište naspram toga kako ona vidi Kosovo jer je duži vremenski period veliki raskorak izmedju onoga što je de jure i de facto.
ANALITIKA: Kako je objavljeno, patrijah bi nosio titulu patrijarh srpskih i pomorskih zemalja. Otkud primorske zemlje i na koji se dio misli? KAVEŽDI: Davanje tog epiteta patrijahu govori o insistiranju na jedinstvu crkve, kako ne bi došlo do neke vrtse disolucije. U Crnoj Gori, Hrvatskoj još uvijek postoje vjernici SPC, i namjera je da oni mogu da računaju da su dio tog jednog crkvenog tijela.
Administrativno se kroz Ustav odreduje teritorija djelovanja SPC i ona izlazi van granica današnje Srbije.
Izazov crkve je da podesi Ustav da te mitropolije i eparhije u drugim državama ostanu u jedinstvu SPC, ali da se ponovo prilagodjavaju državnim zakonodavstvima tih zemlja. Zato je to veliki izazov i na to treba obratiti pažnju.
ANALITIKA: Da li je, onda, ipak riječ o centralizaciji?
KAVEŽDI: Crkva je bila centralizovanija ranije, ali da zbog političkog konteksta ona nastoji da sačuva vlast tog centra. Nije pojačana centralizacija, nego je ovo nastojanje da se ta vlast očuva.
ANALITIKA: Uz postojeće četiri – čija su sjedišta u Zagrebu, Sarajevu, Sidneju i na Cetinju – SPC će ubuduće imati 18 mitropolija. Kakva ostaje pozicija Mitropolije crnogorsko primorske ?
KAVEŽDI: Ona ostaje ista, čini mi se da tu nije bilo većih izmjena. S tim što Ustav predvidja da se poveća broj mitropolija na 18 a pošto u okviru jedne mitropolije ima više eparhija, tako da može doći do povećanja, jer će se u Beogradu pojaviti više eperhija.
ANALITIKA: Što je sa finansiranjem? Donosi li novi Ustav neka nova rješenja, gube li mitropolije a samim tim i Mitropolija crnogorsko primorska samostalnost?KAVEŽDI: Trebalo bi da uvede veći red i to je ono što se već primjećivalo da postoje veći problemi, od pronevjera i slično. Bitno je i što će Ustavom biti uređeno djelovanje crkvenih sudova, jer je u praksi primijećeno da su se sudovi do sada uglavnom bavili svještenstvom i vjernicima a dio koji je bio manje zastupljen je odgovornost vladika. Ustavom je potrebno da se ustanovi odgovornost vladika i da se uspostavi odgovornost na svim nivoima.
Takođe, treba jasno definisati da li se i u kojoj mjeri može državna sila koristiti kao jedna vrsta poluge kada crkveni sud nešto presudi. Recimo, kada neki sveštenik uzurpira parohiju da li se crkva može osloniti na policiju da će ona izbaciti tog sveštenika. Ali isto tako je situacija sa samim episkopima, da li je recimo slučaj sa Artemijem, da li je on van crkvenog zakonodavstva, još uvijek se vode polemike da li je došlo do prekoračenja ovlašćenja ne samo Artemija nego i samog Sinoda.
ANALITIKA: Očekujete li otpore usvajanju novog ustava, ne toliko u crkvi koliko šire u društvu. Već su se čule ocjene da Ustav proizilazi iz ideje Velike Srbije?
KAVEŽDI: Dokument ima 80 strana i zadatak Komisije je bio da objelodani ranije odluke, rješenja koja su donijeta u prethodnih nekoliko decenija. Te odluke su već bile prihvaćene. Mislim da će biti pozdravljen od starne vjernika SPC, jer se sve to objedinjava kroz jedan dokument.
Kada je riječ o mijenjaju imena crkve, odluke obavezuju samo crkvu. Crkva i države su odvojene i na neki način ono što crkva reguliše su njena pitanje jer ipak nije politički akter par exelans. Lakše bi bilo, recimo, da je pitanje Kosova rješavano kroz crkveni Ustav a ne kroz državni, iako ima smsila da bude rješavano i kroz taj Ustav.
Mislim da u ovom slučaju mi imamo jednu vrstu razmjene jer će Kosovo ispasti iz preambule državnog ustava a naći će se u preambuli crkvenog Ustava, što je mnogo logičnije.
