Prekornica, planina smještena sjeverno od Danilovgrada, između rijeka Zete i Morače, okružena planinskim masivima poput Maganika, Kamenika i Moračkih planina, pravi je dragulj crnogorskog krša.
Iako je pristup relativno jednostavan i put dobro održavan, planina nudi surov i kamenit teren, a uspon ka najvišem vrhu Kuli zahtijeva fizičku spremnost.
Idealan bijeg od gradske vreve
Zbog centralne pozicije i otvorenog horizonta, Prekornica pruža jedan od najimpresivnijih panoramskih pogleda u Crnoj Gori.
Zbog tišine, čistog vazduha i lijepih vidikovaca, idealna je za bijeg od gradske gužve i uživanje u prirodi.
“Prekornica je planina koja se nalazi sjeverno od Danilovgrada, omeđena s jedne strane Zetom i druge Moračom, planinama – Maganikom, Kamenikom, Moračkim planinama”, priča za Analitiku planinar i predsjednik Sindikata prosvjete, Radomir Božović.
Do planine iz više pravaca, uspon počinje sa Studenog
A do ove planine se može doći iz više pravaca.
“Najlakše je doći putem od Podgorice prema Danilovgradu, preko Martinića, potom putem prema vikend naselju Studeno. Put je asfaltiran, čak i popravljan u posljednjih pola godine od strane Opštine Danilovgrad, tako da se vrlo lako može doći planinarskog dom na Studenom, odakle je polazna tačka ka vrhovima Prekornice. Ko ima džip ili neko terensko auto, može makadamskim putem da se još više primakne Kuli, najvišem vrhu Prekornice”, kaže Božović.
Ističe da se do Prekornice, ali i vrha Kula može doći iz Župe Nikšićke.
“Ima markirana staza iz sela Morakova”, objašnjava Božović.
Naš sagovornik ističe da Prekornicu krasi više vrhova iznad 1.500 metara nadmorske visine.
“Kula je najviši vrh Prekornice, 1.927 mnm, ipak, popularan vrh i češće posjećen vrh od Kule je Lisac. Oba vrha se vide iz Podgorice, ali Lisac je bližni planinarima sa Studenog i dostupniji, sa oko dva sata hoda, stazom koja je dostupna i manje kondiciono spremnim planinarima. Kula i Lisac su dva najviša vrha. Ima tu još vrhova koji su oko i iznad 1.500 mnm, poput Koljata, ali ti vrhovi se rijetko posjećuju i nije mi poznato da su staze markirane”, napominje Božović.
Kamenjar, škrape i divlja ljepota uspona ka Kuli
Do najvisočijeg vrha Prekornice uspon nije lagan, dio staze karakteriše kamenit, negostoljubiv teren.
“Kula je specifična. Put vodi od planinarskog doma na Studenom, prema Ćetnom domu, odatle se skreće do katuna Čačak. Do katuna Čačak vodi kakav-takav makadamski put, tako da džipom može da se dođe. Odatle je put nepristupačan, kamenjar je, staza jeste markirana, ali su markacije prilično izblijeđele, ali bez obzira na to mogu da se uoče pažljivijim praćenjem. Na stazi nema nekih mjesta gdje traba oštro penjanje, ali staza zahtijeva oprez jer je puna škripa, manjih, većih jama, veoma je kamenita i negostoljubiv teren”, priča Božović.
Ističe da od planinarskog doma na Studenom do vrha Kula treba oko tri i po do četiri sata hoda.
“Kula se rjeđe penje u ljetnjim vremenima. Znam da je planinarski klub Prekornica iz Danilovgrada imao zimsko penjanje Kule, u februaru mjesecu, ne znam da li to praktikuju zadnjih godina. Po upisnoj knjizi reklo bi se da se Kula rijetko posjećuje, za razliku od Lisca koji je pristupačniji, bliži i koji se češće posjećuje”, ukazuje Božović.
Pogled sa kojeg se vidi gotovo cijela Crna Gora
A one istrajne i uporne, nakon uspona uz gorostasni kamen Kule, čeka pogled zbog kojeg vrijedi hodati satima.
“Sa Kule se, kada je lijep dan, pruža fantastičan pogleda na skoro čitavu Crnu Goru. Nema šta se na vidi sa Kule - Danilovgrad, Moračke planine, Maglić, planina Bioč, Volujak, Prokletije, Kučke planine, Bjelasica, Komovi, Nikšić, Podgorica, Skadarsko jezero, Durmitor, primorske planine Orjen, Lovćen, Rumija… Skoro da nema dijela Crne Gore koji se ne vidi sa Kule”, naglašava Božović.
Imamo mi, kaže sagovornik Analitike, još lijepih kamenitih planina, aliPrekornicu izdvaja zbog pogleda.
“Nekako je u središnjem dijelu Crne Gore, visoka je, u neposrednoj blizini nema planina koje zaklanjaju pogled, i sa Prekornice se pruža vrhunski pogled, možda jedan od najboljih pogleda sa planina Crne Gore”, kaže Božović.
Lisac pristupačniji planinarima i češće posjećen
Ukazuje i da je planina Prekornica blizu stanovnicima glavnog grada, Danilovgrada i Nikšića.
“Otežavajuća okolnost je to što je kamenita, nema vode i treba od tri i po do četiri sata hoda do vrha Kule i zato se ne posjećuje često. Ali, napunite i srce i dušu pogledima sa Kule na čitavu Crnu Goru”, ističe Božović.
Vrh Lisac, kako kaže, mnogo je popularniji od Kule među planinarima.
“Sa Lisca se malo manje vidi, jer je niži. Sama Kula sa Lisca zaklanja pogled ka Durmitoru i sjeverozapadnom dijelu Crne Gore, ali i sa Lisca se pruža lijep pogled na Podgoricu, Skadarsko jezero, Prokletije, Maganik, Kamenik, primorske planine. Ne vidi se Nikšić, Durmitor…”, ukazuje Božović.
Šta ponijeti na uspon: Oprez zbog terena i vremenskih promjena
U planinaske pohode ne treba ići nespreman, a naš sagovornik savjetuje da je neophodno izabrati adekvatnu obuću i odjeću, uvijek imati vodu, neku čokoladicu, baterijsku lampu…
“Zimi je potreba standardna planinarska oprema – dereze, cepin, krplje. Jakna koja štiti od vjetra… Ljeti, uobičajena planinarska oprema, planinarske čizme, makar tri litra vode. Porebno je biti veoma oprezan prilikom hodanja. Alpinistička oprema za Kulu nije potrebna”, kaže Božović.
Na planini Prekornici rastu i brojne biljke.
“U nižim djelovima kada je riječ o šumi preovladava bukva, na Studenom ima i bukve i četinara, od katuna Čačak vegetacija je rijetka, ima bora, ali nema guste šume koja pruža hladovinu. Visočije na vrhu je bor krivulj”, kaže Božović.
Ova planina dom je i nekim životinjskim vrstama.
“Što se tiče životinjskih vrsta ima lisica, zečeva, vukova, povremeno se može sresti divlja svinja, moguće i medvjed. Nije čest slučaj da sretamo životinje na planinama, one se plaše i bježe kada osjete čovjeka. A i krećemo se utabanim stazama, preglednim, vidljivost je dobra u svim djelovima”, pojašnjva Božović.
Zmije, oluje i nepredvidiva ćud planine
Naš sagovornik upozorava i da treba biti oprezan, posebno kada su dani sunčani i topli.
“U pojasu, posebno kada se izađe sa makadamskog dijela od katuna Čačak pa na više, ima zmija i treba biti pažljiv. Čak i prvo sunce kada izgrije, od marta pa do oktobra ili novembra treba biti oprezan kada su u pitanju zmije”, upozorava Božović.
Ima Prekornica, kaže, i nepredvidivu ćud.
“To je planina na kojoj se brzo naoblači. Čak i kad su vedri ljetnji dani, dešavaju se iznenadne kiše, grmljavine, lokalno nevrijeme, oluja. Možda Prekornica prekorijeva tako samo one koji je polako shvataju”, priča Božović.
Studeno sve popularnije, Kula rijetko na mapi planinara
Iako je Studeno popularno izletište, planinarski vrh Kula nije često na mapi turista, ali ni planinara.
“Na Prekornici se nalazi vikend naselje između Studenog i Kule, koje je veoma popularno u posljednje vrijeme kod Danilovgrađana i Podgoričana. Čak ima i ugostiteljski objekat koji radi tokom cijele godine. Sve je više vikendica u tom naselju”, kaže Božović.
Iako je uspon do vrha Kula malo zahtjevniji, sagovornik Analitike ga preporučje zbog veličanstvenih vidika koji će oduševiti svakog posjetioca.
“Ali planinarenje na Prekornici, i samoj Kuli, nije previše popularno, ali Kula zaslužuje više planinara posebno zbog pogleda koji se pruža sa tog vrha. Malo jeste naporan vrh u smislu kondicione pripreme, ali Kula, kada je fin dan, to uzvrati premijepim pogledom”, ističe Božović.
Požari i nelegalna sječa ostavljaju teške posljedice
Nemar i nebriga ljudi ostavili su velike posljedice kada je riječ o prirodnim ljepotama Prekornice. Česti požar opustošili su vjekovna stabla, ostavili zgarišta i svjedočanstvo koliko čovjek može biti surov prema prirodi.
“Požari su česti, penjući se ka Kuli, vidimo ostatke oborenih, izgorelih stabala, stradali su stoljetnji borovi, koji se teško obnavljaju. Požarima je podložna, a uzrok je vjerovatno ljudski faktor. Kula je sa svake strane gorjela i vide se ostaci požara i u dijelu ka Danilovgradu i Podgorici, te u dijelu prema Nikšiću i Morakovu”, priča sagovornik Analitike.
Godinama unazad često slušamo i da je nelegalna sječa i devastacija šume problem koji ne zaobilazi ni ovaj kraj.
“Što se tiče sječe, u donjim djelovima se vide probijeni, freški šumski putevi, izvlačenje i sječa bukove šuma. Tu bi trebalo da Opština Danilovgrad posveti više pažnju, posebno kada je u pitanju nelegalna sječa bukovog drveta”, zaključuje Božović.
