Sa riječima dubokog poštovanja i iskrenih pohvala upućenih profesoru Branislavu Raduloviću za njegov izuzetni tekst “Nenaučena lekcija”, želim da naglasim da se sa iznesenim stavovima u potpunosti slažem.
Njegova analiza još jednom pokazuje koliko je važno da se sa naučne i intelektualne visine oslikaju procesi kroz koje je Crna Gora prolazila i još uvijek prolazi.
9Ipak, dozvoljavam sebi da na već snažno utemeljen stav profesora Radulovića dodam i jednu dimenziju koja je, po mom mišljenju, presudna, a to je lice pokreta. Naime, pokret, da bi bio istinski prepoznat i prepoznatljiv, mora imati lidera. Lider nije samo politička figura, već energija i simbol, lice i glas koji daju pravac, motivišu i okupljaju. Pokret bez lidera podsjeća na koplje bez vrha: može biti napravljeno od najčvršćeg i najplemenitijeg drveta, ali bez oštrice nema probojnu snagu, ne ide ka cilju.
Zato danas, u trenutku političkog vakuuma i sveopšteg razočaranja, osjećam potrebu da uputim apel: Danilo Marunoviću, vrijeme je.
Što nam je činiti
Crna Gora danas stoji na ivici političkog umora i društvenog beznađa. Godinama gledamo iste ljude kako mijenjaju stolice, iste partije kako mijenjaju slogane, a narod ostaje tamo gdje je bio, između obećanja i razočaranja. I dok se naša svakodnevica pretvara u beskrajni niz istih vijesti, izjava i obećanja, jedno pitanje sve glasnije odjekuje: ima li u ovoj zemlji onih koji bi politiku mogli vratiti narodu?
Ponekad se u društvu pojave ljudi koji nisu tražili politiku, ali koje politika uporno traži. Ljudi čija javna riječ ima težinu, čije djelovanje nadilazi profesionalne granice i koji uspijevaju da, uprkos svemu, zadrže dostojanstvo i slobodu. Takvi ljudi rijetko ulaze u politiku. Možda zato što znaju koliko je prljava. Možda zato što misle da će više uraditi izvan nje. Ali nekada, dođe trenutak kad im javnost kaže: “Sada moraš.”
Zašto Danilo
Tvoje ime je već odavno simbol otpora i slobode govora. Pokazao si da nisi spreman da se povučeš ni kada te politička mašinerija pokušava ućutkati, kao onda kada si izbačen iz Srbije zbog istine koju si napisao. Pokazao si da ne mjeriš riječi prema tome kako će ih dočekati moćnici, nego prema tome da li su istinite.
U zemlji u kojoj su se mnogi javni glasovi utišali kada je postalo opasno govoriti, ti si nastavio. Nisi čekao da ti neko odredi dozvoljeni stepen kritike, niti si svoje stavove prilagođavao interesima onih na vlasti ili onih koji je žele osvojiti.
I zato danas nemaš pravo da ostaneš po strani. Jer tvoja sloboda nije samo tvoja, ona je rijetka valuta u društvu koje je naviklo da prećutkuje.
Politički vakuum
Crna Gora danas ne pati od nedostatka partija. Pati od nedostatka povjerenja. Ljudi sve manje izlaze na izbore, ne zato što im nije stalo, nego zato što ne vide razliku. Stranke se smjenjuju, ali navike ostaju iste: zapošljavanje po partijskoj liniji, pravosuđe pod uticajem, mediji pod pritiskom i stalno čekanje boljeg vremena, koje nikad ne stiže.
U takvom vakuumu, svaka nova partija brzo postaje stara. Svaka nova vlast počinje da liči na onu prethodnu. A svaki novi lider ubrzo nauči isti stari jezik kompromisa, trgovine i tihe poslušnosti.
Zato je ulazak osobe koja dolazi izvan tog sistema, koja ne duguje ništa partijama, tajkunima ili političkim klanovima, više od običnog političkog poteza, to bi bio politički potres.
Zašto baš ti
Jer si dokazao da imaš hrabrost.
Jer nisi dužan nijednoj partijskoj centrali.
Jer te ne mogu ucijeniti foteljom, honorarom ili privilegijom.
Jer si naučio da gledaš vlast u oči i kažeš joj ono što mora čuti, a ne ono što želi čuti.
Crna Gora danas ne traži još jednog političara po mjeri sistema, traži nekoga ko će sistem natjerati da se mjeri prema narodu.
Od kulture do politike
Tvoj rad u kulturi i umjetnosti nije bio samo stvar estetike, nego i stvar politike u najdubljem smislu te riječi. Govorio si o slobodi, odgovornosti, identitetu, dostojanstvu. Pokazivao si da javni govor može biti iskren, a da javno djelovanje može biti hrabro.
No, umjetnost i javna riječ imaju svoje granice u društvu gdje se ključne odluke donose u političkim kabinetima. Ako želiš da tvoje ideje zaista promijene stvari, moraš ući tamo gdje se te odluke donose.
Što ti dugujemo
Dugujemo ti poziv da izađeš iz zone udobnosti i uđeš u arenu gdje se donose odluke. Dugujemo ti podršku ako odlučiš da preuzmeš tu odgovornost. Dugujemo ti glasove, ali još više, dugujemo ti iskrenu vjeru da možeš pokrenuti promjenu.
Ovaj apel nije samo molba, to je pritisak javnosti da te natjera da se angažuješ. Jer previše je onih koji čekaju da neko drugi uradi ono što ti možeš. A ti si pokazao da možeš.
Naš zahtjev
Danilo, vrijeme je da prestaneš biti samo komentator stvarnosti. Vrijeme je da budeš njen oblikovatelj. Da iz kulture, umjetnosti i javne riječi pređeš u politiku, ne da bi postao kao oni, nego da bi pokazao da politika može biti drugačija.
Poziv građanima
Ovaj apel upućujemo i svima koji vjeruju da u ovoj zemlji još ima ljudi vrijednih povjerenja. Ako želite drugačiju politiku, ako ne želite da nam budućnost kroje samo poslušnici i trgovci interesima, pridružite se ovom pozivu.
Jer, ako ne natjeramo hrabre da uđu u politiku, ostavljamo prostor onima koji u politiku ulaze iz straha da će izgubiti privilegije.
Danilo, u svojoj profesiji si do sada dodijeljivao mnoge uloge drugima. Vrijeme je da prihvatiš životnu ulogu u predstavi zvanoj Crna Gora.
Vrijeme je da kažeš “da”. Ne nama, nego Crnoj Gori.
