''Selo gori, a baba se češlja'' glasi naziv jedne srbijanske serije. Vjerovatno proističe iz slične izreke koju često koristi stanovništvo šumadijskog kraja. Ništa bolje ne može opisati trenutnu situaciju u Crnoj Gori. Gora gori, a premijer se češlja i živi u nekim imaginarnim svjetovima. Ili Singapuru.
Dok čekamo da nam se Milojko Spajić konačno mentalno vrati iz Singapura i shvati da je premijer Crne Gore, a ne te daleke društveno uređene države, možda od Gore i ostane nešto. Barem dugmići, kao kod Maratonaca. Problem je što je Spajić onaj kojem u nepisanom opisu posla stoji i da je vrhovni vatrogasac i neko na čijim plećima (treba da) stoji odbrana državnih interesa, što on ne radi. Uglavnom se živ ne čuje, a nekad i relativizuje i potpiruje požar.
55Reče tako premijer da je Andrija Mandić kao Dalaj Lama! I to pred evropskim zvaničnicima. Opasna je ova izjava sa više aspekata. Prvi je to što je izrečena vjerovatno pred mlađom i neiskusnom publikom. Evropa i svijet odavno već pate zbog neiskusne i nesposobne evropske i američke političke administracije koje blage veze nemaju o geopolitičkim pitanjima. Tako da je možda Spajić nekoga i ubijedio u Mandićevu nirvanu i preobraženje. Ovako se potencijalno utabava put i mjesto za Mandićevu partiju, a ne za Kneževićev DNP.
To je jedan od aktuelnih sukoba na crnogorskoj političkoj sceni, a o kojem se ćuti i pokušavaju da prođe ispod radara kako se ne bi posumnjalo u slogu crnogorskih Srba. Realnost je da već mjesecima tinja rat između Nove i DNP-a u tome ko će zauzeti jedno jedino mjesto u budućoj vladi, a koje je namijenjeno za javno deklarisane radikalne srpske elemente.
Baba se i dalje češlja i očigledno je da će nastaviti to da radi dok selo gori
To je i jedini razlog što i jedni i drugi mjesecima obijaju pragove međunarodnih adresa, kako bi se silu na sramotu nametnuli kao poželjan faktor, dok im i dalje srce griju Putin i Aleksandar Vučić. Očigledno je da se u sve ovo uključio i Spajić i odabrao stranu. Valjda računa da će lakše izaći na kraj sa jednim kalkulantom od Mandića, nego sa tvrdoglavim Zećaninom. A sa Mandićem postoji i kvalitetan odnos od prije.
Takav Spajićev odabir i poređenje sa Dalaj Lamom je očigledan pokušaj pranja Mandićeve biografije, ne bi li se naprasno zaboravilo njegovo trodecenijsko djelovanje. Naravno, koje je u kompletu bilo antidržavno, antizapadno i politički maligno. Očigledno je da je Spajić u svojim vezama sa ženama dalekoistočnjačkog porijekla povjerovao u reinkarnacije, ekstaze, nirvane i sve ostalo što sa sobom nose tamošnje religije i filozofije, ali je to na ovaj krš teško primjenjivo.
Kod nas više važi ona da ''vuk dlaku mijenja, ali ćud nikad''. Zbog toga je iracionalno povjerovati u demokratske i miroljubive kapacitete jednog četničkog vojvode. Takvi su samo pod ugroženim životom mijenjali ideološku matricu, barem javno, do maja '44. Nakon toga i mimo takve situacije teško, pa to neće biti slučaj ni ovoga puta.
I dok u Spajićevim očima Mandić od četnika postaje tibetanski monah i kandidat za Nobelovu nagradu, Mandićevi početnici i nalogodavci nastavljaju da raspiruju vatru po Crnoj nam Gori. Ko je baba sa početka teksta već počinjete da vidite.
Nema reakcije države na antidržavna i antiustavna dešavanja u Pljevljima i zvanično proslavljanje dana državnosti druge države. A Pljevljima rukovodi upravo Mandićeva stranka. Nema reakcije na prekrajanje istorije, ispiranje mozga crnogorskim građanima i kreiranje paralelne realnosti za njih u kojoj učestvuju svi elementi srpskog nacionalizma. Crkva, država, službe, organizacije, a od skora i zvanična Crna Gora po dubini i širini.
Ovaj ogroman problem i rast malignog tumora se očigledno iz Singapura ne vidi. Ili ne želi da se vidi, da se ne bi uvrijedila njegova svetost Rajo Lama.
Nema reakcije ni na govor srbijanskog ambasadora i njegove anticrnogorske izjave. U Singapuru bi za ono što je izrekao momentalno bio proglašen za osobu non grata i protjeran. U Crnoj Gori mu se neće desiti ništa, budući da bi njegovo protjerivanje zadalo veliki problem Aleksandru Vučiću koji bi morao da nađe i izbrifinguje novog iskusnog agenta BIA za posao glavnog bušača u Crnoj Gori.
Vladimir Božović to sada radi iz udobne fotelje u Njujorku đe na svaki način pokušava da razori crnogorsku dijasporu, ali i ubijedi Amerikance u ispravnost politike koju zastupa. Na molitvenom doručku u Vašingtonu nije stajao sa aktivnostima.
Baba se i dalje češlja i očigledno je da će nastaviti to da radi dok selo gori. Do u nedogled ili dok se jednog dana ne probudi, a u to sumnjam. Svakome se generalno spoznaju sve namjere kroz prvih mjesec dana. Nakon toga ponašanje se teško mijenja. Srećom, ima u Crnoj Gori još zdrave moždane mase. Oni neka pale, mi ćemo gasiti.
