Time će se staviti tačka na aferu „sidro“ koju je crnogorska javnost mogla pratiti poslednjih nekoliko godina.
Krajem prošle nedjelje, na osnovu ovlašćenja iz Zakona o zaštiti kulturnih dobara inspektor za kulturnu baštinu, je izvršio inspekcijski pregled u Ulici Marka Vojnovića br. 33 Stari grad u Herceg Novom. Tom prilikom je izvršen uvid u stanje gvozdenog sidra sa potonulog jedrenjaka iz 16. vijeka, koji je dio nepokretnog kulturnog dobra "Olupina broda galijun kod rta Kabala", koji je volšebno nestao sa mjesta gdje se nalazio vjekovima.
Na licu mjesta je utvrđeno da se ispred kompleksa objekata čiji je vlasnik firma "Slovenska alijansa" u "Starom gradu" Herceg Novi, među ostalim sidrima nalazi i sidro odnešeno sa potopljenog jedrenjaka iz 16. vijeka koji je dio zaštićenog nepokretnog kultumog dobra "Olupina broda galijun kod rta Kabala".
Status kulturnog dobra: Inače ovi ostaci broda su dobili status zaštićenog nepokretnog kultumog dobra Rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara od 31.03.2015. godine, kojim se utvrđuje status nepokretnog kultumog dobra od nacionalnog značaja.
Veliko gvozdeno sidro je nezakonito izronjeno iz mora sa hidroarheološkog lokaliteta blizu rta Kabala.
Inspekcijskim pregledom je uočeno da je na sidru izvršena desalinizacija i konzervacija bez saglasnosti nadležnog državnog organa Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Sidro se nalazilo u dubinama mora kod rta Kabale gotovo pet vjekova.
Konstatovano je da se i pored nestručnog rukovanja, metalno sidro nalazi u relativno dobrom stanju.
Izgled sidra: Sidro je dužine stabla pet metara, sa krugom na vrhu sidra (dio brodske oplate) prečnika 75cm i rasponom pera "krakova" 2,5m. Ovo sidro je bilo namijenjeno kao glavno sidro za plovne objekte srednje tonaže, drvene konstrukcije i sa dva ili više jarbola i pripadajućim jedrima. Upotreba tih sidara je bila česta počev od XV do XVII vijeka na jedrenjacima koji su plovili Jadranskim i Sredozemnim morem.
Uvidom u dokumentaciju, inspektor je neosporno utvrdio da korisnik predmetnog objekta - sidra Aleksandar Beljakov nije vlasnik istog, jer ne posjeduje nijedan dokaz o vlasništvu. Vlasnik sidra je država Crna Gora.
Izvršen je uvid u postojeću dokumentaciju Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Ministarstva kulture Crne Gore i naučne projekte sa hidroarheološkog istraživanja podmorskog lokaliteta "rt Kabala".
Uglavnom hronologija gubitka i ponovnog vraćanja ovog kulturnog dobra pod režim pozitivne pravne zaštite išla bi ovako:
Dragan Gačević iz Ronilačkog centra “Marina” iz Herceg Novog sredinom oktobra 2014. godine je poslao zahtjev Ministarstvu kulture za pokretanje inspekcijskog nadzora zbog devastacije hidroarheološkog lokaliteta na rtu Kabala u Boki Kotorskoj, konkretnije – zbog nestanka brodskog sidra.
Inspekcijski uvid je obavljen i nadležni iz Ministarstva kulture i Uprave za zaštitu kulturnih dobara mogli su samo da konstatuju i potvrde sve Gačevićeve navode.
Nadzor je izvršio Veselin Krstićević, inspektor za kulturnu baštinu, zajedno sa arheologom Uprave za zaštitu kulturnih dobara, mr Petrom Zdravkovićem, ali i podnosiocem prijave, samim Gačevićem.
Prilikom obilaska terena, obiđen je galijun kod rta Kabala, odnosno ono što je ostalo od njega – dio brodske konstrukcije, uglavnom korita drvenog jedrenjaka, čije su dimenzije bile po dužini 32-35 metara i širine 10-11 metara.
Sve potvrđuje da je riječ o jedrenjaku galijunu, tipu popularnog trgovačkog broda sa tri jarbola i kosnikom. Ovaj tip jedrenjaka srednje veličine bio je dugo u upotrebi na Sredozemnom moru, ali i u Jadranskom moru počev od XIV vijeka. Galijun je specifičan jer je za odbranu od pirata imao brodsku artiljeriju koja je bila u upotrebi do sredine XVI vijeka.
Inače, 1996, sprovedena su sistematska podvodno-arheološka istraživanja na ovom lokalitetu, koja je odradila ekipa na čelu sa arheologom Aleksandrom Kapuranom. Rezultate istraživanja objavio je arheolog Slobodan Panić u tekstu objavljenom u američkom “Glasniku” 1997. godine.
Hronologija događaja: Nedaleko od olupine, na dubini od 20 m tada je bilo i veliko gvozdeno sidro, koje je svakako pripadalo galijunu. Gačević je tada kazao da se ono nalazilo na lokalitetu do ljeta 2014. godine, što je potkrijepljeno foto-dokumentacijom. Međutim, prilikom posljednjeg zarona na ovoj lokaciji, u septembru 2014. godine, sidra više nije bilo.
Nakon toga je 23.10.2014. godine podnešena krivična prijava od strane inspektora za kulturnu baštinu - Ministarstva kulture, Osnovnom državnom tužiocu Herceg Novi protiv NN lica, zbog osnovane sumnje da su izvršili nezakonito izronjavanje velikog metalnog sidra, bez saglasnosti nadležnog državnog organa - Ministarstva kulture Crne Gore;
Takođe je 24.10.2014. godine, inspektor za kulturnu baštinu - Ministarstva kulture, u vezi devastacije podvodnog hidroarheološkog lokaliteta na rtu Kabala i nestanka jednog brodskog sidra, obavijestio Upravu policije Crne Gore Područna jedinica Herceg Novi kao i Lučku kapetaniju Kotor.
Utvrđeno je da je izvršen inspekcijski pregled inspektora za kulturnu baštinu - Ministarstva kulture, u vezi devastacije podvodnog hidroarheološkog lokaliteta i nestanka jednog brodskog sidra, Zapisnikom br. 04-1649 od 16.10.2014. godine. Utvrđeno je da je Osnovno državno tužilaštvo Herceg Novi, obavijestio Ministarstvo kulture Crne Gore o aktivnostima u vezi odnijetog metalnog sidra (teška krađa) obavještenjem 05.10.2017. godine.
Takođe je potvrđeno uvidom u naučni projekat "Hidroarheološko istraživanje podmorskog lokatiteta rt Kabala", autora Slobodana Panića (Beograd 1995. godina), da se u tom periodu gvozdeno sidro nalazilo na udaljenosti od 30 metara od podvodnog lokaliteta u pravcu Rta Kabala na dubini od 28,5 metara.
Konstatovano je i uvidom u dokumentaciju shodno čl. 37 Zakona o zaštiti kulturnih dobara ("Sl.list Crne Gore", br. 049/10, 040/11, 044/17), da je metalno sidro dio zaštićenog nepokretnog kulturnog dobra "Olupina broda galijun kod rta Kabala" u vlasništvu države Crne Gore.
Nakon svih odrađenih predradnji na vraćanju sidra u posjed države omogućeno je da prije donošenja upravnog akta, stranka nadzora ima pravo da se izjasni o rezultatima istražnog postupka i izjasni o činjenicama i okolnostima koje su bila od od značaja za donošenje rješenja.
Šta je kazao Rus
Na sačinjeni Zapisnik, Aleksandar Beljakov korisnik metalnog sidra, je kazao: "Kada sam kupio metalno sidro od nepoznatih lica 2013. godine, sidro nije bilo kultumo dobro. U međuvremenu tačnije 2015. godine postalo je kulturno dobro. S obzirom da je sidro dobilo status kulturnog dobra odnosno kao dio kulturnog dobra "Olupina broda galijun kod rta Kabala", ja prihvatam da se kulturno dobro-sidro vrati vlasniku, a to je država Crna Gora."
Sad, postavlja se pitanje, kako je Slovenska alijansa došla u posjed ne samo tog sidra, jer je predstavnik firme Aleksandar Beljakov, kako se moglo pročitati u štampi ove godine, kazao da u zbirci u kompleksu ima 36 sidara, od kojih su pojedina iz 17, 18. i 19. vijeka i da ih je sačuvao da ne završe kao staro gvožđe, sa namjerom da otvori muzej.
Bilo bi takođe interesantno saznati identitet tih „nepoznatih“ lica koji su mu „ustupili“ 36 sidara za njegovu kolekciju, nesebično spašavajući Crnu Goru njenog nepokretnog kulturnog blaga. Trideset i šest puta. Tačno koliko puta je i novi vlasnik provjeravao status kulturnog dobra koja je kupovao od NN lica.
Podvodno blago: Ovim primjerom se samo potvrđuje činjenica da je crnogorsko podmorje bogato hidroarheološko nalazište sa kojeg nepoznate osobe godinama nesmetano odnose dragocjenosti. Podvodno blago na manjim dubinama uglavnom je opustošeno, a posljednjih godina dobro opremljeni ronioci počeli su da vade dragocjenosti i sa većih dubina.
I dok se državni organi zaduženi za zaštitu kulturnih dobara snalaze da od propadanja spasu ono malo dijelom istraženih hidroarheoloških lokaliteta, pojedinci su shvatili da je Crna Gora puna neotkrivenog podvodnog blaga. I krenuli u “lov” na to blago.
Prema Konvenciji o zaštiti podvodne kulturne baštine, "podvodna kulturna baština" označava svaki trag ljudskog postojanja kulturnog, istorijskog ili arheološkog karaktera koji su se nalazili djelimično ili su potpuno pod vodom, povremeno ili stalno barem 100 godina. To su građevine, zgrade, predmeti, plovni objekti i druga prevozna sredstva, zajedno sa njihovim arheološkim i prirodnim okruženjem.
Očigledno je da u Crnoj Gori moramo postati svjesni da je podvodna kulturna baština u opasnosti i da je neophodno da Crna Gora uvede strožije mjere kako bi se spriječilo dalje pljačkanje i otimanje crnogorskog hidroarheološkog blaga.
Kao potpisnica međunarodnih ugovora, ali i shodno zakonima, država je obavezna da zaštiti podvodnu kulturnu baštinu u skladu sa međunarodnim i domaćim pravom.
Za početak, kako su potvrdili pozitivni rezultati ove inspekcije, potrebno je podnositi krivične prijave protiv NN lica zbog vađenja arheoloških artefakata iz mora, kao i što hitnije podnositi inicijativu za davanje lokalitetima statusa kulturnih dobara, što omogućava jaču državnu zaštitu.
Jer, sticanjem statusa "kulturno dobro" zabranjuju se bilo kakve aktivnosti na spomenutim lokacijama bez odobrenja nadležnih institucija.
U tom slučaju, sve aktivnosti moraju biti samo istraživačkog-zaštitnog karaktera, prema smjernicama UNESCO-ve Konvencije o zaštititi podvodne kulturne baštine, ali i odgovarajućih domaćih pravilnika.
Hidroarheološka nalazišta u Crnoj Gori danas su dostupna svakome, i nema nikakve kontrole. Tako nastaje šteta koja bi bila neprocjenjiva i za sredine sa puno više kulturnih dobara, a kamoli za Crnu Goru.
Ivan KERN
