Poslanik Evropskog parlamenta Tomislav Sokol često je u žiži crnogorske javnosti zbog oštrih stavova koje iznosi na račun ovdašnje, mahom prosrpske vlasti. Upravo iz tog razloga, njegova rasprava sa potpredsjednikom Vlade Filipom Ivanovićem izazvala je nedavno najviše bure.
Sve navedeno samo su neki od povoda za razgovor Sokolom, koji za Portal Analitika otvoreno govori o evropskoj budućnosti Crne Gore, te ovdašnjim i spoljnim igračima koji se nameću kao prepreke prozapadnom kursu naše zemlje.
Optimizam mora biti uslovljen otklonom od destabilizacije i radikalizma
ANALITIKA: Česta su ohrabrenja na račun kojih je Crna Gora ostvarila pomake na evropskom putu. Ipak, imamo li previše razloga za optimizam, s obzirom na brojne propuštene prilike, izazvane tenzičnim potezima antizapadnih struktura unutar vlasti?
SOKOL: Crna Gora jeste formalno najnaprednija zemlja kandidatkinja za članstvo u Evropskoj uniji, ali suštinski napredak mora se mjeriti prema konkretnim reformama i vjerodostojnosti institucija, a ne samo prema otvaranju i zatvaranju poglavlja.
Nažalost, u posljednje dvije godine svjedočimo brojnim propuštenim prilikama i sve snažnijem uplivu antizapadnih struktura u najviše institucije vlasti. Unutar EU svakako postoji želja za barem jednom uspješnom pričom vezanom uz proširenje, a Crna Gora je zbog svoje veličine, geopolitičke pozicije i članstva u NATO-u sigurno tu predvodnik.
Optimizam postoji, ali on mora biti oprezan i uslovljen jasnim otklonom od politike destabilizacije, radikalizma i vanjskog uplitanja, posebno iz pravca Beograda i Moskve.
Infiltracija velikosrpske politike u sve društvene strukture pravi problem
ANALITIKA: Tokom govora na nedavnoj sjednici Evropskog parlamenta, odnosno AFET-a kazali ste da je Andrija Mandić najveći problem Crne Gore. Možete li pojasniti tu tezu, i u tom kontekstu neku vrstu zbunjenosti ili inertnosti Evrope u odnosu na njega, kad je pravac njegovog političkog djelovanja decenijama unazad više nego jasan?
SOKOL: Moja izjava nije ni politička provokacija niti ishitrena lična ocjena, već politička i bezbjednosna konstatacija temeljena na njegovom političkom opusu. Međutim, Mandić je samo jedna personifikacija velikosrpske politike u Crnoj Gori, a ona ide puno šire od njega lično i njegove stranke te se duboko infiltrirala u političke, medijske, obrazovne i uopšteno društvene strukture u Crnoj Gori i to je pravi problem.
Lista osoba koje je Hrvatska proglasila za personae non gratae pokazuje da problem nisu samo istureni beogradski igrači, već i oni prikriveniji i suptilniji.
Sam Mandić se trenutno donekle primirio i igra ulogu dobrog policajca, dok Knežević igra ulogu lošeg, ali sve je to u suštini isto.
Incident sa Mandićevim sinovcem nije porodična stvar već pitanje integriteta institucija
ANALITIKA: Pomenuli ste i slučaj Mandićevog sinovca, koji se sumnjiči za pokušaj dvostrukog ubistva, što je potpredsjednika Vlade Ivanovića prilično začudilo. Mislite li da Mandić, budući da se radi o njegovom tjelohranitelju, ako se dokaže izvršenje krivičnog djela, kao predsjednik Skupštine ipak mora snositi neku vrstu odgovornosti?
SOKOL: Politička odgovornost je temelj svake demokratije. Kada osoba koja obnaša jednu od najviših funkciju u državi, onu predsjednik parlamenta, ima ličnog tjelohranitelja, ujedno i bliskog rođaka, koji se dovodi u vezu s teškim kaznenim djelima, onda se mora postaviti pitanje odgovornosti, makar one moralne i političke.
Incident koji se dogodio, nije samo porodična stvar, već dovodi u pitanje integritet institucija u Crnoj Gori.
Ivanovićevo udaljavanje od ranijih stavova mora pratiti i nedvosmislena evropska agenda
ANALITIKA: Pitali ste ministra Ivanovića je li i dalje protivnik NATO alijanse. Iako je njegov odgovor bio odričan, mislite li da je promjena stava samo deklarativne prirode, kao i u slučaju Mandića i Kneževića koji nas, kažu, na leđima nose prema EU.
SOKOL: Svi znamo da su određeni akteri, uključujući i ministra Ivanovića, godinama javno i otvoreno bili protiv članstva Crne Gore u NATO-u, glorifikovali rusku ulogu u svijetu i osporavali zapadnu integraciju.
22Danas, zbog međunarodnog pritiska i unutrašnje dinamike, te stavove više ne izgovaraju javno, ali to ne znači da su ih napustili.
Međutim, Evropska unija napredak mjeri konkretnim djelima, a ne riječima, a upravo na djelima vidimo da se još uvijek u velikoj mjeri njeguje ideološki okvir koji je duboko antievropski i antizapadni. Udaljavanje od ranijih stavova mora pratiti jasna i nedvosmislena evropska agenda.
Kremlj pojačava ideološki i kulturni pritisak za iscrtavanje teritorije
ANALITIKA: Takođe, problematizovali ste i transkript razgovora između Vladimira Putina i Porfirija Perića, gdje Perić Crnu Goru faktički smješta u ruski svijet, zajedno sa Kosovom i RS. Mislite li da je Kremlj zapravo promijenio taktiku, namjerno plasirajući ovaj snimak, jer je u ovom trenutku politički isplativije oslanjati se na vjersku, nego na agenturu na vlasti?
SOKOL: Objavljivanje razgovora Putina s vjerskim vođom u kojem se Crna Gora, zajedno s Kosovom i dijelovima BiH, smješta unutar „ruskog svijeta“, nije slučajnost. Kremlj vrlo pažljivo bira trenutak i način plasiranja takvih sadržaja.
To je signal da sada pojačavaju ideološki i kulturni pritisak ne bi li iscrtali svoju teritoriju na prostoru Jugoistočne Evrope, a SPC je, kad pogledamo njenu istorijsku ulogu kao motora srpskog hegemonizma, logičan alat za postizanje te svrhe.
Ovo je definitivna potvrda toga da se Srpska pravoslavna crkva nalazi u ulozi promotora ruskog uticaja, što je sastavni dio, za EU, neprihvatljive i opasne politike srpskog sveta.
Odsustvo reakcije ministarke ukazuje na institucionalnu kapitulaciju pred narativima koji razaraju CG identitet
ANALITIKA: Kako komentarišete činjenicu da je Ivanović pokušao da obmane evropske poslanike tvrdnjom da je mitropolit Joanikije nezavisan episkop, ako znamo da su sve četiri eparhije SPC u potpunosti podređene beogradskoj patrijaršiji? Jedan od dokaza je i nedavni sabor SPC na kojem se Duklja – crnogorska država, kraljevina Voislavljevića predstavlja kao srpska, a od ministarke kulture ni glasa?
SOKOL: Takva izjava očiti je pokušaj zamagljivanja stvarnosti i manipulacije činjenicama. Svakome je jasno da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori u potpunosti podređena SPC-u u Beogradu. Danas je to još više slučaj, nego za vrijeme Amfilohija.
To je hijerarhijski, finansijski i politički sistem koji ne ostavlja prostor za nezavisnost. Najnoviji primjer revizionizma dogodio se na Saboru SPC-a, gdje je Duklja prikazana kao „srpska kraljevina“.
Odsustvo nedvosmislene reakcije crnogorske ministarke kulture i medija na takvo izvrtanje činjenica dodatno zabrinjava (ali ne čudi) jer ukazuje na institucionalnu kapitulaciju pred vjersko-političkim narativima koji razaraju crnogorski identitet.
Kraj sjedjenja PES-a na dvije stolice
ANALITIKA: Na nedavnoj sjednici POSP-a poslanici PES-a nijesu podržali amandmane koji se odnose na zabrinutost u vezi sa uvođenjem dvojnog državljanstva i usvajanjem Zakona o stranim agentima. Takođe, nakon lokalnih izbora u Nikšiću odabrali su stranu Mandića i Marka Kovačevića. Može li se više uopšte vjerovati u Spajićevu priču o građanskoj partiji i evropskoj orijentaciji, ako ne odstupaju od saradnje s Mandićem, niti na državnom, niti na lokalnom nivou?
SOKOL: Potencijalno uvođenje novih mogućnosti za sticanje dvojnog državljanstva u Crnoj Gori problem je na kojeg kontinuirano upozoravam.
Naime, uvođenja novih mogućnosti za sticanje dvojnog državljanstva, mogle bi imati ozbiljne i dugoročne posljedice za procese donošenja odluka u Crnoj Gori, kao i za njen identitet.
Stoga je važno da se o tome otvoreno progovara u Crnoj Gori i izražavam žaljenje što poslanici Pokreta Evropa Sad nisu prepoznali važnost takvog amandmana.
S druge strane, ako u Nikšiću definitivno budu podržali velikosrpsku opciju, to će predstavljati jasno opredjeljenje u kojem smjeru PES ide. Vrijeme sjedenja na dvije stolice dolazi kraju. Ukoliko PES nastavi s njima, najvjerovatniji scenario je dalji gubitak podrške spolja i potpuna marginalizacija te dugoročni nestanak PES-a kao ozbiljne političke opcije.
Velikosrpski političari zastupaju narative iz devedesetih
ANALITIKA: Nedavno ste imali sastanak sa ministrom vanjskih poslova Ervinom Ibrahimovicem. Razgovarali ste o rješavanju bilateralnih pitanja dvije zemlje. Kako Vi vidite način da se sporna pitanja riješe, budući da umjesto dijaloga imamo konstantne provokacije i produbljivanje tenzija, a trojica crnogorskih zvaničnika i dalje ne mogu preko Debelog brijega?
SOKOL: Rješenje je moguće ako postoji politička volja i spremnost na dijalog. Hrvatska pokazuje volju za rješavanjem otvorenih bilateralnih pitanja, ali s druge strane često izostaje istinska predanost. Donošenje rezolucije o Jasenovcu, pod instrukcijama Beograda, samo je dodatno zakomplikovalo odnose.
Nadalje, pitanje nestalih osoba iz ratnih sukoba je temeljno humanitarno, ali i civilizacijsko pitanje. Hrvatska je više puta pozvala drugu stranu na punu saradnju u tom području, uključujući i otvaranje vojnih i bezbjednosnih arhiva iz perioda ratnih operacija, naročito onih vezanih za agresiju na Dubrovnik i okolinu.
Optimizam postoji, ali on mora biti uslovljen jasnim otklonom od politike destabilizacije, radikalizma i vanjskog uplitanja Beograda i Moskve
Posebno je zabrinjavajuće što je narativ iz 90-ih godina, narativ koji je podsticao na mržnju, palio hrvatske gradove i razarao živote, i dalje prisutan u prosrpskom dijelu crnogorskog društva i politike.
On se danas manifestuje kroz veličanje ratnih zločinaca, falsifikovanje istorije, pokušaje rehabilitacije četništva (čuli smo nedavno Joanikijev stav o Pavlu Đurišiću) i institucionalno tolerisanje retorike koja je suštinski negacija evropskih vrijednosti.
Dakle, da bi se riješila otvorena bilateralna pitanja, važna je politička volja i suočavanje s problemima koji opterećuju odnose dviju država. Hrvatskoj je u interesu ulazak Crne Gore u EU, iz brojnih bezbjednosnih geopolitičkih i privrednih razloga, i to one prozapadne i suverenističke Crne Gore, a ne proxija Beograda.
Dok Srbija ne doživi pravu katarzu u Jugoistočnoj Evropi neće biti mira
ANALITIKA: Možete li makar i na bazi neke fikcije da zamislite Andriju Mandića i Milana Kneževića koji nas ponosno uvode u EU, ili je ipak realnija ona slika o Porfirijevom i Putinovom ruskom svijetu, ako Mandić nastavi da formalno upravlja Crnom Gorom? Nadate li se da će evropske institucije ipak odgovoriti na njegov radikalizam i da za to neće biti prekasno, jer gledajući Vučića i Dodika, djeluje da njihov uticaj slabi, ali velikosrpski hegemonizam ne jenjava?
SOKOL: To je gotovo satirična slika. Mandić i Knežević ne predstavljaju evropske vrijednosti. Njihova politika je velikosrpska, proruska i često otvoreno antievropska. Njihova uloga u vlasti nije rezultat ideološke transformacije, već političkog oportunizma.
Ako nastave upravljati ključnim institucijama, Crna Gora će biti prividno evropska država, ali zapravo zarobljena u okovima „srpskog sveta“. EU mora to jasno prepoznati i reagovati.
Vrijeme za djelovanje je sada, jer ako zakasnimo, rizikujemo još jednu propalu tranziciju na području evropskog jugoistoka. Srpski hegemonizam puno je dublji problem od samog Vučića i dok Srbija ne prođe pravu katarzu i ne suoči se s vlastitim promašajima i iluzijama, u Jugoistočnoj Evropi, nažalost, neće biti mira.
