Kad je s jednog od svojih medijskih performansa AV zapjenušeno prozvao "kako beše" ministricu Gorčević što se usudila saopštiti notornu činjenicu o Kosovu pa još dometnuo kako "srambilotamonjih" otimaju Srbiji teritoriju, pomislih paf paf - to je to. Napokon je neko od crnogorskih zvaničnika, u trenutku moje nepažnje, riješio da asimptomatski crnogorski nacionalizam prevede u simptomatsku velikodržavnu ideologiju.
Pomislih, biće da je predśednik, premijer, predśednik Skupštine ili štotijaznam neki ministar poljoprivrede, u času dugo potiskivanog pa iznenadno propištalog nacionalnog ponosa, lupio šakom o sto i rekao - dosta, bre! Dokle će da nas ponižava manijakalni autokrata AV, dokle će da nam diktira što da radimo i kako da ga što pokornije slušamo, dokle će da nas sluđuje i smišlja kako da nam isparča ovo malo stijenja, čijeg smo poštenja garancija baš mi njegoševski Crnogorci.
73E pa, kad logoreični sociopata oće da se zatre ime njegoševskocrnogorsko, znamo i mi za jadac. Nijesu se njegoševski crnogorski Srbi doselili iz Srbije, ali se nemali broj Crnogoraca doselio u Srbiju - i to od Šumadije, preko Vojvodine, pa tamo ćeraj do Aleksinca i okoline. O Beogradu da već i ne govorimo.
Bjeh, velim, ubijeđen da je neko od crnogorskih glavešina konačno aktivirao golim okom nevidljivu ali, ako je vjerovati Vijestima, dugo inkubiranu velikodržavnu ideju da bi Crnu Goru trebalo teritorijalno proširiti na račun śevernog suśeda (još mi grešno sinu i epifanija - a zašto je ako ne tim se mislima vodeći Milo gradio onaj autoput), no letimični pregled po internet pretraživačima, rasprši te moje strepnje onako kako Dario Vraneš a zine rasprši Milojkovu iluziju da je od Andrije M. i njegove četničije načinio Dalaj Lamu i družbu tibetanskih asketa.
Zalud tražih neku reakciju crnogorskih zvaničnika na maničnoparanoidni i šovinistički napad predśednika Srbije na crnogorsku ministricu, ali od njih ni mukajeta
Jer teritorija na koju je AV mislio nije bio ni Lovćenac ni kolubarski kraj, još manje Užice s okolinom. Teritorija za koju je AV ustvrdio da mu je otimaju ti besramnici bješe zapravo najizmrcvarenija srpska riječ - Kosovo. Nezavisna država na čije su se neupitno priznanje obavezali i činioci aktuelne političke većine nema tome 4-5 mjeseci. Država kojom je počeo a mislili smo '99. i okončao raspad SFRJ, prvo ukidanjem njezine autonomije i suspendovanjem jugoslovenskog ustava od strane Slobodana Miloševića, a onda i pokušajem etničkog čišćenja spriječenog NATO intervencijom. Država koja je partner naših partnera i s kojom njegujemo najbolje dobrosuśedske odnose, što bi sve valjda trebalo da obavezuje i one koji su se zakleli da će slijediti euroatlantski spoljnopolitički kurs.
Zalud potom tražih neku reakciju crnogorskih zvaničnika na maničnoparanoidni i šovinistički napad predśednika Srbije na crnogorsku ministricu, ali od njih ni mukajeta. Izuzme li se subjektivni prvi zamjenik premijera, odnosno objektivni potpredśednik Vlade Bečić koji je u duhu vlastite bezdušnosti osudio đuture - "neprimjereno komentarisanje tuđih stavova", kao da je Gorčević bila žrtvom kafanskog ogovaranja neidentifikovanih zlonamjernika.
A možda ćutnja i nije do male snage naših glavešina, no do vikenda, pa će se glasnut. Dogodine.
