Kriza u koju je zapala šavnička lokalna uprava i lokalna izborna komisija nikako da se završi. Nemoć države da riješi ovu situaciju, odnosno da riješi ovih nekoliko plaćenika koji rade po nalogu DF-a, očigledna je i daje stvarnu sliku snage trenutne državne birokratije i institucija sistema.
Sramota je, drugari, da nijeste u stanju da dvije godine organizujete lokalne izbore u Šavniku, kako biste organizovali nešto drugo, bitnije i veće, ako postoji veće od primjene zakona i poštovanja Ustava i osnovnih demokratskih principa.
Bitka za Šavnik
Sve ovo šta se događa u Šavniku nije nimalo slučajno i nemojte se čuditi zašto ovoliko dugo traje. Neko bi rekao da je situacija manje bitna, ali nije tako. U Šavniku se već više od godine odigrava bitka za goli politički život četničkog vojvode, predsjednika Skupštine, gurmana, heraldičara i nautičara Andrije Mandića. I to je jedini razlog zbog čega nema izbora u ovoj opštini.
9Javna je tajna da u koaliciji Za budućnost Crne Gore već duže vremena stanje nije idilično. Nezadovoljstvo načinom vođenja koalicije, a i partija članica, je sve veće.
Prosječni glasač, član ili funkcioner npr. Nove srpske demokratije bio je ubijeđen, a nije mu ni čudo jer je decenijama ubijeđivan u to, da će za manje od 24 sata od kako uđu u vlast biti poništeni rezultati referenduma, rehabilitovani svi đedovi-petokolonaši, promijenjen državno-pravni status, poništeno priznanje Kosova, poslato izvinjenje Rusiji i Putinu, biti uhapšen Đukanović i još puno sličnih, obećanih akcija.
Ali, ništa od ovoga se nije desilo jer - što bi kazali inspirisani Njegošem - Ko u fotelju ak'i malo sjedne manje je agresivan od onih bez fotelje.
Amfilohijevo zavještanje
Da je to tako, i da se neće ništa desiti kada vojvoda zauzme „busiju“ je prvi osjetio, ili bolje reći znao, počivši „Đedo“, koji je javno denuncirao vođe ovog pokreta. Ovo je bio prvi udarac na njihove pozicije, prije svega na Mandićevu.
Iako je Đedo „minuo“ mnogi članovi još ne zaboravljaju njegove riječi i poteze koji su se odnosili na Mandića, pa je sumnja u njegovu iskrenost i potčinjenost viševjekovnom planu ujedinjenja svih Srba, a i svih onih koji to ne znaju da jesu, sve veća.
Međutim, neplanirane promjene koje su se jedna za drugom dešavale nakon izbora 2020. i te kako su išle naruku Andriji Mandiću i Milanu Knaževiću. Narativ koji su tada lično forsirali u fokusu je imao očuvanje jedinstva bloka koji je nakon 30 godina porazio DPS, i svako remećenje tog sklada bio bi direktan udar na jedinsto i odmah okaratkerisan kao saradnja sa „mrskim“ DPS-om.
Kako niko nije bio dovoljno hrabar ili bolje reći glup da javno prozove vođe i time sebi na čelo nacrta metu i postane lovina konzorcijuma Vijesti, glasila UCG-a - IN4S, Borbe i sličnih „istina ne smije da nas omete u radu“ portala, njihov politički život je nastavljen.
Ali vjetar moga sela oduva me cijela
Najteže je, kažu, uspjeti u svom selu. Nije ovo slučajno rečeno i ostalo sačuvano kao narodna mudrost, jer niko vas bolje ne poznaje od ljudi koji su odrasli sa vama, od onih koji vas znaju još od „bosih nogu“. U drugim, „tuđim“ sredinama i može se glumiti neko vrijeme i varati birači, ali svoje seljane? E, pa neće da može.
Andrija Mandić je rođeni Šavničanin, a Šavnik je, možda niste znali, jedini grad na sjeveru Crne Gore, sa većinskim pravoslavnim stanovništem, u kojem DPS nikada nije izgubio izbore. Ili, preciznije rečeno, partije Andije Mandića nisu nikada dobile izbore u rodnom mu Šavniku.
Poređenja radi, koliko ga „komšije poznaju“ govori rezultat posljednjih održanih lokalnih izbora iz 2018. gdje je koalicija oko DPS-a osvojila 19 od ukupno 30 odborničkih mandata, dok je Mandić u koliciji sa SNP-om dobio svega - osam.
Sa druge strane, Milan Knežević dobija značajnu podršku u svojoj Zeti i ta podrška konstanto raste. Ovaj podatak je bio glavni argument tokom unutarkoalicionih dogovora i pregovora ko će koliko dobiti u konačnoj rapodjeli na predizbornoj listi, ali i ono najbitnije - ko će biti nosilac te liste.
I, nosilac liste na parlamentarnim izborima 2023. bi Milan Knežević. Mandić se morao zadovoljiti drugim mjestom, ali i spoznajom da mu se polako izmiče stolica prvog čovjeka svih Srba, koji ne priznaju genocid u Srebrenici i koji slave Mladića i Karadžića u Crnoj Gori.
Nego, sreća je ponovo bila uz Mandića jer će se ispostaviti da je „seoski lakrdijaš“, ipak samo lokalnog dometa i da njegove „urnebesne“ pošalice nisu zanimiljive nikom od stranih diplomata. Jedino čemu su se smijali je bila ideja da on može biti biran na neku od značajnijih funkcija u državi.
Tako su mislili i Spajić i Bečić kada su pregovarali sa njima nakon izbora i na kraju dogovorili sve sa Mandićem, čime se on našao na mjestu šefa parlameta i time još jednom uspio sebi produžiti politički život.
„Plaćenici neka znaju ne damo im da glasaju“
Andrija Mandić je do sada, nekako, mogao pravdati svoje brutalne poraze u rodnom gradu pričom o krađi izbora, o izbornom inženjeringu DPS-a i slično. Ali, sada nema više DPS-a na vlasti, sada je on vlast, još samo da to neko javi Šavničanima jer oni nikako da shvate koga treba da glasaju i zašto njega ne.
Ali, on je shvatio, a nije da nije to znao i ranije, da mu rođaci i komšije ne vjeruju i odlučio da svim silama spriječi da se mještani Šavnika izjasne za koga su odnosno da za njega nisu. Još jedan poraz i to prvi sa pozicije vlasti bio bi previše i teško da bi mu bilo kakva Fortuna tada mogla pomoći.
Ne ide mu u korist ni to što su strane diplomate veoma jasne u pogledu bilo kakve participacije partija DF-a u vlasti. Jednostavno ne može i tačka.
Unutar koalicije tek nije dobro. Drugovi-saborci iz njegovog NSD-a koji su za ove četiri godine osjetili blagodeti vlasti „po dubini“ više nisu toliko sigurni da je ovaj striktno desni pravac onaj koji treba pratiti, ne zbog toga što su se emacipovali po foteljama EPCG i slično, već zbog toga što su shvatili da će ih taj pravac iz te ugodne dubine izbaciti na površinu, a tamo nije toliko lijepo i siguran sam da neće puno razmišljati kada budu u moranju da nekog žrtvuju radi privilegija.
U tome će im pomoći i Knežević, koji iako se zakleo na vjernost ideji i pokretu, neće mu biti problem da to pogazi. Do sada se više puta dokazao kao neko čija riječ nije puno na cijeni, pa će mu biti lako da ostavi svog druga iz državnog udara i naplati mu sve one dane koje on nije, a Andrija jeste, proveo sjedeći u fotelji prvog čovjeka Skupštine Crne Gore.
A do tada izbora u Šavniku neće biti.
Šavnička „epidemija“ se širi?
Možda, narednih izbora, ne bude ni u Nikšiću gdje se takođe DF nalazi u slobodnom padu i đe Marku Kovačeviću, Mandićevom pulenu, niko nije javio da promjeni kanal i prestane sa komentarima da ga javnost napada jer je Srbin i pravoslavac.
Dragi Marko, od svih tvojih osobina koje te „krase“ samo su te dvije (Srbin i pravoslavac) kvalitetne, sve ostale koje se mogu pročitati uz tvoje ime kao što su: šovinista, rasista, plagijator, podmetač, izdajnik, revizionista, mizoginist..., su one zbog kojih te javnost proziva, zato pazi kako ove prve dvije „trošiš“ i rabiš, jer bez njih ne ostaje ništa osim blato i brlog.
I, kada već kažeš da nam smeta što si Srbin i pravoslavac, da znaš da nam to uopšte ne smeta čak smo srećni što, ovakav kakav jesi, nisi Crnogorac. E, sada da li smeta Srbima i pravoslavcima što si jedan od njih, to je već pitanje. Ili, možda nije?
