
Posljednji politički predstavnik velikosrpske politike u Crnoj Gori koji se mogao oduprijeti Aleksandru Vučiću bio je Amfilohije Radović. Nije da se baš s nostalgijom priśećam čovjeka čije plodove gnjeva danas obilato kušamo, ali to je jednostavno fakat. I nije da je Vučić to krio, trijumfalno se šepureći na Amfilohijevoj sahrani.
Pune tri decenije Amfilohije je s fanatičnom predanošću radio na asimilaciji Crnogoraca i obesmišljavanju crnogorskog sekularnog i građanskog društva, istovremeno hraneći kulturrasističku teoriju o superiornosti crnogorskih Srba u odnosu na ostatak zamišljenog svebalkanskog srpstva i o crnogorskoj državnosti kao jedinom kontinuitetu Dušanova Carstva. Kao onome od koga se očekivalo mnogo a od koga se mnogo i zaziralo, Amfilohiju je tako moglo biti da od Beogradske patrijaršije dobije izvjesne, pokazaće se nakon njegove smrti, isključivo lične prilvilegije.
Da zadovolje njegovu taštinu, čelnici Beogradske patrijaršije oformili su provizorno tijelo Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, a Amfilohiju prećutno priznali i titulu arhiepiskopa. Nakon njegove smrti i taj će Savjet i tu Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, a s njima zajedno i titulu arhiepiskopa ali jednako tako i mit o veličini crnogorskoga srpstva, Beogradska patrijaršija jednim potezom pera anulirati, svodeći onu banjsku prikazu što je zaśela za Amfilohijevu katedru na pravu mjeru – provincijskog telala zaduženog da s vremena na vrijeme promrsi kakvu mrzilačku poruku ne bi li se vojska držala u borbenoj pripravnosti.
Jesmo li za modernu, prozapadnu državu ili za Vučićev rusko-srpski autokratski provizorijum
E ta u rizu svetogrdno ođenuta prikaza ovih je dana promrsila i tu mudroliju da „vjera ne dijeli“, što bi u osnovi i bilo tačno, budući da on kao jedna od adresa koje generišu nestabilnost u Crnoj Gori i nije čovjek vjere, no produžena ruka ruskih i srpskih bezbjednosnih službi, zaduženih za destabilizaciju Crne Gore, što je uostalom danas vidljivo i iz Brisela.
No, vratimo se Vučiću.
Kad je Zdravko u Ostrogu hirotonisan za premijera, bilo je to kompromisno rješenje. Prihvatio je Vučić nevoljko da njegove planove u Crnoj Gori realizuje Amfilohijev čovjek. Zato ne treba imati iluzije da je Zdravko ono onda kad su ga spakovali na avion da u śedištu Patrijaršije potpiše protivustavni i diskriminatorni tzv. Temeljni ugovor, to odbio učiniti što se bojao Ustava ili što se odupro poniženju. Onakav kakvim ga je Gospod načinio, plašio se jedino toga što li će mu na taj ponižavajući čin reći Amfilohije s nebesa, pa se uz priśet na Amfilohijevo prkosno držanje prema Vučiću i njegovoj klici, ipak popišmanio i u Crnu Goru vratio nesvršena posla.
Zato je Zdravkova alternativa Dritan Abazović bio neuporedivo srećniji Vučićev izbor i neka se ne zavaravaju prozapadne partije u Crnoj Gori da su ga one dovele za premijera. Istina, oni su za to digli ruke u Skupštini, dobrovoljno prihvativši saučesništvo u realizaciji plana destrukcije Crne Gore, ali Dritana je izabrao Vučić i niko bolje i brže od njega nije bio u stanju ispuniti sve zahtjeve beogradskoga autokrate. Baš kao što će, sad kad je Dritanu istekla upotrebna vrijednost, Vučićeve poslove jednako efikasno obavljati Milojko, Jakov ili bilo koja drugo figura unaprijed pripremljene predstave.
Da se ne zavaravamo – ovo što se danas zbiva u Crnoj Gori samo je realizacija plana koji je iniciran prije više od deceniju stvaranjem kvislinškoga pakta između Miška Perovića – koji će zahvaljujući neutaživom apetitu jednom ipak skapati gladan – i Amfilohija Radovića, a sprovodi se još od 2015. godine pod strogim nadzorom Aleksandra Vučića.
Vučić je pažljivo izučio sve greške Slobodana Miloševića i obnovi Velike Srbije prišao je s mnogo više žara i logističke pripreme. Za razliku od Miloševića koji za svoje planove nije imao saveznike, Vučić ih je, što parama što femkanjem i obećanjima, pribavio na sve četiri strane, iščekujući pažljivo povoljan geopolitički trenutak kako bi započeo s destabilizacijom regiona. Za razliku od Miloševića čiji su tenkovi izazivali homogenizaciju i otpor žrtava agresije, Vučićevi mediji, društvene mreže i uigrane kolone potčinjenih mu političara zadužene su za distorziju koja tupi svaki otpor.
Vučićeve marionete u Skupštini Crne Gore prešle su na završnu fazu uništenja države
U Crnoj Gori on ima nekoliko političkih petih kolona na raspolaganju. DF je transparentan u svojim namjerama i njihova posvećenost državnim udarima, makar od 2015. godine, nije upitna. Ali tu su i rezervne snage, sposobne – za razliku od DF-a – da kamufliraju svoj rad i anesteziraju javnost kako bi prozapadno raspoložene građane Crne Gore zaveli za Goleš planinu. Tu su po potrebi čas Ura, čas Demokrate, čas Evropa sad, svaki sa svojim zadatkom i ulogom u procesu razgradnje građanske Crne Gore. Ko mi ne vjeruje na riječ neka se priśeti ko je klerofašiste doveo na vlast u Budvi, ko im je ustupio Nikšić i ko će im ovih dana predati u ruke Podgoricu.
Crnogorski problem nije što Vučić i njegovi fašisti imaju podršku većine stanovništva, već što do dijela građana zavedenih populizmom i nezadovoljnih (s pravom) višedecenijskom vladavinom DPS-a ne dopire saznanje da fašisti na vlast dolaze zahvaljujući Vučićevim prevarantskim projektima – juče su to bili Ura i Demokrate, danas Evropa sad.
Kad čujem ovih dana priču da su za sve dublji civilizacijski pad, potvrđen rezultatima lokalnih izbora, krivi građani, napuštam svaki dalji razgovor. To što dio građana ne vidi da je glas za DF, Uru, Demokrate i Evropu sad glas za Aleksandra Vučića, glas za nestanak Crne Gore, glas za mržnju i segregaciju, pokazatelj je da su prozapadne partije makar deceniju i po bile gluve i slijepe za „rad odozdo“, đe je Beogradska patrijaršija uspješno puštala svoje pipke.
U protekle dvije godine samo je zahvaljujući građanskim aktivistima, novinarima i spontanom otporu spriječeno da proces razgradnje Crne Gore bude realizovan kao blickrig. Zato su i ključna meta Vučićevog kerbera Dritana sve ovo vrijeme novinari i građanski aktivisti. Pune dvije godine prozapadne partije igrale su se tviter politike, „institucionalne“ borbe unutar temeljno i planski razorenih institucija u iščekivanju da Đukanović izvuče kec iz rukava.
Ovo što se danas zbiva u Crnoj Gori samo je realizacija plana iniciranog prije više od deceniju
Danas kad je već i ticama na grani jasno da toga keca nema, kad je već izvjesno da je đavo odnio i tviter i institucije, konačno su se śetili da se pridruže građanima koji bitku vode na protestima već duže od dvije godine. Sad kad je ultima – nema više nazad, a osobito nema vremena ni prostora za međupartijske ili unutarpartijske međusobice. Ovu bitku protiv organizovanog i daljinski navođenog protivnika možemo dobiti samo uz istrajnost, volju i beskompromisni zajednički otpor.
Vučićeve marionete u Skupštini Crne Gore prešle su ovih dana na završnu fazu uništenja države ne libeći se otvorenog rušenja Ustava Crne Gore i slijedeći upute Aleksandra Rakovića da je razvlašćivanje Đukanovića zapravo ključni preduslov iskorjenjivanja crnogorske nacije i obesmišljavanja crnogorske države.
Dobar dio života i sâm sam priželjkivao dan kad će se Đukanović na ovaj ili onaj način skloniti s političke scene. Ali moji razlozi bili su skopčani s uvjerenjem da državu moraju činiti jake institucije i da je sistem koji je decenijama građen zasnovan na partitokratiji, korupciji i poltronerstvu, a da je ona država koju na okup drže lideri osuđena na propast. Zato Đukanovića danas i pokušavaju da ruše rušenjem Ustava. Jer kad na taj način ponize Ustav, demonstriraće neobuzdanu moć da sravne sve pred sobom, uz Dritanovo pseudolegalističko objašnjenje da samo Ustavni sud može ocijeniti kad je prekršen Ustav.
Ta je fukarska izjava poziv svim građanima da svaki dan i na svakom mjestu čine što im se prohtje jer je li njihovo ponašanje ustavno ili ne može utvrditi samo namjerno blokirani Ustavni sud. To je, dakako, i najava formalizovanja diktature koja se uveliko sprema.
Ne pružimo li otpor svim dozvoljenim sredstvima – nestaćemo sa zemaljskoga šara
Kad je ljetos Andrija Mandić pozvao na uvođenje vanrednoga stanja, tu je prijetnju jedino Andrej Nikolaidis prepoznao kao ozbiljnu prijetnju. Danas svjedočimo finalizaciji te prijetnje jer ako Đukanović odbije potpisati nanovo izglasane protivustavne Izmjene Zakona o predśedniku, budite sigurni da nas očekuje upravo protivustavna uzurpacija vlasti od strane Vučićeve uslužne menažerije.
I nemojte nositi žalost na Mandića koji vam je odavno stavio do znanja za koga i što ovđe radi. Niti na onu ozlojeđenu crmničku kanavacu što je iz Rima donijela samo neronovsku strast za uništenjem. Śetite se Božene Jelušić i njenoga priznanja da je prekršila Ustav, śetite se svih njenih tugaljivih „narativa i konstrukata“ kojima evo dvije godine nastoji zamaštrati svoje sluganjstvo ideologiji klerofašizma, śetite se Miloša Konatara i njegovih blistavih govora koje bi svaka mis svijeta poželjela pročitati na svojoj inauguraciji... Jer ta Vučićeva Božena i taj Vučićev Miloš danas su zapravo oni Miloševićevi tenkovi koji su u krvi zgazili bivšu Jugoslaviju.
I kad to osvijestite, kašće vam se samo da je ovo rat, ne onaj kakav gledamo u Ukrajini, ali sa istim uzrocima i ciljevima, a kašće vam se i da ćemo ne pružimo li otpor svim dozvoljenim sredstvima – nestati sa zemaljskoga šara.
Crnoj Gori je danas potreban konsenzus. A taj konsenzus možemo izgraditi samo oko pitanja jesmo li za modernu, prozapadnu državu i otvoreno društvo ili za Vučićev rusko-srpski autokratski provizorijum, zaglibljen u mržnji i šovinizmu. Kad osvijestimo opasnosti pred kojom se danas nalazi crnogorsko društvo, imamo još taman toliko vremena za katarzu i organizovani građanski legalni otpor daljoj tribalizaciji i fašizaciji društva.
Komentari (13)
Već tri godine sam javno pisao o ovim činjenicama na portalu RTCG kao Srle tako da je eto zadnji čas za Crnogorce i Crnu Goru da daju odlučan otpor ovoj okupaciju i uvođenju diktature u kojoj će nestati i Crnogorci i Crna Gora Zato borba do pobede Crne Gore🇲🇪❤️⚔️
Samo od nas zavisi da li če nas obesmisliti! Samo jak otpor,sa političarima ili bez njih!,✊✊✊Obesmislimo mi sve vučićeve moralne patuljke,i neka na nas ne utiče njihovo tumačenje naših okupljanja.Pa nećemo se okupljati oko Vučića!
Mudre rijeci mudrog i casnog covjeka,svi procitajte vise puta,i dobro se zamislite...
Kakvo licemjere praktikuje "izborna vecina" pokazao je sinoc onaj Lekic ,na tve zavisnoj od Porffirija i Vucica.Rece da mu majka potice iz porodice vijecnika Avnoja(sto bi trebalo da znaci da je antifasista i Crnogorac) a ne pomenu da mu je "rodjeni" otac zarobljen na Neretvi(1943.) kao cetnik.Sacuvali ga ,kao svog komsiju,partizani braca Orlandici ,cijeg Marka je humanista Caki nipodastavao nakon tzv Antibirokratske revolucije,kojoj se Lekic priklonio i sacuvao privilegije iz "starog rukovodstva" do kojih je dosao,opet uz pomoc Orlandica.Gledajuci ga sinoc,ako se karater cita sa mimika lica i stipsatog osmjeha,mnogo je zlobna osoba.E,to je taj prikriveni sofisticarni (prvo Milosevicev,danas Vucicev ) antidrzavni "elemenat"..
@Kanavaca_neregistrovani Sjajan komentar.👍👍👍
Kakav zaluđenik sačuvaj bože. Nemojte ljudi nasijedati više na ovakve molim vas. Čuvajte zdravlje i svoje porodice.
Ovo sa mekom okupacijom Crne Gore traje dugo! Mic po mic, preko crkve, koja je pokrovitelj svega, većina nije primetila ,,Što se iza brda valja"! Infiltrirali su se u sve pore društva, naročito medju ovaj osiromašeni narod koji su svi zaboravili! I tako je to preraslo u mas- pokret u vidu litija, a kasnije je samo buknulo u tragediju ovoga društva! Ovo je velika lekcija ovome narodu! Nadam se da nikad više neće moći na ovaj način da nas predju!
BRAVO ALEKSANDRE! ČITAJTE I UPAMTITE OVE REČENICE,LAKŠE ĆETE BRANITI OKUPIRANU DOMOVINU! AKO VAM BASTA CRNOGORCI?! A POKAZALI STE DO SADA DA STE TVRDI BEDEM ODBRANE! ZBIJMO REDOVE I ODUPRIMO SE NEPRIJATELJIMA!
Jedan mi je stari rekao svoje mišljenje: g. Milo Đukanović je stub crnogorske drzave i tolerantan prema manjinama. Ako njega srušimo, srušili smo crnogorsku drzavu i lijepu toleranciju medju svim građanima u CG. Protivnici crnogorske drzave, napadaju Mila oštro potpuno bezobrazno i svašta pišu da ga ponize, kako oni to kažu, zbog gresaka koje je pocinio eto protiv gradjana. Napadaju ga izuzetno nepravedno ali prava greska g. Mila Đukanovica je ta sto je podigao crnogorsku zastavu. I vratio crnogorcima njihovu kuću. Milo Djukanovic se školovao i dospeo da udje u parlament i nakon nekog vremena uvidio je pravu istinu šta se radi iza ledja njegove crnogorske nacije. Mogao je lijepo i on da se proda ali nije - odlucio je vratiti ono sto pripada crnogorcima a to je - vlastita domovina crnogoraca. Nije oteo nikom ništa samo je vratio ono sto pripada crnogorcima. Protivnici CG bi svakako napali i Janka i Marka i svakog crnogorca koji želi sačuvati Crnu Goru kao svoju jedinu domovinu.
Ovaj tekst bi trebalo svako da pročita. Da, najzad, vide kuda ga i gdje Dritan vodi. Teško nama sa Vučićevom Evropom sad.
Nikad mi neće biti jasni Crnogorci koji daju glas DF-u, koji je to sklop u glavi🤦
Bravooooo Aco!
POSTOVANI ALEKSANDRE, VEOMA PRECIZNO, GOTOVO FILIGRANSKI PRIKAZALI STE STANJE U CRNOJ GORI UKAZUJUCI, PRI , TOM I NA SVE ALE , I STRVINE KOJE SU SE USTREMILE DA JE SATRU. PITANJE JE SADA: DALI JE NAROD U CRNOJ GORI SVJESTAN SVIH OVIH OPASNOSTI KOJE IM PRIJETE, KAKO I KOLIKO CE USPJETI DA IM SE ODUPRE. NEPRIJATELJ CRNE GORE NIJE BIŠE "PRED VRATIMA" , VEC JE UŠAO GOTOVO U SVE PORE DRŽAVNE VLASTI.