Činjenica da su zaposjeli sve željene funkcije po dubini I širini, očito, nije zadovoljila autentične predstavnike srpskog naroda. Mantra o ugroženom srpstvu aktivira se svako malo, kao podsjetnik na stvarne ciljeve rusko-srpskih pijuna. Ovoga puta, ugroženi Srbin i pravoslavac Marko Kovačević, pribjegao je radikalnijim metodama obračunavanja s neistomišljenicima.
Paradoksalno, na meti Kovačevićeve policijsko-tužilačke hajke našli su se i pojedinci koji su dobrano pomogli kreiranju narativa o crnogorskom nacionalizmu, te aktivno sudjelovali u napadima na FCJK i pripremi montiranog procesa protiv Bobana Batrićevića.
33
Predsjednik Opštine Nikšić, u ime svojih političkih vođa poručio je medijima da se autocenzurišu, civilnom sektoru i građanskim aktivistima da se uzdrže od kritike fašističkih stavova i postupaka, a političkim oponentima da obustave opozicione akcije.
Nije li ovo ista ideološka matrica iz četrdesetih i devedesetih - ako se usudimo da fašistu javno nazovemo fašistom, bez obzira na upotrijebljene formulacije, slijedi nam progon. Potpuno sam indiferentna u odnosu na Kovačevićevu nacionalnu pripadnost i religijsko opredjeljenje, suštinski problematična je ideološka orijentacija mlađanog i ponosnog neočetnika. Jer svetosavlje u biti nije religija, već zlokobna ideologija, kao što ni ugroženo srpstvo nije simbol nacije niti naroda, već velikodržavnih projekata.
Džaba moć i pozicije gospodo, manjka vam znanja i elementarne pristojnosti. Od istine, kako god okrenete ne možete pobjeći
Da li je Kovačević antifašista ako smatra legitimnim uriniranje po Ljubu Čupiću? Je li antifašista ako sebe naziva potomkom Save Kovačevića, dok iz sjenke podstiče napad crkvenih bratstava i policijskih službenika na goloruke građane i građanke koji slave državni praznik i nikšićke heroje i heroine?
Može li se klicanje Draži i veličanje Mladićevih i Karadžićevih genocidnih pohoda, te slavljenje Mace i Šilje svrstati u antifašističke vrijednosti? Simbolizuju li podignuta tri prsta kao poziv na ubijanje Turaka, a zapravo Muslimana i Bošnjaka borbu za slobodarske ideale? Prepoznaju li se antifašisti po kvislinškom raportiranju drugoj državi? Odgovor je, složićemo se, odričan.
Kovačević je, dakle, personifikacija najgoreg oblika nacišovinizma. Javna pohvala Andrije Mandića, baš sa predsjedavajućeg skupštinskog mjesta bila je očekivana. Za lakovjerne, svojevrstan podsjetnik na stvarne političke i ideološke svjetonazore novoosviješćenog evropejca.
Učitelj je, reklo bi se, učenika dobro pripremio za zauzimanje čelne partijske pozicije. Posljednju godinu mandata valja iskoristiti za primjenu naučenog i tako osigurati postepenu infiltraciju u državne strukture, najprije kroz poslaničku funkciju. Djelovanjem na lokalnom nivou, ispunio je povjereni mu zadatak. Tako je lokalna vlast, u nekad slobodarskom gradu faktički uspjela da obesmisli sve što je predstavljalo dobri duh Nikšića.
Nije li ovo ista ideološka matrica iz četrdesetih i devedesetih - ako se usudimo da fašistu javno nazovemo fašistom slijedi nam progon
Svetosavska učenja, nezvanično, postala su sastavni dio obrazovnih programa, a u opštini koja je kandidat za evropsku prijestonicu kulture, jedine kulturne manifestacije su svetosavske priredbe i balovi, te raznovrsni revizionistički skupovi usmjereni na širenje ideje rusko-srpskog pravoslavlja.
Pojedinačni primjeri, mogli bi se nabrajati u nedogled. Za razliku od njihovih političkih očeva, ovovremenim pronositeljima svetosavlja na raspolaganju je široko rasprostranjena propagandna mreža – SPC, proksiji, saveznički režimi.
Stravične prijetnje Dinku Gruhonjiću dio su identične regionalne agende. Kovačevićev spisak potvrda je da svetosavci bez milosti dolaze čak i po nekadašnje saveznike. Dok se umjesto fašista saslušavaju kritičari, vlast tvore srednjičarsko-desničarske koalicije, a tužilaštvo u negiranju genocida, srednjem prstu i izlivima šovinizma ne nalazi elemente krivične ili prekršajne odgovornosti, kratak je put od prijetnji i saslušanja do optuženičkih klupa.
Niti je suđenje Bobanu Batrićeviću izolovan slučaj, niti je policijsko-tužilačke hajke osmislio Marko Kovačević, niti smo zalud upozoravali da će se “bezopasni” lokalni ekstremizam uskoro preliti na državni nivo... Svetosavsko-kvislinški progonitelji slobodne riječi prijete, nalažu saslušanja, pokreću sudske procese, spaljuju pisce… Sve zbog toga što ni Kovačević, ni Danilović, ni njima slični nijesu učili kad je trebalo, pa im slobodna riječ pravi zbrku u paralelnom univerzumu.
Džaba moć i pozicije gospodo, manjka vam znanja i elementarne pristojnosti. Od istine, kako god okrenete ne možete pobjeći.
