Garač je jedna od onih crnogorskih planina koje osvajaju karakterom. Pitoma na prvi pogled, a surova i tiha iznutra. Sa njenih vrhova pred očima se ukaže skoro nestvarna panorama. Vide se Nikšić i Bjelopavlići, pogled seže do Komova, Durmitora i Lovćena...
Garač, planina blizu Podgorice, Danilovgrada, Nikšića, idealna je za planinare, ali i ljubitelje prirode koji traže bijeg od gradske vreve.
“Sjeverozapadno od Podgorice, usred bjelopavlićke ravnice, iznad rijeke Sušice, strmo prema nebu, diže se Garač planina. Pruža se pravcem sjeverozapad- jugoistok. Padine se strmo spuštaju prema dolini Zete, na sjeveroistoku, a blaže prema Katunskom kršu na jugozapadu”, priča za Portal Analitika planinar Nikola Ćorac.
Planina udaljena tek oko pola sata vožnje od glavnog grada ima veoma neobičan nadimak.
“Prepoznatljivog oblika, koji se vidi sa svakog iole većeg vrha u Crnoj Gori, a kako je u ravnici, izgledom podsjeća na “afričkog džina”, pa mu odatle eto nadimak “crnogorski Kilimandžaro''. Najviši vrh Garača je Milunova bobija sa 1.436 mnv, a tu je i Kaluđerova bobija sa 1.423 mnv”, kaže sagovornik Analitike.
Veličanstvena panorama
Kada su dani vedri, pogled sa ove planine seže do Lovćena, Prokletija, čak i Šar planine.
“Sa vrha Miluova bobija, pruža se pogled na skoro cijelu Crnu Goru. U dolini uočava se svako selo, krivudava rijeka Zeta, preko ravnice vide se Komovi, Prekornica, Moračke planine, desno su Kučke planine, preko njih Prokletije, kada je vedro, vidi se daleko, pogled ide na albanske Prokletije”, kaže Čorac.
I nije to sve, sa Garča se pružaju veličanstveni vidici.
“Zatim, tu se da vidjeti Krnovo, Durmitor, Vojnik, Ostrog, Nikšić i Trebjesa. Sa druge strane, Podgorica i njena brda, Skadarsko jezero, Rumija, Lovćen i Orjen. I dalje, more, i dalje...”, priča sagovornik Analitike.
Poseban doživljaj upotpunjuje i pogled na lokvu Leru.
“Ne treba zanemariti da se do vrha Grača može takođe uživati u pogledu tokom uspona, tu je i nezaobilazna lokva Lera, tu su ostaci katuna koji se nalazio na 1079 mnv ispod Sitolinske glavice”, kaže Ćorac.
Do savršenog pogleda uz strmi kamenjar
Polazna tačka za osvajanje Garča je u danilovgradskom selu.
“Početak staze se nalazi kod zaseoka Zamršten, malo prije sela Gornja Markovina, do koga se dolazi uskom asfaltiranim putem od Danilovgrada prema Čevu. Kroz ostatke šume i kamenjarem, pastirkim stazama koje su od nedavno dobro markirane, kreće se ka najvšem vrhu”, priča Ćorac.
Kroz krševit predio, koji često para đonove, uz strminu, dok pod cipelom klizi suva trava, strmina testira izdržljivost - dolazak do vraha nagrada je za upornost a veličanstven pogled pred očima prozor koji se dugo pamti.
“Visinska razlika koja se prelazi je 686 mnv i vrijeme potrebno za uspon je dva i po do tri sata. Tura je srednje teška, te bi stoga mogla biti naporna početnicima, dok za uhodane planinare konstantan uspon ne bi trebao da prestavlja problem”, ističe Ćorac.
Prvi dio staze vijuga kroz šumu, žbunje i nisko rastinje. Staza je dobro markirana i očišćena pa posjetioci neće imati problema. Nakon toga slijedi kamenit predio okružen travom.
“Kao i kod svakog drugog uspona, fizička sprema je od velike važnosti, tako i odgovarajuća oprema, prije svega obuća, odjeća… Posebno stavlja akcenat pažnje da često može biti promjene vremenskih uslova. Kiša, vjetar, grmljavina i snijeg su česti na ovoj visini”, ukazuje Ćorac.
Sagovornik Analitike ističe da se prije odlaska u planinarske pohode neophodno dobro informisati.
“Zbog toga početnicima u svijetu planinarenja toplo preporučuje da prije uspona na Garač ili bilo koji drugi vrh obrate pažnju na vremensku prognozu i svoju opremu, te budu adekvatno pripremljeni za uspon”, upozorava Ćorac.
Dom zakonom zaštićene biljke
Planina Garač surovu stranu pokazuje i kroz nedostatak izvora pijaće vode. Ipak, riječ o planini koja je lijepa tokom cijele godine, ali u jesenjim danima zablista u punom sjaju.
“S obzirom na to da na stazi nema vode, preporučuje se 2-3 litra, a zbog sušnog terena, najbolje vrijeme za uspon je u jesen, kada su temperature pogodne, a i pejzaž oko Garča dobija više boja”, savjetuje Ćorac.
Ova planina dom je i rijetke, zakonom zaštićene biljne vrste.
“Garač je bogat florom, raznovrsnim ljekovitim biljem, bukovom šumom, na Garaču raste Tisa, zakonom zaštićena vrsta”, podsjeća on.
Planina koja “vara putnike”
Brojne legende dotiču ovu planinu, jedna od njih vezana je za putnike.
“Za Garač su stari govorilili da “vara putnike”, da ih iznenadne magle zbunjuju, te se lako izgube”, priča Ćorac.
A skoro da nema mjesta u Crnoj Gori gdje nijesu živjele vile, makar u predanjima, pa nijesu zaobišle ni Garač.
“I još neke legedne prate ovu planinu, priče naših starih, kažu da je nekad u pećinama živio zmaj i čuvao planinu, pa on šalje maglu kada bi se ljudi ogriješili o planinu, i vile Garačke su tu bile da kazne svakog ko bi se ogriješio o planinu, njen biljni i životinjski svijet”, kaže Ćorac.
Ljepotu gutaju požari
Garač skoro svake godine zahvate požari. Vatrena stihija guta sve pred sobom, opustoši biljni i životinjski svijet.
“Porijeklo imena planine govori o sudbini Garča, vjekovima unazad požari uništavaju ovu planinu i njen eko sistem, pa je nakon požara zemlja bila garava, te oduda, od slovenske riječi gar, i korijen imena ovog bjelopavlićkog diva. Opaljena, tamna planina”, kaže Ćorac.
A posljedice su ogromne.
“Ono što je karakterističan pejzaž ove planine iz godine u godinu je posljedica najviše nemara, katastrofalnih požara koji uništvaju sve i ostavljaju beživotan i go teren za sobom”, zaključuje Ćorac.
