Kao imenica ova se riječ odomaćila u zagrebačkom žargonu tek nakon famoznih promjena. Prije, u socijalizmu, govorilo se: taj se dobro uhljebio, što je najprije značilo našao je dobar posao u kojem nema puno posla ili u kojem se, posebno ako je administrativni, nema nikakva posla. Samo figurira.
Tek 90-ih postala je ova riječ kurentna, kao nova novčanica. Ponovo je to značilo džabalebarenje ili lezilebović, no nije imalo tako pogrdne odjeke kao u izgovaranju ovih složenica.
Mi smo prostori malih država i velikih ambicija. Malih, nezamjetnih kapaciteta, s megalomanskim programima. Pogledajte taj administrativni sustav samo u Hrvatskoj: dvadeset županija i dvadeset prva Grad Zagreb. Koliko je samo općina, koliko skupština, koliko župana i dožupana, koliko gradonačelnika i njegovih zamjenika ili dogradonačelnika, koliko u svakoj od tih institucija se izdvaja samo za tzv.hladni pogon…
Posebno otkad smo ušli u Evropu, nabralo se tih savjetnika, tajnika, voditelja odjela, pročelnika za sve resore: od zdravstva i socijalne skrbi do građevinarstva i urbanizma, od školstva do komunalnih službenika i radnika... hiljade hiljada, tisuće tisuća. I svaki od njih misli da je nezamjenjiv, nenadoknadiv, nezaobilazan.
Naši su prostori geografskii urbanistički među najljepšima u Evropi. Malo toga ima svoju pravu cijenu, najprije i gotovo isključivo turistički radnici valoriziraju i kategoriziraju elitni smještaj posebno na primorju.
Mi snijemo a Evropa djeluje ali ne iscjeljuje
Evropska komisija je napokon u srijedu predvečer predložila i usvojila plan višegodišnjeg proračuna EU u vrijednosti od 2.000 milijardi eura (2 bilijuna) za sedmogodišnje razdoblje koje počinje 2028. godine. Bilo je to nakon mnogih burnih rasprava. Uzdrmanog povjerenja ali ipak suverenskim tonom u srijedu je Ursula von der Leyen je kratko objavila da „danas predstavlja EU proračun od 2 bilijuna eura za razdoblje od 2028. do 2034. godine“.
- To je proračun za novo doba, koji je u skladu s europskim ambicijama i kojim se hvatamo u koštac s europskim izazovima. On jača našu neovisnost - poručila je šefica Europske komisije.
Plan je stalno mijenjan do u kasnu noć i potom u rano ujutro protekle srijede kad su se sastajali šefovi kabineta povjerenika iz Europske komisije.Na kraju se s velikim zakašnjenjem u odnosu na ranije najave, sastao i kolegij povjerenika koji je usvojio prijedlog.
U tom kontekstu našli smo se i mi, noviji članovi Unije. Znatna je nervoza u administraciji EU, jer izgleda da doba zlatne groznice, znatne financijske potpore za Hrvatsku završava. Fon der Layen će kako je obećala utjerati sve dugove za kredite koji su odobreni a nepravilno iskorišteni.
Mnogi naslovi podsjećaju da Unijom vlada nervoza, a među hrvatskim privrednicima raste nesigurnost.
Prevodilački suport
U vrijeme dok je bila premijerka, hrvatska političarka Jadranka Kosor poklonila je 10 tisuća stranica prijevoda evropskih dokumenata Vladi Crne Gore, za olakšavanje pristupnih pregovora. To mnogi nisu znali cijeniti jer su se spoticali o mnoge hrvatske riječi kojeim nisu bile razumljive: na pr. zaklada, naklada, predšasnik… Tako je njen poklon shvaćen kao kompozicija s notama koja nije razvidna ni razumljiva glazbenicima, pa ne mogu ugoditi svoje instrumente prema preda ponuđenim zapisima…
Svoju samostalnost Crna Gora obnovila je 2006. godine kad je nakon par godina pod plaštem „zaštite“ sa Srbijom tvorila saveznu državu. Uslijedila su bilateralna priznanja država EU i Crne Gore. Godinu kasnije, u Luksemburgu je potpisan dokument o stabilizaciji i pridruživanju.
Valja podsjetiti na historijat crnogorskog pridruživanja EU. Već u decembru 2008. Crna Gora podnosi zahtjev za članstvo u EU, nakon par mjeseci dostavljen joj je upitnik iz svih područja pravnih tekovina EU, a značenje odgovora nosilo je mogućnost valorizacije i spremnosti Crne Gore da preuzme odgovornost i obaveze koje diktira članstvo u EU. Tek u decembru 2010. godine Evropski je savjet odobrio status kandidata Crnoj Goriza članstvo u EU.
Pristupni pregovori započinju koncem juna 2012, prema tadašnjem odobrenju samita u Bruxellesu, na kojem su šefovi država i vlada EU izglasali otvaranje pregovora o pristupanju.
Mi smo udaljeni više od deset godina od te odluke. U međuvremenu su odrađena teža poglavlja: 5,7, 10, 20, 23, 24,25, 26 , 27 i 30.
To su poglavlja o ekonomiji, javnim nabavkama, ojačanju antikorupcijskih mjera, pravnoj reformi, digitalizaciji,zaštiti javnog interesa, pravosuđu, temeljnim pravima, slobodi i sigurnosti.
Entuzijasti među crnogorskim političarima kao što je to premijer Spajić računaju da bi do kraja iduće godine Crna Gora zatvorilasva pregovaračka poglavlja i time ispunila sve uvjete za ulazak 2028. u EU.
Kad je već na djelu angažman oko pristupanja, treba podsjetiti da se politička karta Evrope u ovih gotovo petnaest godina promijenila. Najteži je udarac evropskoj sigurnosti ukrajinsko-ruski rat koji neprekinut traje već skoro tri i po godine. Tu su i za Evropu vrlo opasni ratni prostori na Mediteranu i Bliskom Istoku kojima joj se svakodnevno stavlja do znanja da ona nije spremno dočekala izazove ovih ratnih zbivanja.
Usto, Evropa će sve više i više pridavati značaj vojnoj industriji i priklanjanju NATO-u, koji je izgleda jedini posjeduje modus operandi prikladan za ovakve situacije.
Povećanje broja vojnika, sve veća militarizacija zemalja članica, uvećanje broja stajaće vojske, etc. nikako nisu onaj politički obzor koji je Evropa sanjala u vrijeme koncipiranja Unije, ali ni Crna Gora koja skoro 20 godina čeka na svoje mjesto u političkoj uniji koja sve više nalikuje jugoslavenskoj situaciji pred raspadanje zajedničke države.
Tako će se Crna Gora približiti svojim članstvom onoj Evropi koja je već u nekom smislu izraubana, iscrpljena i umorna odratne nestabilnosti na svojim istočnimgranicama i bliskoistočnim neugasivim požarom kojim Izrael satire Pojas Gaze i njegovo civilno stanovništvo. Nećemo pogriješiti ali između dvije krajnosti: militarizacije i defetizma, kažemo da jeevropska populacija sklonijamalodušnosti i izuzmemo li rijetke „bundžije“ kao što je Orban, gotovo sva je intelektualna Evropa utihnula od mogućih ratnih zbivanja.
Posebno je to naglašeno u našim prostorima koji su prošli rat 90-ih, i gdje nitko ne uzima ozbiljno projekte proširenja, nego s mnogo ironije i skepse.
Znajmo da je EU ujedno i jedan administrativni mastodont s kojeg ubiru plaće mnogi uhljebi - neki od njih nešto i rade, no mnogi budimo iskreni, prodaju maglu. Uz unutrašnju kontrolu koja nadgleda sedam institucija, 30 agencija, četiri međuagencijske službe, upravom vladajuinstitucije koje donose odluke: Evropski parlament, Evropsko vijeće, Vijeće Unije i Evropska komisija.
Njihov rad dopunjuju druge institucije i tijela, među kojima su: Sud Europske unije, Europska središnja banka i Europski revizorski sudInstitucije i tijela EU-a intenzivno surađuju s mrežom agencija EU i organizacija iz cijele Europske unije. Glavna funkcija tih tijela i agencija je provedba politika na terenu.
Gotovo 450 milijuna Europljana (i mnoge druge osobe širom svijeta) može računati na oko 60.000 javnih službenika i drugog osoblja.
Naš izvor ovih podataka kaže da „ih nema mnogo ako se uzme u obzir da francusko Ministarstvo financija ima oko 140.000 zaposlenika na 67 milijuna stanovnika“.
Naše stanje stvari
Kod nas, u malim zemljama koje jedva da itko prepoznaje osim po nogometu, broj državnih i javnih službenika u posljednjih je godinu dana narastao za gotovo 4.000, pokazuju najnoviji podaci koje je objavilo hrvatsko Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
U Hrvatskoj je tako posljednjeg dana juna ove godine u državnim i javnim službama bilo zaposleno 245.188 djelatnika, dok ih je istoga dana prošle godine bilo 241.503.
„Kada gledamo od 1. do 9. mjeseca 2024. prosječna mjesečna bruto plaća javnih i državnih službenika iznosila je 2.357 eura", rekao je hrvatski premijer.Pomnožimo li to s četvrt miliona zaposlenih službenika dobivamo enormne brojke koje se izdvajaju za njihove plaće iz budžeta.
Apsurd: manje stanovnika, a više zaposlenika
Sve županije gubile su stanovnike, a istodobno se broj zaposlenih u njima udvostručio, kao i većina gradova, u kojima je broj zaposlenih u upravnim odjelima i službama, tj. administraciji, narastao za 50%.
Svi se podaci odnose na birokratsko osoblje jedinica lokalne i regionalne samouprave.Isti trend vrijedi i za državni javni sektor u koji, osim zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi, spadaju ministarstva, agencije, policija i pravosuđe.
U Crnoj Gori opštine imaju glomaznu upravu
Zanimljivo je da Budva koja ima oko dva i po puta manje stanovnika od Nikšića, ima više zaposlenih u javnoj upravi. Jedan od najvećih problema je što vlast u Crnoj Gori lojalnost partiji, rodbini „ umreženim osobama „vraća kroz radna mjesta, umjesto da uprava bude mjesto profesionalnog kadra, koji je najkvalitetniji i zadovoljava interese građana, kaže izvršna direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović.
“Uz ovaj problem, treba podsjetiti na hiljade i hiljade kupljenih diploma, tako da mi danas imamo ne samo dominantno partijsko-nepotističku upravu, već dobrim dijelom i kompromitovanu upravu koja ne može kvalitetno da obavlja svoj posao, jer se mnogi lažno predstavljaju kao pravnici, ekonomisti itd”, ističe Mrdović.
Optimalizacija samo na papiru
Umjesto da se optimizira, administracija se samo širi.
Može se reći da vlada prilično rasulo u javnom sektoru, ili, bolje reći, javnim sektorima, jer su pravila toliko rascjepkana, a upravljanje podacima i utvrđivanje odgovornosti izostaju čak i onamo gdje postoje jasna pravila i kaznene mjere o vršenju nadzora i vođenju evidencija zarada i zaposlenih, ističe Muk.
Koliko je stvarno zaposlenih u javnoj upravi teško je precizno reći.
Muk kaže da se o osobama angažovanim preko ugovora o djelu ili privremenim poslovima ne vodi uvijek evidencija. Ističe i potrebu da se sklapanje ovih ugovora vrši transparentnije,uz jasne planove i potrebe.
Prosječna neto plaća državnih službenika u Crnoj Gori u januaru 2025. godine iznosila je 1.004 eura, dok je prosječna bruto plata bila 1.198 eura. U martu 2025. godine, prosječna neto plaća je iznosila 1.003 eura, a prosječna bruto plata 1.195 eura.
Ukupan broj državnih službenika u Crnoj Gori nigdje nije moguće naći. Jedno od prvih izlijetanja tada novog premijera Spajića je usporedba Crne Gore sa Švicarskom i Singapurom: oni su nam mjerilo koje valja doseći u broju administratora.
Sada je riječ o vjerojatno 50 hiljada državnih i javnih službenika u Crnoj Gori. Ispada da je svaki 12. redom crnogorski stanovnik državni službenik! Pomnožite to s visinom njihove plaće. Pa spekulirajte o tome koliko uhljeba u vlastitim redovima posvuda na Balkanu, imamo. I koliko nas koštaju njihova džabalebarenja!
