Često me kao politikologa pitaju kako udžbenički odgovoriti na trenutne političke i društvene izazove crnogorskog društva. Teško mi je ljudima pojasniti da udžbeničkih primjera sličnih crnogorskoj zbilji ni nema. Ovaj jad koji se nama dešava je samo naš i dosadašnja istorija ga nije zapamtila. Crna Gora je slučaj za sebe, bez poznatoga lijeka. Anomalija koju teško da možemo predvidjeti, a još manje odgovoriti na pitanje kuda dalje.
Naravno ođe govorim o državnom sistemu i aparatu, o političkoj zbilji koju je kreirala vlast i koju svakodnevno živimo. Svako normalan je više i zaboravio na prošlu vlast, budući da se sadašnja sa jedne strane trudila da bude gora od prošle, a sa druge jer nije radila ono što je do svog izbora obećavala.
Crna Gora je slučaj za sebe, bez poznatoga lijeka
Recimo, imamo situaciju u kojoj je pola jedne koalicije u vlasti, a pola u opoziciji, i to agresivnoj opoziciji koja na sve moguće načine želi da sruši tu vlast. To niđe na svijetu nema. Teško da išta bolje opisuje crnogorsku zbilju. Dio koji je u vlasti bira vlast jer su im oslačale fotelje i ne zamjenjuje im se udobna i topla kancelarija za promrzle drumove nekakvog sela sa desetak kuća, protestujući protiv civilizacijske tekovine kakva je prečišćivač otpadnih voda. Sa druge strane, dio koji je u opoziciji, vlast napušta upravo zbog te civilizacijske tekovine jer im smeta.
Da li takvi mogu da nas uvedu u Evropsku uniju među civilizovane narode? Naravno da ne. Više je svakome jasno da je sva ta drama kreirana da bi se zablokirao crnogorski evropski put.
Sa druge strane, prvi policajac ove države prijeti novinaru u sred emisije sankcijama i progonom jer se drznuo da postavi pitanje nesposobnosti organa reda kojima bježi svako živi. U istom momentu tom šefu policije, koji bi trebao da je nepartijska ličnost, iz petnih žila podršku pruža politička partija koja ga je dovela.
15
Ako bar zbog moralnih razloga i profesionalnih propusta navedeni ne želi da podnese ostavku, onda bi zbog ovog neprimjernog političkog navijanja i očigledne kompromitacije trebao da to uradi. Ali, vlast u Crnoj Gori ne zna za moralnu i ličnu odgovornost.
Trenutno sam u Libanu, državi koja je nekad bila znana kao “Pariz istoka”. Državi koja je toliko podijeljena po vjerskim i nacionalnim osnovama da je postala totalno disfunkcionalna. Iskreno, moje oči nikad nisu viđele takav primjer nepostojanja države. E, neki imaju želju i cilj da Crnu Goru naprave da bude takva.
Zamislite, ako sada smatramo, i to osnovano, da u Crnoj Gori imamo raspad sistema, kako bi tek bilo kada bismo je podijelili po nacionalnim i vjerskim šavovima i od nje napravili nekakvu konfederaciju naroda a ne građansku državu? A vjerujte mi sav ovaj raspad je sa željom da se do toga dođe.
Zbog toga nam slijedi duga godina borbe da ovu državu koju volimo usekamo u Evropsku uniju jer nam je za to data istorijska prilika. Ne smijemo je propuštiti. Dako onda postanemo imuni i na taj raspad, da se nikad više ne ponovi.
