Za jedne je bila istorijska. Drugi će reći kako je bila protraćena. Jedni će ustvrditi da su iza njih veliki uspjesi. Drugi – da je posrijedi bilo doba neodgovornosti. Tek 2025. godina u crnogorskoj politici bila je turbulentna, na momente tenzična, a naposljetku je dala mnogo povoda za utisak da u 2026. ulazimo uz mnogo neizvjesnosti.
U Novu godinu ulazimo sa identičnom većinom kao i na njenom početku. Doduše, permanentne su prijetnje pojedinih o napuštanju većine, ali to nikako da se desi - posljednje smo čuli proteklog dana. Sa dnevnog reda 'skinuto' je još pet pregovaračkih poglavlja na putu ka Evropskoj uniji. No, na unutrašnjem planu gotovo da nije 'precrtano' nijedno krupnije obećanje koje su građanima davali prvaci vlasti – od auto-puta, preko javnih finansija, sve do preispitivanja odgovornosti u sopstvenim redovima.
Novo „ljeto“ pojedini građani Crne Gore dočekaće na blokadama nakon jučerašnjeg 'gušenja' protesta u Botunu, drugi uz zagađen vazduh, treći će se nadati odgovorima koje čekaju godinama. Tek političari će u 2026. ući uz znatno više mira, znajući da njihove privilegije nijesu 'okrnjene' budžetom za predstojeću godinu.
U nastavku podsjećamo šta se sve dešavalo u proteklih 12 mjeseci na crnogorskoj političkoj sceni.
Umjesto odgovornosti – dezinformacije i crtanje meta
Početak godine nije mogao biti gori. Tokom prve januarske noći na Cetinju se dogodio masakr, u kojem je Aleksandar Martinović na više lokacija ubio 13 sugrađana.

Nijesu nakon toga izostale kritike na račun bezbjednosnog sektora, a vrhunac nezadovoljstva bilo je više protesta u Podgorici, iza kojih je stajala studentska grupa „Kamo śutra“. Uz nekoliko masovnih skupova i blokade saobraćajnica, sve je trajalo blizu dva mjeseca, pri čemu su pojedine partije iz vlasti na sve načine – pa i dezinformacijama – pokušale da diskredituju građanska okupljanja i da targetiraju njihove učesnike.
No, vlast nije ispunila mnoge zahtjeve ispostavljene na tim okupljanjima, ali i u Skupštini Prijestonice Cetinje, koji su se odnosili na reakciju bezbjednosnog sektora i na tražene promjene.
Ne treba zaboraviti ni to kako je grupa građana Cetinja, predvođena Vesnom Pejović, gotovo čitavu godinu provela u blokadi magistrale ka Podgorici, tražeći odgovornost i pravdu.
Haos u Budvi razriješen odlaskom ZBCG u opoziciju
Godina je počela i haosom u Budvi, gdje se dio partija dotadašnje većine nije mirio sa gubitkom vlasti. U januaru odbornici koalicije „Za budućnost Budve“, Demokrata i Evrope sad nijesu dopuštali da bude održana sjednica lokalnog parlamenta, a lider liste „Budva naš grad“ Nikola Jovanović poručivao je kako je situacija na ivici krvoprolića. Jovanović je, pritom, optuživao policiju da nije reagovala na nasilje u zgradi Opštine Budva.

Uprkos tome, Jovanović je ostao pri svom – uskoro je uspostavljena nova većina u Budvi, u kojoj su, uz njegov pokret, bili Evropa sad, URA i Demokratska partija socijalista.
Novu-staru vlast dobili su i u Beranama. Većinu su formirali SNP, PES, ZBCG i Demokrate, a za predsjednika opštine izabran je Đole Lutovac.
„God Bless the USA“: Iz Podgorice 'nazirali' zlatno doba Amerike
Iako je godina počela mučnim scenama, premijer Milojko Spajić 20. januara 'ukazao' se raspjevan i nasmijan iz službenog auta. Očito euforičan po ispraćenoj inauguraciji Donalda Trampa zapjevao je – „God Bless the USA“.
Nije Spajić očito tada bio sklon da vjeruje u ono što je bilo izvjesno – da će Tramp istrajavati u zahlađenju odnosa sa Evropskom unijom.
„Vi ste svjetionik, počinje zlatno doba Amerike, kreće era očuvanja tradicije i porodičnih vrijednosti“, poručivao je Trampu predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić.
Mučne scene u Skupštini, bojkot, udaljenje i Satlerovo posredovanje
U Skupštini je godina počela bojkotom opozicije, uslovljenim dešavanjima na Ustavnom odboru krajem 2024. godine. Opozicioni poslanici prekidali su više sjednica, Mandić im je izricao kazne, a potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović dospjela je u fokus zbog podataka o enormnoj potrošnji goriva.

Spajić je u februaru prijetio smjenama u podgoričkom vodovodu od kojih nije bilo ništa, poslanica njegovog PES-a Nađa Laković poručivala je kako je posjetila Kemala Ataturka, a Andrija Mandić je uglavnom dizao tenzije i produbljivao krize – pritom je opoziciji izrekao petnaestodnevno udaljenje iz Skupštine.
Blokada parlamenta potrajala je do marta, nakon čega su se sve strane usaglasile kako povodom spornih viđenja o odluci Ustavnog odbora o penzionisanju sutkinje Dragane Đuranović stav treba da da Venecijanska komisija. Dogovoru opozicije i vlasti doprinio je ambasador EU Johan Satler, koji je za isti sto doveo lidere PES-a, DPS-a, ES-a i HGI-a.
Spajić bojkotovao trgovine, Đukanovića izabrali za počasnog predsjednika DPS-a
Inflacija je sve više stezala, žalbe građana povodom cijena bile su sve glasnije, a Spajić je tih dana odlučio da 'preduzme' nešto na tom planu – podržao je ideju o bojkotu pojedinih trgovina. Bojkot je, međutim, bio kratkog daha i nije dao očekivane rezultate. A cijene svega – od nekretnina do namirnica – nastavile su da rastu.

U februaru je održan i kongres DPS-a, na kojem je za predsjednika stranke izabran Danijel Živković. Pored toga, Milo Đukanović postao je počasni predsjednik partije.
Reizbori Jakića i Jokića
Jugoslav Jakić u februaru je reizabran za predsjednika Opštine Šavnik. Dogodilo se to na elektronskoj sjednici, pri čemu izbori u toj opštini, započeti u oktobru 2022, do danas nijesu završeni. Taj je reizbor uslovio nove blokade – ovog puta na magistrali u Šavniku, gdje su se svakodnevno okupljale pristalice ZBCG, PES-a, SNP-a i Demokrata, a društvo bi im katkad pravili pojedini poslanici i ministri.
Na sličan način u martu je u Kotoru Vladimir Jokić reizabran na poziciju predsjednika opštine, iako izbori ni tamo formalno nijesu bili završeni.
Jedni išli po Vučićevim skupovima, druge isljeđivala BIA
Nijesu crnogorski politički subjekti bili imuni ni na dešavanja u susjednoj Srbiji. Poslanici ZBCG bi povremeno odlazili na pojedine proslave i događaje iza kojih je stajao Aleksandar Vučić, suočen sa velikim protestima i nezadovoljstvom građana.
Sa druge strane, potpredsjednik DPS-a Ivan Vuković biće isljeđivan u BIA pošto se njegov boravak u Beogradu podudario sa velikim protestom u tom gradu.

Odnosi sa Hrvatskom i dalje su bili u znaku uspona i padova. No, nasuprot djelovanju dijela većine, šef diplomatije Ervin Ibrahimović, pa i sam Spajić, radili su na poboljšanju i to je, čini se, dalo efekta. Sa druge strane, bilo je i drugačijih manevara naše vlasti, poput izrade značke sa brodom „Jadran“, koji su izazivali žestoke reakcije iz Zagreba.
I kada smo već kod regionalnih odnosa, pamtimo i da su lideri ZBCG burno reagovali na presudu BH suda predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. Zapravo, Andrija Mandić i Milan Knežević odmah su otišli u Banjaluku.
Mandića 'spalili' u Kotoru, pa mu poručili da ne dolazi na Cetinje
Za to vrijeme, na Kotorskom karnevalu spaljen je Androniko Durak. Niko nije imao dilemu povodom toga na koga liči 'krnjo' – bila je to lutka sa Mandićevim likom.

U martu su sa Cetinja Mandiću poručili da ne dolazi u njihov grad kada na dnevnom redu bude prva proljećna sjednica parlamenta. Razlozi su bili u tome što je Mandića cetinjska Skupština proglasila personom non-grata u tom gradu, pri čemu su isticali kako im nije uputio izvinjenje koje su zahtijevali od njega.
Podsjetimo, mjesecima unazad, Mandić je proglašen nepoželjnom osobom od strane Skupštine Prijestonice Cetinje. Tokom minulih dana, kroz više reakcija iz prijestonog grada, na Mandića je apelovano ili da se izvini tamošnjem stanovništvu ili da sjutra ne prisustvuje sjednici.
I šef parlamenta zaista nije otišao na Cetinje. No, prekršio je zakonsku odredbu prema kojoj prvo redovno zasijedanje Skupštine mora biti održano u prijestonici – sjednicu je zakazao u Podgorici.
Opozicija na ‘mute’, premijera dugo nije bilo u parlamentu
Krajem marta održan je nesvakidašnji premijerski sat. Naime, opoziciji je bilo – zabranjeno da postavlja pitanja Spajiću. Uskoro će, međutim, poslanike ‘biti želja’ da uopšte i vide Spajića – između dva premijerska sata znalo je proteći više mjeseci.
Pritom, jednom prilikom, Spajić je došao u Skupštinu ali nije želio da odgovara na pitanja. Umjesto toga, smijao se tokom obraćanja poslanika opozicije.
Akti sa UAE, projekat na Velikoj plaži i priča o “35 milijardi” pobudili sumnju
U centru pažnje u to je vrijeme bio Ulcinj, i to pošto je Spajić predstavio plan o gigantskom turističkom kompleksu u zaleđu cjelokupne Velike plaže. Problem je bio što se to dogodilo iznenada, bez bilo kakvih konsultacija sa lokalnom zajednicom, koja je dugo iskazivala revolt.

Spajić je poručivao kako je investicija vrijedna od 20 do 30, a u jednom momentu i 35 milijardi eura, no investitor Mohamed Alabar kasnije je istakao da je njegov plan da uloži oko 2,5 milijarde.
Uz nedostatak transparentnosti, nakon cjelodnevnih rasprava na odborima, ali i protesta ispred parlamenta, poslanici većine će gotovo u ponoć u parlamentu usvojiti i zakone o potvrđivanju sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Iako su usvojeni “po hitnoj proceduri”, do danas iz tih sporazuma nije proistekla nijedna investicija, ali jeste mnogo sumnje, pa i optužbi da je tim aktima derogirano crnogorsko pravo, te da je narušeno načelo jednakosti pri javnim nadmetanjima.
Milatović je tih dana poručivao da bi neko morao snositi i krivičnu odgovornost, a iz PES-a su nekadašnjem partijskom kolegi uzvratili optužbom da – ugrožava nacionalne interese.
Izbori u Nikšiću i Herceg Novom nijesu donijeli promjene
Sredinom aprila održani su lokalni izbori u Nikšiću i u Herceg Novom, a većih promjena nije bilo. Marko Kovačević i Stevan Katić na kraju su dobili novi četvorogodišnji mandat na čelu dviju opština.

U Nikšiću je najjača bila DPS sa 35,4 odsto glasova, što je bilo neznatno više u odnosu na ZBCG (34,9). PES je podržalo 12,8 procenata glasača, Demokrate 7,4, a Evropski savez 5,2.
U Herceg Novom su Demokrate dobile 31,8 odsto glasova, Novska lista 25,7, DPS 15,1, ZBCG 12,6, građanska lista “Idemooo” 4,5 odsto, URA 3,6, a Evropski savez 3,4.
Nakon pucnjave u Podgorici tražena Mandićeva smjena – ali, nije bilo podrške
U aprilu je u centru Podgorice u ranim jutarnjim satima došlo do pucnjave – ranjene su dvije osobe, a osumnjičen je Danilo Mandić, sinovac i član obezbjeđenja predsjednika Skupštine. Pritom, on je navodno u toj situaciji upravljao službenim autom parlamenta – iako nije zaposlen tamo, niti u Upravi policije, pa se postavljalo pitanje i kako ga je uopšte stric angažovao kao sopstveno obezbjeđenje.
Od tada do danas uslijediće iznošenje suprotstavljenih verzija sa različitih strana, sudski proces je u toku, a opozicija je zbog tog slučaja inicirala smjenu Andrije Mandića. Nije to prošlo – iz većine su ostali uz predsjednika Skupštine.
Nosili se mišlju da zabrane građanima da znaju koliko su ih zadužili
Tokom proljeća, poslanik PES-a Vasilije Čarapić prevozio je dušek službenim autom, počasni lider SDP-a Ranko Krivokapić postao je savjetnik šefa diplomatije Ervina Ibrahimovića, Mandić je proslavljao Dan pobjede na prijemu Ambasade Rusije, a javnost je saznala kako je poslanik Demokrata Momčilo Leković studirao punih 14 godina.

Iz maja pamtimo i ideju dijela većine, odnosno Vlade, o tome da ubuduće bude ‘zabranjeno’ objavljivanje informacija, podataka i procjena povodom zaduživanja. Sve se dogodilo pošto je javnost doznala da je Vlada u martu dodatno zadužila građane 850 milijardi eura.
Kontroverze povodom koncesija za Aerodrome
Postupak ‘trke’ za koncesije za Aerodrome Crne Gore od početka je bio obavijen kontroverzom. Francusko-turski konzorcijum TAV-AdP nije poslao ponudu, jer su bili nezadovoljni pristupom Vlade. A oni koji su preostali – luksemburško-američki CAAP i južnokorejski IAAC – učestvovali su u nesvakidašnjem postupku.
Komisija je prvo izbodovala ponude na jedan način, pri čemu je vicepremijer Nik Đeljošaj ušao u konflikt i sa samom Vladom. Onda su o svemu ‘vijećali’ predstavnici većine, pa je zakazivana i vanredna sjednica Vlade, a potom je komisija dobila rok za novo bodovanje ponuda. I ono je bilo potpuno drugačije nego prvi put. Čitav slučaj ‘vući’ će se i po sudovima, pa Aerodromi danas i dalje pripadaju državi.
Skandal u kulturi u režiji politike i zvižduci Mujoviću na Gorici
Dio vlasti tokom godine konstantno je targetirao kritički orijentisane medijske kuće, a policija je saslušavala novinare zbog papuča supruge gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića, koji je javno govorio kako će “dokazati da nikad nije bio u DPS-u”. U Beogradu je BIA, nakon političara, saslušavala i protjerivala i crnogorske umjetnike, a Mandić je poručivao kako je u saglasju sa afirmativnim stavovima o ratnim zločincima i kvislinzima Pavlu Đurišiću i Draži Mihailoviću.

Upravo je Mandić ‘krunisao’ jednu od najskandaloznijih odluka u novijoj istoriji crnogorske kulture. Dodjela Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću protekla je uz optužbe da je falsifikovao dokumentaciju, da su pojedini članovi žirija prekršili zakon, a dodatan gnijev javnosti uslijedio je pošto su objelodanjeni stihovi za koje je dobio priznanje.
Naš gitarista Miloš Karadaglić odbio je da primi Trinaestojulsku nagradu, a pod Goricom je u noći dodjele priznanja organizovan i protestni skup. Policija je procesuirala čak 35 učesnika tog događaja.
Trinaestog jula je bilo burno i na samoj Gorici – grupa demonstranata izviždala je Mujovića, koji je na kraju odbio da održi govor kod Spomenika partizanu borcu.
Nakon napada, Jovanović završio u bolnici
Tokom ljeta je Dritan Abazović na kongresu opet izabran za lidera Građanskog pokreta URA, a većina je – ispostavilo se bezuspješno – pokušala da ‘progura’ krajnje rigidne izmjene Zakona o javnim okupljanjima.
Jul će obilježiti i napad na predsjednika Opštine Budva Nikolu Jovanovića. Kako se ispostavilo, osumnjičeni su bili bliski Novoj srpskoj demokratiji – zapravo, jedan od njih je, ispred pomenute stranke, bio i u Upravnom odboru Morskog dobra.

“Iza brutalnog napada na mene stoji Andrija Mandić”, kazao je Jovanović po izlasku iz bolnice.
Ubistva po crnogorskim ulicama su nastavljena, počinioci nekih do danas nijesu pronađeni, a opozicija je zbog čitave situacije bezuspješno tražila smjene u bezbjednosnom sektoru.
Izbori u istom danu i razdor unutar većine u Skupštini
Ljeto je ‘izrodilo’ i ideju ministra urbanizma Slavena Radunovića o referendumu u Boki na kojem bi se građani izjašnjavali o UNESCO statusu Kotora, a u Skupštini je organizovan “istorijski sastanak” – sa jedne strane bili su lideri ZBCG i SNP-a, a sa druge Albanskog foruma.
Vlast i opozicija su se saglasili sa idejom o održavanju lokalnih i parlamentarnih izbora u istom danu. Kako će to izgledati – saznaćemo 2027. godine.
Unutar većine je, tokom završne julske sjednice, došlo do razdora. Prvo su iz BS i PES-a bili uzdržani na izmjene Zakona o amnestiji, koje su predložili iz ZBCG. Potom su odgovorili iz ZBCG – bili su uzdržani povodom akata o ANB-u i unutrašnjim poslovima.

“Treba da preispitamo sva partnerstva u većini, Spajića neki u njegovoj partiji ne razumiju”, tim je riječima sjednicu zaključio Andrija Mandić.
Rat Milatovića i Đeljošaja ‘stizao’ i do suda
"Očekuj reakciju Albanaca kao nikad", "Ovako razgovaraj sa onima sa kojima si navikao", "Sramno". To su neki od citata iz komunikacije predsjednika Jakova Milatovića i vicepremijera Nika Đeljošaja. Počelo je zbog toga što je Milatović vratio parlamentu Zakon o porezu na nepokretnosti, a završeno je pred sudom.
“Milatoviću, kad bih mogao, izbio bih te prutom”, saopštio je tada jedan od lokalnih funkcionera Albanske alternative iz Malesije.
Spomenik Đurišiću i dalje nijesu pronašli
U mjestu Gornje Zaostro kod Berana, u prisustvu sveštenstva SPC, pojedinih političara i poštovalaca saradnika fašističkog okupatora otkriven je spomenik zločincu Pavlu Đurišiću.

Okupljeni su napadali novinare i fotoreportere, bista je seljena od poljane preko lokalne crkve sve do Đurđevih Stupova, tek do danas – pola godine kasnije – niti u jednoj nadležnoj državnoj instituciji ne znaju gdje se ona nalazi.
Požari pustošili državu, nadležni – usvajali PUP
Crnu Goru su tih dana pustošili požari – najgore je bilo u okolini Podgorice, u Piperima i u Kučima, gdje su gorjela i domaćinstva. Vatrogasci, vojska, mještani, ali i ekipe iz inostranstva, sedmicama su se danonoćno borili sa vatrom, a 12. avgusta je u Kučima poginuo vojnik Dejan Božović.
Nijesu tih dana izostale kritike na račun vlasti – od prozivanja povodom obećanja o kupovini kanadera, do postavljanja pitanja gdje su bili nadležni funkcioneri dok je država gorjela.

Gdje god da su bili, na telefonskoj sjednici, gotovo iznenada, upravo u to doba usvojili su Prostorno-urbanistički plan Podgorice. Planski dokument od početka je bio kontroverzan – nakon burnih reakcija jednostavno je obustavljena javna rasprava, a njegovo će usvajanje dovesti do novih komplikacija – od Zabjela do Zete.
Burno ljeto u SNP-u zaključeno petim ‘cijepanjem’
Jako zanimljivo bilo je na kongresu SNP-a, a bolje je reći – u susret njemu. Jer, unutarpartijska trvenja rezultirala su čak petim ‘cijepanjem’ u istoriji te stranke.
Vladimir Joković dobio je treći mandat na čelu SNP-a, a dio članstva predvođen Dragoslavom Šćekićem napustio je stranku i formirao Pokret narodnog povjerenja.

Drugi dio godine obilježila i sve zategnutija situacija povodom Botuna
Tada je već otvoreno počelo potezanje pitanje gradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda kod Botuna. Taj sadržaj bio je ‘ucrtan’ u PUP-u, krajnji rok za početak gradnje polako se bližio, a sve je uzrokovalo nova mimoilaženja u većini.
Počelo je prijetnjom Milana Kneževića kako će odbornici DNP-a napustiti vlast u Podgorici, potom je Mujović navodno od Spajića tražio da tu stranku ‘pozdravi’ i iz državne i iz gradske vlasti.

To se nije dogodilo, ali jesu i protesti Botunjana i referendum u Zeti. Situacija je postala jako zategnuta, a nijedan sastanak, pa ni predložene garancije Vlade nijesu dale rezultata. Naposljetku, uslijedila je jučerašnja policijska intervencija - u gluvo doba noći.
Vrhunac šovinizma u Podgorici – prvo ‘zabrana’ filma na albanskom, pa progon Turaka
U Podgorici je drugi dio godine obilježilo više šovinističkih ispada.
Prvo je tokom ljeta, na Džada film festu, prekinuta projekcija filma “Roda” Ise Ćosje. Razlog je bio u tome što je u pitanju film na – albanskom jeziku. Projekciju je prekinula grupa ljudi u naselju Zabjelo, pri čemu taj slučaj do danas ostaje bez epiloga.
Mnogo gora situacija uslijediće u oktobru. Nakon incidenta sa lokalnom grupom mladića, uslijediće dezinformacija kako su u sve bili umiješani turski državljani. Od tada će uslijediti mnogo teških noći u Podgorici, koje su dovele do prave odmazde prema Turcima.

Turski državljani napadani su na ulicama, njihove radnje – ne samo u Podgorici – demolirane su i spaljivane, a policija je ćutke pratila grupe ljudi koji su po ulicama, između ostalog, skandirali i “Ubij Turčina”.
Iako su posrijedi bili ispadi kakvi se ne pamte u novijoj istoriji grada, iz njegovog rukovodstva su gotovo sve pratili ćutke. Pojedini političari iz redova vlasti povremeno bi i raspirivali žar mržnje – od objave fotografija turskih državljana postrojenih uz zidove do dezinformacija o “100.000 Turaka u Crnoj Gori”. A Vlada je, iako se ispostavilo kako turski državljani nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa incidentom na Zabjelu, uvodila pa ukidala suspenziju bezviznog režima sa Turskom.
I potom je znatan dio javnosti, uz već prepoznatljiv manir, nastavio da se ponaša kao da se ništa nije dogodilo.
Sa druge strane, kada se na novembarskoj fudbalskoj utakmici Crna Gora – Hrvatska sa dijela gostujuće tribine začulo “Ubij Srbina” – navijači domaće reprezentacije uzvratili su zvižducima i parolom “Ustaše, četnici, zajedno ste bježali”.
Propali pokušaji izbora sudija, ali i Bečićeve smjene
U septembru i u oktobru propali su pokušaji za izbor sudija Ustavnog suda. Najprije poslanici nijesu usvojili ni dnevni red kada je predsjednik države Jakov Milatović predložio Mirjanu Vučinić. Mjesec kasnije dnevni red je usvojen – no, ni Vučinić, ni Mirjana Radović, ni Jovan Jovanović nijesu mogli do propisane većine.
Početkom jeseni iz Bošnjačke stranke su – usljed sve češćih nacionalističkih ispada tamošnjih opštinskih prvaka – pitali da li su Pljevlja u Crnoj Gori, ministar odbrane Dragan Krapović pokušao je 'nepodobnim' medijima da uskrati pravo da prisustvuju press konferencijama tog resora, a saznali smo, nažalost, i kako je podrška članstvu Crne Gore u EU u padu. To su pokazivala sva relevantna istraživanja.

Iz Demokratske partije socijalista su usljed pogoršane bezbjednosne situacije tražili smjenu vicepremijera Alekse Bečića, no pitanje interpelacije nije ni potegnuto u parlamentu – URA je naprasno odlučila da ne pruži podršku tom prijedlogu.
Odbornici DPS-a, ES-a i BS-a izglasali su odluku kojom je ratnom zločincu Radovanu Karadžiću oduzeta Ratkovićeva nagrada. No, dva mjeseca kasnije na pomolu će biti raskid te koalicije, a da li će BS i zvanično napustiti većinu najvjerovatnije ćemo saznati u uvodnom dijelu predstojeće godine.
„Seoske teme“, odlasci iz DPS-a i orden za Amfilohija
Andrija Mandić odavao je diljem Crne Gore, pa i šire, počast ubijenim saradnicima okupatora, iz Evrope sad inicirali su iz akta o dinastiji Petrović-Njegoš brisanje odrednice “nasilna”, koja se ticala aneksije iz 1918. godine, a premijer Spajić je za nelagodna pitanja iz domena unutrašnje politike osmislio novi termin – “seoske teme” kojima, naravno, nije želio da se bavi.

DPS je tokom jeseni održala nekoliko skupova, i to u Pljevljima, Beranama i Herceg Novom. Za to vrijeme, napustilo ih je dvoje poslanika – prvo Drita Llolla koja je vratila mandat, a potom i Nikola Janović, koji sada djeluje kao nezavisni predstavnik građana.
“Pojedini poslanici nam više nijesu samo politički protivnici, već i lični neprijatelji”, poručivao je Andrija Nikolić (DPS) u parlamentu, optužujući pritom tužilaštvo kako je politički instruirano. Za to vrijeme, Adel Nurković, doskorašnji savjetnik šefa diplomatije Ervina Ibrahimovića, hapšen je u Švajcarskoj.
Predsjednik države Jakov Milatović posthumno je dodijelio Orden Crnogorske velike zvijezde bivšem mitropolitu SPC Amfilohiju. Ostalo je pitanje, doduše do danas potpuno zavoravljeno, da li je to urađeno zakonito.
Mandićev bijes u Skupštini i nastavak trvenja među većinom
Kraj oktobra pamtimo po nesvakidašnjoj sjednici Skupštine. Mjesecima je Andrija Mandić gradio imidž ‘reformisanog’, smirenog i tolerantnog šefa parlamenta a onda je ‘eksplodirao’. Dogodilo se to tokom predstavljanja izvještaja o radu tužilaštva, kada je Mandić, uz govor pun bijesa i gorčine, napao vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića.
“Podnesite ostavku”, “Osjeća se bahatost”, “Mnogo se uzbičilo”, “Ja sam prelomio da budete izabrani i teško sam pogriješio”. Bile su to neke od poruka Markoviću, saopštene uz lupanje šakom o sto. A bilo je i onih upućenih PES-u, kojima je, između ostalog, poručivao kako pojedine slučajeve vezane za njihove funkcionere “tužilaštvo drži u ladicama”

.
Trvenja unutar većine su nastavljena. Prvo povodom Botuna, potom je razlog bila i posjeta šefa diplomatije Hrvatske Gordana Grlića Radmana, a na kraju je Vuk Kadić smijenjen sa mjesta direktora Fonda za zdravstveno odiguranje – tvrdio je kako je motiv politika i da iza svega stoji PES. Tek niko drugi, uprkos brojnim mimoilaženjima, nije napuštao fotelje.
Krajem novembra, Jovan Jovanović u Skupštini je izabran za sudiju Ustavnog suda. Sa druge strane, Mirjana Vučinić i Mirjana Radović opet nijesu dobile potrebnu podršku.
Brisel nas neprestano ohrabruje – Crnoj Gori se zaista otvorila velika prilika
Crnoj Gori su tokom jeseni sa međunarodnih adresa počele da stižu upozoravajuće poruke povodom javnih finansija i potrošnje. Između redova, i iz Brisela i iz MMF-a, nazirali su se savjeti o ‘stezanju kaiša’. Ali toga do kraja godine nije bilo – Vlada je nastavila sa zaduženjima, državni aparat bivao je sve glomazniji, baš kao i troškovi službenih putovanja, reprezentacija i slično.
Potom je uslijedilo novo privremeno zatvaranje poglavlja. Iako su iz vlasti u prvom dijelu godine poručivali kako vjeruju da će biti zatvoreno 10, u decembru se ispostavilo da ih je pet. I pritom, povodom dva, zatvaranje je ‘izdejstvovano’ u posljednji čas, pošto Francuska prvobitno nije dala ‘zeleno svijetlo’.

Mnogo optimističnije od situacije na ‘domaćem terenu’, zapravo je ono što čujemo iz Brisela – Crna Gora ima punu podršku da što prije postane članica EU. Na to ukazuju i riječi i djela sa svih evropskih adresa.
No, postala je indikativna jedna situacija koja se tokom godine ponavljala u više navrata. Kad god bi iz Brisela stigle ohrabrujuće poruke i postalo izvjesno da Crna Gora pravi korak naprijed ka EU, iz dijela parlamentarne većine bile bi potezane nepotrebne teme, koje uzrokuju isključivo razdor unutar političkih faktora, pa i cjelokupnog društva. Primjera je mnogo – od ‘iznenadnih’ obnavljanja priče o kapeli na Lovćenu, pitanjima jezika, državljanstva i sličnih.
U 2026. ulazimo uz neizvjesnost i mnogo krupnih obećanja
Na kraju godine, Lazar Šćepanović izabran je za direktora Uprave policije, a Dragoslav Šćekić po svoj prilici više neće biti ministar sporta i mladih.
U 2026. ulazimo sa teškom situacijom u Pljevljima, gdje je vazduh već dugo zagađen, a građani i dalje ne dobijaju odgovore na sva pitanja. Čini se kako će na sve odgovore i dalje čekati i građani zainteresovani za sve okolnosti koje su dovele do dva masakra na Cetinju.
Novu godinu mještani Zete, nakon jučerašnje akcije policije, čekaju uz mnogo gorčine. Nijesmo zaboravili ni da je ovog mjeseca tamo održan referendum – uz izlaznost od oko 65 odsto, gotovo svi birači izjasnili su se protiv gradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.
U 2026. ulazimo i sa mnogo obećanja koja se tiču narednih 12 mjeseci – od toga da će biti istovremeno građeno više od 10 dionica auto-puteva, do prvih useljenja u zgrade na Veljem brdu. Sve su to jasno poručivali najviši funkcioneri vlasti.
Realnost je, međutim, takva da još nije počela ni gradnja dionice auto-puta od Mateševa do Andrijevice, pri čemu nije poznato ni kakva će biti sudbina crnogorskih aerodroma.
Najzad, čini se kako građani u novo ljeto ulaze uz strijepnju koja se tiče ličnih finansija, standarda i cijena, dok istovremeno njihovi predstavnici ne žele da se odreknu ni dijela dnevnica za službena putovanja, reprezentacija i srodnih troškova. A kada je egzistencija u pitanju – populizam i obećanja tu ne pomažu.









