Lada Perović je crnogorska vajarka i likovna umjetnica. Pored bogate umjetničke karijere, skoro tri decenije radi kao profesorica u Srednjoj likovnoj školi „Petar Lubarda“ na Cetinju, gdje znanjem i iskustvom oblikuje nove generacije umjetnika.
Perović je diplomirala 1998. godine na Fakultetu likovnih umjetnosti u klasi profesora Pavla Pejovića, a već od 1999. postaje članica Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG).
Njeni radovi predstavljeni su na brojnim grupnim i samostalnim izložbama.Dobitnica je nagrade „Milunović, Stijović, Lubarda“ (2001), a njen umjetnički opus obilježen je i javnim radovima, među kojima se izdvaja skulptura „Ptica mira“ postavljena u Podgorici.
Govoreći o sopstvenom putu, Perović ne ističe odricanje i težinu kao ključne odrednice uspjeha, već naglašava značaj podrške porodice koja je bila prisutna u svakom segmentu njenog stvaralaštva. Upravo ta podrška, uz kontinuirani rad i posvećenost, oblikovala je njen umjetnički identitet, dok sud o uspjehu, kako kaže, prepušta drugima.
“Moj profesionalni i životni put su isprepletani i kao takvi čine neraskidivu vezu, a o uspjehu neka sude drugi… Ja ne bih mogla više ništa ni da poželim”, poručila je Perović.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Najviše mi nedostaje bezbrižnost koju samo djeca imaju, naivnost, vjera, fantazija i sve ono što je krasilo to davno, divno doba.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Roditeljstvo je najljepši dio mog zrelog doba, mogla bih da navedem još par stvari, ali bitno zaostaju za ovom.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Skromno ću reći da su svi moji talenti došli do izražaja, možda ih nema previše, ali su tu.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Možda je bolje da neko drugi odgovori na ovo pitanje.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim iznad svega iskrenost. Ljudi su takvi kakvi su, dobri ili loši, volim da znam na čemu sam i spremna sam da ih takve i prihvatim.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Moja biografija bi se zvala “Život kao san”, a voljela bih da me glumi Eva Grin.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Sigurna sam da se u pet riječi niko ne može opisati, ja najmanje.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Sigurna sam samo u jedno, to bi bilo vrlo slojevito jelo.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da imam moć dr Strangea - isrtaživanja novih dimenzija i svjetova.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Haroldom. Njegova ljubičasta kreda oživi sve što je nacrtano. Bio bi to jadan čaroban i šaren dan u svijetu iz mašte.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja je dan koji je rezervisan isključivo za moju djecu. Na njima je da ga oblikuju i ispune.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Bohemian rhapsody.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Djeca sa stanice Zoo” je predstava koja me oduševila. To je komad inspirisan istoimenim djelom, a u interpretaciji srednjoškolaca Cetinja. Potresna priča o današnjem vremenu, pogrešnim odlukama, nedostatku djetinjstva i bezbrižnosti, kao i stradanju djece koja su ostavljena na milost i nemilost surovoj realnosti.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Patagonija mi djeluje kao ideana destinacija.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Isreno ne volim ni jedno prevozno sredstvo koje nije čvrsto vezano za tlo sa barem četri točka.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Zvuči kao nešto što je streotip, ali jedino mojoj djeci sve pričam. Smatram da je iskrenost temelj svih vrijednost kojih je danas sve manje.
Čemu se uvijek obradujete?
- Svemu što doprinosi dobrom raspoloženju; smijeh, muzika, društvene igre, izlazak, filmske večeri, porodična okupljanja... Ne želim da propustim divne male stvari čekajući nešto veliko da se desi. Važno je znati uživati u onome što već imate.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim. Imam divnu porodicu, posao u kojem uživam i privilegiju da se bavim umjetnošću. Smatram da bi krajnje neskromno i sebično bilo tražiti nešto više, u slučaju da više i postoji.
Bez čega ne možete?
- Porodica je temelj na kojem se gradi životni put svakog pojedinca. Moji temelji su sazdani na onome što sam naslijedila od roditelja, a kasnije se trudila da nadogradim, najbolje što sam umjela, sa porodicom koju sam stekla. Bez tih temelja se sve ruši.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Mislim da je to riječ koju ljudi danas izgovaraju olako ne razmišljajući o njenom značenju i težini. Više volim da se potrudim da ne napravim ništa što bi dovelo do toga da izgovorim IZVINI, to je teži put, ali to je već druga neka tema.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje svima.
- Novac onima koji ga imaju premalo.
- Uspjeh i sreću mladim naraštajima.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Gledati djecu kako odlaze svojim putem je nešto najteže, u smislu odvajanja, a ujedno i najljepše. To su momenti kad shvatite da ste nešto dobro uradili u svom životu.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Radila bih sve ono što sam nekad poželjela, a nisam imala hrabrosti da uradim, čak bih možda organizovala sopstveni koncert poput“slavne Florens”.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu. Mrzim opraštanja i rastanke. Ljudi koji ostaju za nama treba da se sjećaju najljepših trenutaka, a mi, mi se svakako nećemo više sjećati.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- NASTAVIĆE SE...
