Planine

Vrh koji krije endemske orhideje, rijetke pečurke i priče o vilama

Planinski gorostas koji se uzdiže iznad travnate visoravni: Upoznajte Vasojevićki Kom

Vjekovima se o Komovima ispredaju nevjerovatne priče, pa stoga nije rijetko čuti legende o epskim junacima, mitološkom bićima ili pripovjest o nekom istorijskom događaju, kaže Ćorac

Google

Dodaj Analitiku među omiljene izvore na Google-u

Planinski gorostas koji se uzdiže iznad travnate visoravni: Upoznajte Vasojevićki Kom Foto: Privatna arhiva/Nikola Ćorac

Tamo gdje se zelene, travnate visoravni susrijeću sa surovim kamenim liticama, uzdižu se Komovi – planinski gorostasi koji ljepotom, snagom i tajanstvenošću ostavljaju bez daha. 

Njihovi vrhovi vjekovima čuvaju priče o junacima, vilama i ljudima koji su pod njihovim stijenama živjeli. 

Među Komovima uzdiže se i izdvaja Vasojevićki Kom, moćni kameni čuvar sjevera Crne Gore, koji onome ko se odvaži da ga osvoji poklanja veličanstven pogled na crnogorske planine.

“Komovi su jedan od naimpresivnijih planinskih lanaca u Crnoj Gori. Plemenskom podjelom pašnjaka iz 1878. godine, izdijeljeni su na Vasojevićki, Kučki i Ljevorečki, pa su to i tri prepoznatljiva vrha koji dominiraju pejzažom i predstavljaju jednu od najljepših planinskih skupina, ali i izazova za planinare”, priča za Portal Analitika planinar Nikola Ćorac. 

Jedan od najljepših vidikovaca

Upravo iznad postojbine Vasojevića, vjekovima stojeći kao prirodni simbol njihovog identiteta, čuvajući u svojim visinama tragove plemenske istorije, tradicije i života neraskidivo vezanog za planinu, uzdigao se Vasojevićki Kom. 

“Vasojevićki Kom sa nadmorskom visinom od 2.461 m smatra se tehnički najpristupačnijim vrhom masiva i važi za jedan od najljepših vidikovaca u zemlji. Uspon na Kom Vasojevićki počinje sa Eko katuna Štavna, a Vasojevićki Kom dominira cijeli prostorom”, kaže Ćorac. 

Iako uspon počinje sa pitome i prostrane visoravni Štavna, na putu ka vrhu Vasojevićkog Koma, posjetioce čeka zahtjevniji planinski teren i susret sa surovom ljepotom krečnjačkog reljefa.

“Markacija je dobra, sve vrijeme uočljiva i ide do samog vrha, za čiji uspon je potrebna visoka kondiciona spremnost. Reljef Komova je krečnjački, što stijene čini svjetlijim, podložne su koroziji, a podnožje prekriva sipar, te se stoga iz pitome i travnate visoravni Štavna, Vasojevićki Kom izdiže poput ogromnog kamenog zida”, objašnjava sagovornik Analitike. 

Iako masivnim i impozantnim izgledom ostavlja utisak nepristupačnog vrha, Vasojevićki Kom izdvaja se upravo po posjećenosti.

“Ono što ovaj vrh izdvaja od dva ostala vrha u masivu Komova, iako izgleda masivno i zastrašujuće, tehnički je najlakši za uspon, što ga čini najposjećenijim vrhom Komova, a i jednim od najposjećenijih na nivou države. Na Vasojevićki Kom se stiže pješačenjem od dva i po do tri sata, u ljetnjim mjesecima. Pored toga, vizuelno djeluje dominantno i moćno, đe se iz ravnice prelazi u visoke vertikalne stijene”, kaže Ćorac. 

Nakon uspona na vrh, Vasojevićki Kom posjetioce nagrađuje impresivnim panoramskim pogledom. 

“Planinari često kažu da se sa vrha Vasojevićkog Koma vidi pola Crne Gore - kao na dlanu.Pored impozantnog pogleda na Kučki i Ljevorečki Kom, vide se i udaljeni planinski masivi, zelena prostranstva Štavne, čitav masiv Prokletija, Bjelasica, Visitor, Kučke planine, Moračke planine, Sinjajevina, pri idealnimvremenskim uslovima, može se vidjeti i Bobotov Kuk. Vrh je prostran, kamenit, pruža savršen prostor za odmor nakon uspona”, ističe Ćorac. 

Dobra kondicija i veliki opez

Sagovornik Analitike objašnjava da je za uspon na Vasojevićki Kom ipak potrebno biti u kondiciji. 

“Kako uspon zahtjeva viskoku kondicionu spremu jer se iz Štavne do vrha prelazi nešto preko 650 metara nadmorske visine, uspon kreće sa 1.810 mnv i izlazi se na 2.460mnv. Staza je dugačka oko 4,5 km, konstantan je uspon, pa iako nije tehnočki zahtjevna, potrebna je solidna kondicija i često se ne preporučuje nekome ko prije toga nije imao planinarskog iskustva”, kaže Ćorac. 

Upozorava i da je poseban oprez neophodan prilikom prelaska preko sipara - usitnjenog kamenja u podnožju strmih planinskih padina i litica. 

“Kada se govori o opasnosti na stazi, neposredno prije završnog uspona potrebno je preći eksponorani dio staze. Postoji opasnost od klizanja, na 2.200 mnv. Izbija se na prevoj Verina previja, đe je nesrećnim sličajem stradala Vera Radović-Vincek, postoji opasnost u dijelu đe se prelazi preko sipara, od proklizavanja, pa stoga treba biti oprezan i imati adekvatnu planinarsku obuću”; savjetuje Ćorac. 

Preporučuje da se na ovaj uspon kreće u ljeto ili ranu jesen.

“Obavezna oprema za ovaj uspon zavisi od godišnjeg doba, stoga, kako se preporučuje da to bude u ljetnjim mjesecima, neophodno je imati gojzerice, sa krutim đonom, planinarske štapove kojima se rasterećuju koljena i koji pomažu kod održavanja ravnoteže ako je teren klizav ili krušljiv. Za uspon je jako važna slojevita odjeća, zaštita od kiše i vjetra, zaštita od sunca, kapa ili šešir, krema sa uv faktorom, čeona lampa i naravno, minimum 2,5 do tri litara vode”

Od endemične orhideje do rijetke pečurke

A Komovi nijesu posebni samo zbog goroostasnih vrhova, već i zbog brojnih biljnih vrsta koje se ne mogu naći nigdje drugo na svijetu.

“Kada govorimo o flori Komova, ona spada među najbogatije u Crnoj Gori, sa velikim brojem endemičnih vrsta. Na nižim padinama dominiraju guste, sočne planinske trave, među kojima su najgušće populacije planinskih ljutića, zatim na strmim i kamenim padinama, naići ćemo na biljke koje stabilizuju podlogu poput alpske sunčice i puzave kamenjarke”, priča Ćorac. 

Područje Komova je, kako podsjeća, proglašeno Parkom prirode upravo zbog ekološkog značaja i obilja. 

“Ođe rastu Pevalekova potočaka, Žuti encijan-lincura, Halačijeva pješčanica, i mnoge druge. Šume oko masiva su bukove, u višim predjelima četinarske”, objašnjava Ćorac. 

U podnožju Vasojevićkog Koma raste i Gospina papučica (Cypripedium calceolus) izuzetno rijetka i zakonom zaštićena vrsta divlje orhideje. 

Upravo na području Komova crnogorski mikolog Branislav Perić otkrio jepotpuno novu vrstu podzemne gljive, koja je po ovoj planini dobila naziv Alpova komoviana. 

Komovi su i dom velikom broju životinja. 

“Pored biljnog, i životinjski svijet oko Komova je izuzetno bogat i raznovrstan, pa možemo vidjeti, divokoze, vukove, međede, divlje svinje... Ovdje je idealno stanište i za ptice, viskokoplaninske grabljivice čija gnijezda se nalaze u pukotinama stijena. Na nebu iznad Komova možemo uočiti Sivog sokola, Surog orla, Velokog tetrijeba i mnoge druge”, objašnjava Ćorac. 

A prilikom uspona nije naodmet oprez, jer Komovi su dom i za određene vrste zmija. 

“Prilikom uspona može se sresti i poneka zmija otrovnica, poskok ili šarka, što je svakako dodatni oprez tokom uspona tokom ljetnjih mjeseci”, upozorava sagovornik Analitike. 

Priče o epskim junacima i vilama

Komovi, kao i brojna mjesta u Crnoj Gori, našli su mjesto u narodnim predanjima, pripovijedanju koje se prenosilo s generacije na generaciju. 

“Vjekovima se o Komovima i Vasojevićkom Komu pričaju nevjerovatne priče, o ovim surovim gorostasima, pa stoga nije rijetko čuti legende u kojima se prepliću priče o epskim junacima, mitološkom bićima ili se samo pripovjeda o nekom istorijskom događaju”, kaže Ćorac. 

A gdje su ljepote koje je riječima teško opisati tu su i planinske vile. 

“Neke legende i predanja direktno su vezane za ovaj kraj, kao legenda o komovskim vilama, koje su prema predanju živjele u pećinama na nepristupačnim stijenama, Vasojevićkog i Kučkog Koma. Sam termin “kom” označava usamljeni i oštri stjenoviti planinski vrh koji se strmo izdiže iznad okoline”, priča Ćorac. 

Poznata je, ističe sagovornik Analitike, i legenda o izvoru Vilina voda, o vili koja se nesrećno zaljubila u junaka po imenu Đoko Nikolin, pa kako joj nije bilo dozvoljeno da budu zajedno, njihova ljubav je završila tragično, a predanje kaže da je ovaj čist i hladan izvor vode nastao od vilinih suza.

Pored mitoloških predanja postoji i jedno istorijsko, dan kada se raspukao Kom, 1857. godine. 

“Prema zapisu prote Miloša Velimirovića, usljed prirodnog fenomena vrh Vasojevićkog Koma se raspukao, a kamenje se obrušavalo niz litice pune dvije godine. Mještani su u tome vidjeli “božji znak i opomenu zbog stalnih ratova oko pašnjaka, a kažu da kada je sklopljen mir, planina se umirila i nastala je podjela na tri prepoznatljiva vrha”, zaključuje Ćorac. 

Zapratite nas
Najnovije vijesti, svakog dana, na vašim omiljenim aplikacijama.
Portal Analitika