Ervin Ibrahimović izjavio je kako smatra da Bošnjačka stranka, čiji je lider, nije dovoljno zastupljena u organima vlasti. Ova izjava je najviše izgleda pogodila Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori i njenog nazovi mitropolita Mićovića, koji jedini ima razloga da brine za svoj položaj. Jer, kakva je trenutna raspoređenost Ibrahimovićevih partijaca, ovo se čini kao jedina funkcija na koju još nisu „udarili“.
30Ovo bi, po onome šta duže vrijeme gledamo na crnogorskoj političkoj sceni, osim pomenutog Mićovića, još jedino pogodilo našu opoziciju. Jer, kada bi se ovo zaista i dogodilo, a ništa kod nas više nije nemoguće, opozicija bi ostala bez jedne od magistralnih agendi svoje politike, koja se u posljednje vrijeme manje-više zasniva na njegovim besmislenim i suludim izjavama, za koje je lider Prave Crne Gore (to još uvijek postoji, provjerio sam) izjavio da dolaze od duboko umnog čovjeka.
Možda je vama lijepo u ulozi poslanika i odbornika opozicije, po malo se raducne nešto, puno slobodnog vremena, plata redovna, a obaveza i śekiracije nimalo
Crnogorska opozicija se na Mićovićeve „iskričaje“ o ratnom zločincu, koljaču, izadajniku i saradniku fašista Pavlu Đurišiću, ponaša poput onih Nušićevih frajli – začuđeno, uvrijeđeno i krajnje iznenađeno. Kao mi nismo navikli da nam sa te crkvene strane duvaju takvi vjetrovi, kao prvi nam je put da nam u lice govore da smo kopilad, da nas treba zakivati i prognati, da nas nema i da smo izmišljeni. Pa, valjda bi se cijela jedna knjiga mogla napisati sa Amfilohijevim babo-kletvama i izlivima mržnje i najnižeg šovinizma. Ali, kada čujemo i vidimo koju je to energiju u opoziciji pokrenulo, pomislili bismo da nam se ovo prvi put dešava i da nam je to jedini problem u ovoj, još uvijek našoj, zemlji.
Negdje je bilo i logično i za očekivati da se današnja opozicija, nakon 2020. godine, neće najbolje snaći u novoj ulozi koja joj je dodijeljena. Znalo se da će trebati neko vrijeme da se naviknu na nju i da počnu djelovati onako kako bi to opozcija trebala raditi. Međutim, ni nakon pet godina ne vidimo da se taj period adaptacije završio i da od njih dobijemo ono šta svi mi, koji je ne bi prodali prvom koji dođe sa parama, želimo i nadamo se.
Koliko god to nekome zazvučalo pretjerano i tužno, naša opozicija i njena borba počinje umnogome da sliči trenutnoj srpskoj opoziciji. I jedni i drugi cijeli svoj rad, angažman i politički život svode na zasijedanja Skupštine, i to samo onda kada se u njoj pojave. Lijepo ih je, i jedne i druge, slušati. Mudri su to i nadahnuti govori, pogotovo kada ih uporedimo sa ometenim diskursima koji dolaze od sadašnjih ministara i poslanika vlasti. Ali, ovo nije srednoškolsko takmičenje u retorici, ovo je život, ovo je ono od čega svima nama zavisi sjutrašnje postojanje.
Bolje bi bilo da se dobro zamislite i da nam kažete koji je vaš sljedeći korak, a za svjetske lidere vi ne brinite jer oni će raditi ono što su planirali bez nas
I dok vi, draga gospodu, verbalno i mentalno dominirate nad nekim tamo Nedovićkama, Čarapićima, Kovačevićima, Lekovićima i drugim „zapalo nas je“ poslanicima, mi ostasmo bez ove države za koju smo se zajedno borili i koju smo vam dali na čuvanje i unapređivanje.
Baš me briga šta je jedan, kako mu prethodnik Amfilohije reče – žestok ali nije od nauke, ili prostim riječima – „balvan“ izjavio o Đurišiću ili bilo kome drugom. Zaista me nije briga jer dolazi od, po svakom osnovu, nedostojnog i nebitnog lika. Ono za šta me jeste briga je to što vi, i svi mi zajedno sa vama, treba da uradimo dok ne bude kasno i dok se jednog dana ne probudimo sa sviješću da smo postali gosti u rođenoj domovini. Kada budemo, a malo fali, dovedeni u stepen građana drugog reda, onda će biti kasno za bilo šta, tada više nećete moći ni da krasno-kazujete pred upaljenim mikrofonima i kamerama, jer će vam i to pravo biti ukinuto.
Možda je vama lijepo u ulozi poslanika i odbornika opozicije, po malo se raducne nešto, puno slobodnog vremena, plata redovna i konstantno u rastu, a obaveza i śekiracije nimalo.
Umjesto da svakoga dana budete uz onu nesrećnu rodbinu čiju su đecu pobili na Cetinju, ili sa mještanima Ulcinja kojima se sprema nacionalizacija đedovine, ili na ma kojem drugom mjestu đe se istinski brani interes građana i Crne Gore, pa makar to bio samo jedan Crnogorac i njegova prava vi morate biti uz njega, jer nema ko drugi. Ali, vi dumate visoku politiku i raspravljate o tome koji je sljedeći Putinov i Bajdenov korak.
Bolje bi bilo da se dobro zamislite i da nam kažete koji je vaš sljedeći korak, a za svjetske lidere vi ne brinite jer oni će raditi ono što su planirali bez nas kao i uvijek do sada. I ne nadajte se da će nas velika i pravedna Evropa zaštiti od ovih neonacista i šibicara kojima je dopala država. Neće jer ih se ne tiče, imaju svojih muka i previše, ne čuje im se glas ni dok svakodnevno bombama i glađu komadaju palestinsku đecu, pa sigurno neće biti ništa „mekši“ i pustiti suzu ni nad ovom našom.
Sami smo, gospodo. Potpuno sami, kao što smo bili sami na Krusima, na Martinićima, na Fundini, na Grahovcu, na Veljem Brdu i Virpazaru, i na stotinu drugih mjesta i kosturnica crnogorskih. Sami smo i sada i dovoljini smo samo da shvatite što ćemo i kako ćemo dalje.
