Psiholog i psihoterapeut, Al-Ammar Kašić rođen je 14. marta 1989. godine u Prijepolju.
Osnovno obrazovanje i gimnaziju završio je u Podgorici, a diplomirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Nikšiću.
Njegovo profesionalno usmjerenje, kako ističe, fokusirano je na istraživanje različitih aspekata ljudskog života u svim njegovim raznolikim oblicima.
Posebno je zainteresovan za bogatstvo različitih civilizacija, kultura, filozofija, mitologija i duhovnih praksi. Inspiraciju pronalazi u radu sa klijentima, koji ga obogaćuju dijeleći inspirativne priče o svim nijanasama ljudskog postojanja - od nemoći do moći, od straha do hrabrosti, od tuge i prezira do ljubavi i zadovoljstva.
Al-Ammar Kašić je aktivni zagovornik za ljudska prava, prava životinja i psihologije u zajednici. Organizator je brojnih događaja, javnih predavanja i psiholoških radionica otvorenog tipa, namijenjenih široj zajednici.
Devet godina se edukovao u Internacionalnom centru za Transaksionu analizu, a nakon četiri godine edukacije u Asocijaciji sistemskih porodičnih terapeuta, stekao je zvanje psihoterapeuta.
Vjeruje da svako može da promijeni svoju sudbinu. Trenutno živi i radi u Podgorici.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Ništa. Kao psiholog i psihoterapeut nemam privilegiju da romantizujem dramu djetinjstva. Biti dijete je teško i iz tog perioda mogu da mi nedostaju jedino događaji koji se nisu nikada ni desili.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Slobodu da pravim izbore i moć da ih sporovodim u djelo.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Moj talenat za slikanje, pisanje i sport, još uvijek nije imao priliku da se potpuno razvije i iskaže.
Vjerujem da je moja najranija ljubav prema baletu mogla da predstavlja baš pravi spoj sportskih vještina i umjetničke kreativnosti, objedinjujući ih u jedan izražaj.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nisam baš ponosan na svoju ozbiljnost koja je nekada prepreka u opuštenijim socijalnim situacijama.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Živu saosjećajnost ispoljenu u složnoj solidarnosti.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Hm… Bila bi to neka pustolovna avantura sa elementima naučne fantastike i misterije u seriji priča, nešto kao: “Tako se kalio Kamen Mudrosti: srećni plemić i ostale priče”.
Volio bih da me glumi neki potpuno nepoznati glumac.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Rekao bih da sam topao, oštar, dubok, mek i čvrst.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
-Čini mi se da sam pasta arabijata.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
-Sviđa mi se moć koju ima Zeleni Fenjer - da snagom svoje volje materijalizuje sve što u datom trenutku poželi.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Bio bi to neko od velikih duhovnih učitelja naše civilizacije. Bilo bi lijepo vidjeti kako izgleda svijet iz pozicije ostvarenih ljudskih bića na tom nivou i steći uvid u njihovu duboku mudrost.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uglavnom sam negdje napolju na biciklu, ili sa prijateljem u avanturi istraživanja raznih lokaliteta.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Iako tehnički to nije pjesma, nikad mi ne dosadi da je slušam, tako da svako malo nanovo otkrivam ljepotu trećeg stava “Šeherzade”, koji se zove “Priča princa kalendera”, a komponovao je Rimski-Korsakov.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Skoro sam pročitao knjigu koja je na jako jednostavan način unijela jasnoću u razumijevanje mnogih velikih problema u mom životu i u životu ljudi sa kojima sarađujem. Knjigu je napisala psihoanalitičarka Alise Miler, a zove se “Drama darovitog djeteta.”
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Uzbekistan, želim da obiđem Samarkand i Buharu, kao i mnoga druga jezgra starih civilizacija, opisana u pričama iz “Hiljadu i jedne noći.”
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus. Osim jednog noćnog u Mijanmaru sa sjedištima koja se pretvaraju u krevete. Sva moja ostala iskustva imaju samo jednu asocijaciju - neudobno.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Prvo Sebi, sa velikim “s”, pa voljenim prijateljima i naravno psihoterapeutkinji.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek me obraduje kada dočekam svitanje novog dana. Prvi zraci sunca poslije mračne noći su čista radost novog dana, koji mi izaziva istu onu radost kao kada stojim ispred neraspakovanog a lijepo upakovanog poklona.
Da li za nečim žalite?
- Svaki put kada propustimo priliku da kao civilizacija naučimo nešto iz iskustva minulih vremena i naraštaja i svaki put kada propustimo priliku da učinimo nešto što bi nam obezbijedilo stabilnu ravnotežu i dobrostanje, to me duboko ražalosti.
Bez čega ne možete?
- Iako bih se mogao navići na život i bez čaja, mislim da bi mi bilo mnogo teško. Dok god ima čaja, ima i nade.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za kašnjenje. Iako je retrogradni Merkur bio faktor, preuzeo sam odgovornost.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Oh, ja sam više tip osobe koji bi se zabavio ispitujući zlatnu ribicu o njenom porijeklu i funkciji, tako da bi prve tri želje vjerovatno išle u smjeru: Ko si ti? Kako si nastala? Zašto postojiš? Tu dolazi do izražaja moja osobina na koju nisam ponosan.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže je bilo preživjeti odrastanje a sačuvati zdravo jezgro ličnosti. Bez obzira na teške i složene uslove života i okolnosti odrastanja i dalje ostajem otvoren za radosti života i ljubav koja je sveprisutna.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Organizovao nekoliko oproštajnih događaja za zajednicu, ali i druženja sa prijateljima i voljenima, koji bi naravno bili sa jakim naglaskom na emocionalnu toplinu, prožimanje, kontempliranje o životu, smrti, prolaznosti i konačnosti…
Bilo bi tu i prostora za zabavljanje i dobar provod koji bi trajao do ranih jutarnjih sati.Nekoliko nedjelja bih proveo i uživajući u zalascima sunca na Lefkadi ili nekom tako bajkovitom mjestu, gdje čovjek se sjeti svoje prave prirode.
Kako biste voljeli da umrete?
- Priželjkujem i koliko mogu radim na tome da umrem svjesno, kao kada poslije lijepog i ispunjenog dana pređem u miran san.
Koji bi bio Vaš epitaf ?
- Još uvijek nisam odlučio da li da bude nešto smrtno ozbiljno i dubokoumno, što bi se obraćalo svima, ili neka misteriozna zezancija tipa: “Požari su lokalizovani” koja mnogo znači onima koji razumiju skriveno značenje tih riječi.
