Priča o izbornoj reformi u Crnoj Gori je poput razgovora o vremenu – uvijek je prisutna, svi o njoj imaju mišljenje, koristi se da popuni tišinu ili prikrije akutnije teme, ali se na kraju gotovo nikada ništa zaista ne promijeni.
Istovremeno, površnost kojom se o njoj diskutuje, čak i prema crnogorskim standardima, zapravo otkriva nespremnost političkih elita da se suštinski bilo šta promijeni. Umjesto ozbiljne rasprave o modelima i efektima, često se iznose poluinformacije i pojednostavljeni narativi, što dodatno usložnjava javnu debatu.
2Među brojnim nesuvislim i površnim rješenjima, u medijima se sve češće pojavljuje teza o otvorenim listama kao univerzalnom lijeku za nedovršenu i korumpiranu izbornu infrastrukturu Crne Gore.
Iako je malo konkretnih prijedloga kako bi taj model izgledao u praksi, to ne sprečava kreiranje javnog diskursa koji ovu ideju često prihvata bez kritičke analize. Otvorene liste predstavljaju se kao rješenje svih problema, iako su iskustva drugih zemalja pokazala da one same po sebi nisu dovoljne da unaprijede izborne procese bez šire institucionalne reforme.
Suština problema leži u detaljima izborne reforme, odnosno u modelu po kojem bi građani birali svoje predstavnike. Crnogorsko društvo mora izaći iz predpolitičkog doba i početi usvajati ideološke podjele karakteristične za evropske demokratije.
Prije uvođenja sistema otvorenih lista, neophodno je izgraditi ne samo izborne institucije, već i dostići nivo demokratske kulture
Trenutno, lijevo-desna podjela partija gotovo da ne postoji, a razlog za to je i kontinuirani pritisak onog što se percipira kao „desno“ na crnogorsku državu, što dovodi do konstantnog negiranja političkog pluralizma. Za stagnaciju političke scene dominantno su odgovorne partije koje su inertno nedemokratske u svojoj suštini.
Izborni sistem pati od hronične netransparentnosti finansiranja, upliva novca iz inostranstva i crnih fondova, što ozbiljno obesmišljava izborni proces. Kada se tome dodaju stalne zloupotrebe javnih resursa, slika postaje još sumornija.
U takvom ambijentu, uvođenje glasanja za pojedince kroz otvorene liste povećava rizik od korupcije, posebno u manjim sredinama, i dodatno slabi ionako krhku ideološku i programsku vezu između birača i partija.
Otvorene liste omogućile bi pojedincima s pristupom nelegalnim finansijama, bilo iz Crne Gore ili inostranstva, da lakše utiču na biračko tijelo, posebno u manjim opštinama. Iskustva iz pojedinih latinoameričkih država pokazuju da otvorene liste mogu dodatno pojačati klijentelističke veze i političku trgovinu, umjesto da ih smanje.
Na primjer, u Brazilu, gdje se koristi sistem otvorenih lista, često dolazi do situacije da lokalni moćnici i bogati pojedinci ulažu ogromna sredstva kako bi kupili glasove i osigurali lične mandate, dok partije gube kontrolu nad svojim programima i kandidatima. Slični problemi pojavljivali su se i u evropskim državama. Italija je, na primjer, imala iskustvo s klijentelističkim praksama koje su se održale i nakon reformi izbornog sistema.
U nekim slučajevima, umjesto da smanje korupciju i povećaju odgovornost, promjene su zapravo intenzivirale borbu za lokalne resurse i podstakle političku trgovinu, jer su lokalni lideri koristili svoj uticaj da osiguraju podršku kroz razne oblike patronata. Ovakva iskustva pokazuju da otvorene liste, bez snažnih institucija i razvijene političke kulture, mogu dovesti do suprotnih efekata od očekivanih.
Crnogorsko društvo mora izaći iz predpolitičkog doba i početi usvajati ideološke podjele karakteristične za evropske demokratije
Prije uvođenja sistema otvorenih lista, neophodno je izgraditi ne samo izborne institucije, već i dostići nivo demokratske kulture koji omogućava da takav model funkcioniše. U suprotnom, država bez značajnog nivoa demokratske kulture preskače nekoliko stepenika razvoja. Uvođenje otvorenih lista u ovom trenutku bilo bi kao da nekome ko ne zna da vozi date automobil Formule 1 – rezultat bi bio više štetan nego koristan.
Zato je rano za otvorene liste: bez prethodne profesionalizacije i depolitizacije izborne administracije, unapređenja transparentnosti finansiranja i izgradnje snažnih institucija, otvorene liste mogu samo produbiti postojeće probleme umjesto da ih riješe.
Za Crnu Goru bi, kada se riješe nagomilani problemi sa transparentnošću, zloupotrebama i izgradnjom demokratske kulture, idealno rješenje bio mješoviti izborni sistem kakav postoji u Njemačkoj. Taj model kombinuje proporcionalnu zastupljenost sa izborom direktnih kandidata, čime se postiže ravnoteža između zastupljenosti partija i odgovornosti pojedinaca prema biračima.
