Stav

Stav

Trideseti avgust – pet godina sramote

Ako smo išta za ovih pet groznih godina naučili, to je da se niko drugi za našu slobodu neće izboriti, do mi sami. I hoćemo

Trideseti avgust – pet godina sramote Foto: Duško Miljanić
Danilo Marunović
Danilo MarunovićAutor
Portal AnalitikaIzvor

Trideseti avgust – pet godina sramote

Rijetko je koji datum u burnoj crnogorskoj istoriji bio toliko surov prema ovoj državi i njenom narodu, kao 30. avgust.

Crna Gora se nikad ranije nije suočila sa tako delikatnim neprijateljem, kreativno kamufliranim na mnogo načina, sa tako perfidnim stilom okupacije kompletnog mediteranskog bića ove stare evropske države. Nikad ranije naši građani nisu bili toliko bezobrazno i nadahnuto lagani, kao u toj hipnozi zamjena teza, relativizacije, reinterpretacije i propaganda iz posljednjih pet godina. Tokom istog vremena, koliko je trajao i Drugi svjetski rat.

Klerikalna kontrarevolucija je sprovedena u trenutku kada je predhodni režim bio na istorijskom minimumu političke snage, u svojoj tri decenije dugoj vladavini. Nažalost, u tom trenutku, Crna Gora je pokazala da nije imala potencijal za promjenu koja bi došla iz građanskog bloka. Crna Gora je 30. avgusta pala.

Danas više nije pitanje da li je loše, već koliko će dugo trajati.

Sve čega se do’vatila ova folklorna klika u odijelima - osušilo se. I obistinila se rečenica da su umjesto promjena došle samo zamjene. Gore zamjene, neuporedivo gore.

DPS jeste bila stranka klijentelističkog karaktera, izrazito liderskog koncepta, za koju je bilo jasno da je ušla u fazu dekadencije i opšte krize, ali ipak, sve što je u njihovo vrijeme dobro napravljeno - porušeno je. Sve devijacije prethodnog sistema ne samo da su preživjele - one su multiplicirane.

Međutim, danas više nije pitanje da li je loše, već koliko će dugo trajati. Ovi i ovakvi već sada su izgubili legitimitet i među sopstvenim biračima. I kada se pogledaju sudionici 30. avgusta, vidi se da je samo ostao krš od političkih partija.

URA je odbačena. Demokrate su za EU postale persone non-grata i klaustrofobična stranka satkana u saopštenjima “mudraca” sa Megatrenda. SNP se dijeli do nivoa atoma. PES je potpuno pogubljen u svom identitetu, bez moći da samostalno ostvaruje rezultate na izborima. DF skriveno služi diktatoru iz Beograda, javno se dodvorava evropskim diplomatama, a u osnovi ostaje samo jedna obična neočetnicka grupacija.

Dodatno, partije manjina su zadovoljene dobijenim kolačem u vlasti. Njihov politički domet do sada nije bio dalji od ivice stola na kome se dijeli vlastodržački plijen. Da li će se ova praksa promijeniti u situaciji broda kojeg tone? Vjerujem da je taj proces već počeo.

Na rušenju ovog sistema najviše su uradili baš oni koji ga čine.

Razorili su kulturu, sport, turizam, medije, ušli u sukob sa vodećim NVO, saobraćaj je u kolapsu, država je spaljena (bukvalno), doživjeli smo dva masovna ubistva bez ičije institucionalne odgovornosti, klanovi se istrjebljuju pred građanima, imamo ogromna zaduženja u ekonomiji na koljenima, a uporno se diplomatski provociraju prijateljske države, važne za naš EU put…

Jedino svijetlo na kraju tunela, dio zajednice koji je ostao rezistentan na ovog interesnog kiklopa, djelovi su civilnog društva, slobodomisleći intelektualci i građani, i neformalna grupacija STEGA.

Poslije dugo vremena, ovakva vrsta društvenog uticaja danas pokazuje superiornost nad političkim partijama u kreiranju društvenog vrjednosnog promišljanja. Oni su pokazali na koji način se može suvereno i hrabro razmišljati i djelovati, i što je važnije – na koji način se može obesmisliti, a samim tim i poraziti ovaj heterogeni nakaradni političko-interesni supstrakt.

Rezultati takvog djelovanja su bili fantastični - i na Gorici, i ispod Gorice, i na karnevalu u Kotoru, i kad se branila Velika plaža, i kad su studenti marširali u ime pravde.

Nadolazeći talas socijalnog nezadovoljstva, štrajkova i blokada, svjedoči da su najviše od svih na rušenju ovog sistema uradili baš oni koji ga čine. Svojom nekompetentnošću, licemjerjem, diletantizmom i neozbiljnom državničkom politikom.

U vremenu koje je pred nama, u nadolazećim danima i neđeljama, mi im moramo u tome “pomoći”.

Ako smo išta za ovih pet groznih godina naučili, to je da se niko drugi za našu slobodu neće izboriti, do mi sami. I hoćemo! Ta se groznica, “zažetih slobodom”, u Crnoj Gori osjeti lako. Ovo je taj trenutak. 

No pasaran!

Portal Analitika