U suštini, skapirali smo da je matrica vlasti bila sljedeća: puštamo sve sa strane da dođu u Crnu Goru i peru njihove prljave pare, oni kupuju stanove, plaćaju rente, otvaraju fiktivna preduzeća i pumpaju crnogorski budžet, a mi ćemo to sve da predstavimo kao enorman ekonomski rast.
Tako je moralo, budući da bi bez takvog kapitala projekat Evropa sad državu odveo u bankrot, a istoimena partija završila na smetlištu istorije. Eto rezimirane priče vezane za imigracionu politiku drage nam države i njenih institucija.
Prije neki dan Milojko Spajić je izjavio da je Crna Gora spremna da prihvati one koje Ujedinjeno Kraljevstvo ne želi, a zauzvrat bi Britanci nama izgradili infrastrukturu i opet fiktivno napunili budžet kako bi premijer rekao da Crna Gora ipak liči na Singapur. Međutim, prevariše nam pljevaljskog maga ekonomije pobješnjeli Zabjelčani i turski državljani sa nožinama od 40 centi o pasu. I umjesto očekivanog pe-de-ve-a, puteva i milovanja od strane britanske ambasadorke, dobili smo miks rimejka smrti Smailage Čengića i kristalnahta.
26I u suštini, ne treba kriviti ni Turke, ni ostale imigrante, ni mafiju, ni one koji su zloupotrijebili gostoprimstvo. Ođe je jedino i isključivo kriva vlast i njeno (ne)činjenje. Svaka mafija i svaka osoba sa zlom namjerom iskoristiće nemarnost institucija. Tako te organizacije i pojedinci funkcionišu. Jer, recimo, država je morala da brine o tome koga prima na svoju teritoriju, a pogotovo kome daje boravak.
Ovo je samo još jedan dokaz koliko bezbjednosne institucije, a pod „šapom“ agresivne partijice, u ovoj državi ne postoje i nisu sposobne da omoguće spokoj vlastitim građanima.
Štaviše, radi opstanka na vlasti spremni su u državu primiti svakoga, pa i one koje nekad najrazvijenija država ne želi (!?), samo da bi imao ko da plaća poreze i održava situaciju koliko toliko održivom. Naravno, na dalekosežnu štetu domicilnog stanovništva, kako se on gođ izjašnjavao.
Sticajem okolnosti imao sam priliku da obiđem većinu razvijenih, a i dobar dio nerazvijenih država ovoga svijeta. Ono što većinu karakteriše je nebezbjednost i potreba za opreznošću. Bilo da se to radi o Milanu, Briselu, Berlinu ili Njujorku. Svuda se mora paziti zbog sitnog kriminala, da vas neko ne opljačka, siluje ili izbode nožem radi pet eura.
Isto tako, slušajući te priče, neopisivo mi je bilo milo što moja država nije takva, već se u gluvo doba noći možeš prošetati đe gođ oćeš, bez straha da će se nešto desiti. Očigledno je da više nije tako, zahvaljujući institucijama koje su u nju primile svakoga, bez provjere, kako bi nadomjestili budžetske rupe.
Zbog toga me iskreno strah za budućnost bezbjednosti u Crnoj Gori, pogotovo nakon tog famoznog ulaska u Evropsku uniju. Ruku na srce, jedini razlog zbog kojeg bi mlada osoba ostala da živi u Crnoj Gori nakon toga jeste spokoj koji pruža nepostojanje sitonog kriminala i kakva takva društvena bezbjednost koja proističe iz naše tradicije. Kada toga ne bude, onda neće biti ni razloga za ostanak.
Država može suzbiti organizovani i visoki kriminal, ali sitni kada se jednom pojavi, njega je nemoguće zaustaviti. Primjer toga su nam države koje su mnogo organizovanije i jače od nas, koje ne mogu riješiti problem džeparoša i incidenata koji se dešavaju i koji su posljedica upravo nekontrolisanog doseljavanja.
Crna Gora još je na vrijeme da sebe zaštiti. Ona je vazda širila ruke svim dobronamjernima bez obzira na vjeru naciju i sasvim podržavam da u njoj nađe dom svako ko želi da doprinese njenom razvoju i integriše se među nas.
Mafija, probisvijeti i bjelosvjetska ološ koja je tu samo da bi pravila štetu i domicilnom stanovništvu i dobronamjernim rezidentima nisu dobrodošli i treba im uskratiti gostoprimstvo i dobro pratiti kome se dozvoljava boravak u Crnoj Gori.
Nažalost, naše institucije poznate su po tome da reaguju tek onda kad bude kasno, pa je tako bilo i ovoga puta. Niko se nije zabrinuo zbog toga što naprasno ima „milijardu“ registrovanih firmi, koje su dobrim dijelom i fiktivne radi sticanja boravišne dozvole, sve dok nije jedan ljudski život mogao biti ugašen.
Podržavam organizovanje građana da protestom iskažu zabrinutost za svoju i bezbjednost svojih familija. Ono što nikako ne smijemo dozvoliti sebi je da generalizujemo i da zbog loših pojedinaca targetiramo cijele etničke grupe i budemo žrtva vlastitog rasizma, ksenofobije i islamofobije. To nije ni crnogorski ni domaćinski.
Crna Gora pruža ruke svakome dobronamjernome, ali onome koji to nije vrijeme je da se institucionalno stane na kraj. Može li to da uradi trenutna vlast? Teško.
