Po naredbi carice Marije Terezije, svako seosko dvorište na području Austro-Ugarskog carstva, moralo je imati bar jedno stablo oskoruše, zbog sprječavanja gladi i zdravije ishrane djece. U to doba, ljekovita svojstva oskoruše, posebno sušene, bila su opšte poznata, a mljevena oskoruša se u vrijeme „gladnih“ godina dodavala u hljebno brašno, radi kvaliteta i kvantiteta.
Oskoruša (Sorbus domestica L.) je vrsta iz roda Sorbus. Taj rod pripada porodici Rosaceae, potporodici Pomoideae, te obuhvata 80-100 vrsta listopadnog drveća i grmlja rasprostranjenog na sjevernoj hemisferi. Oskoruša je vrlo lijepa i dekorativna voćka koja je u Crnoj Gori, kao i u većini evropskih zemalja, rijetka i ugrožena – a nažalost, nepravedno i zaboravljena i zapostavljena.
Nekad su stabla oskoruša rasla u svakom seoskom dvorištu i bila su hrana i lijek naših predaka. Danas ova zaboravljena voćna (šumska) vrsta polako izumire, jer se u prirodi vrlo teško razmnožava.
Oskoruša je listopadno, srednje visoko drvo (rijetko kad više od 20 m), sa jakim deblom i okruglastom krošnjom. Listovi su perasto sastavljeni i sastoje se od 13 do 21 listića, dugih oko 5 cm, duguljasto ovalnih ili ovalno okruglastih. Po listu je oskorušu lako prepoznati, čak i kada na drvetu nema plodova.
Plodovi su jabukolikog ili kruškolikog oblika, veliki od 2 cm do 5 cm, u početku blijedo-zelene boje, na sunčanoj strani malo crvenkasti. Kad sazriju u septembru i oktobru, tada požute i počinju postepeno padati sa stabala. Možemo ih otresti, ali moramo pričekati da posmeđe. Mesnati mezokarp je u početku tvrd i jako opor (sadrži puno tanina, otuda i njen naziv - oskoruša), a plodovi postanu ukusni tek nakon kraćeg ili dužeg vremena prezrijevanja.
Nekada je bilo poželjno da stablo oskoruše raste u svakom domaćinstvu zbog ljekovitosti plodova, posebno sušenih, koji su se kuvali za ljekovite čajeve, mljeveni su se dodavali u hljeb, a specijalitet je i kompot od suvih plodova oskoruše, miješan s drugim voćem. Oskoruša je samooplodna voćka i ne treba joj oprašivač.
S obzirom na klimatske uslove, oskoruša se ponaša slično kao kruška i dunja. Preferira vlažnu zemljišnu podlogu, suve i tople položaje, a za intenzivan uzgoj oskoruše poželjna su duboka, dobro rastresita ilovasta, ilovasto-glinasta ili pjeskovito-glinasta tla. S obzirom na uzgoj i njegu, oskoruša je vrlo skromna biljka.
Orezivanje se obavlja samo ako je nužno, a dobro podnosi sušu i hladnoću (do -30°C). Stabla oskoruše u većini slučajeva rastu kao zasebna u starim voćnjacima, vinogradima, uz puteve, na livadama i oko okućnica, dok samo mali broj stabala nalazimo danas u šumama. Oskoruše mogu doživjeti starost od više stotina godina.
Kao dekorativno stablo sa gustom krošnjom lijepog izgleda i pozamašnog roda, sa prekrasnim plodovima, oskorušu treba očuvati kao voćnu vrstu. Ona je veoma zahvalna biljna kultura, ali prilikom kultivacije oskoruše, treba voditi računa sa đubrenjem i melioracijom zemljišta. Treba biti veoma oprezan sa fertirigacijom, jer postoji velika mogućnost smanjenja kvaliteta zemljišta. Dodavanje azota (u amonijačnom obliku), može dovesto do zakiseljavanja tla (oskoruši prijaju neutralno do blago alkalna zemljišta), kao i do smanjenja koncentracije kalcijuma, magnezijuma i bora, te do povećavanja koncentracije aluminijuma u zemljištu.
Sušeni plodovi oskoruše koriste se protiv stomačnih tegoba, za čišćenje mokraćnih kanala, u regulisanju kašlja, skorbuta, pijeska i kamenca u bubrezima, kao i za sveukupno prečišćavanje organizma od toksina. Ovo su njena blagotvorna dejstva, zahvaljujući hemijskom sastavu koji čine sorbit, šećer, sarboza, dekstroza, tanin, etarsko ulje, vosak, jabučna kiselina, sorbinska i parasorbinska kiselina.
Ovakav sastav blagovremeno djeluje na redukcioni proces u ćelijama, zatim na žuč, jetru, ćelije mozga, cjelokupni nervni sistem. Plod ove voćke bez bojazni mogu jesti dijabetičari zbog minimalne zastupljenosti saharoze.
Oskoruša se kalemi prvenstveno na sijance oskoruše. Izuzetno, može da se kalemi i na sijance kruške, bijelog gloga, pa čak i na mušmule. Kad se kalemi na dunji, prijem kalema je prilično nezadovoljavajući. Predstavlja najdugovječnije listopadno drvo i važi za jednu od najotpornijih vrsta na zagađenje vazduhom.
Oskoruša je rasprostranjenija u hladnijim predelima, mada je otporna na sušu i visoke temperature. Nema posebne zahteve u pogledu zaštite od prouzrokovača bolesti i štetočina. Dobro podnosi sušu, a zimi izdrži temperaturu i do -30 stepeni, zahtijevajući jedino dovoljnu količinu svjetlosti.
Plodovi oskoruša su višenamjenski i koriste se takođe i sušeni, za pravljenje kompota, proizvodnju rakije, a u tehnologiji proizvodnje žestokog pića daju jako kvalitetan liker. Na području Francuske i Velike Britanije, veoma poznati proizvodi su kompot i rakija od oskoruše.
U filmovima o Hariju Poteru, natprirodna svojstva drveta oskoruše pozajmljena su iz keltske mitologije. Kelti i ostali narodi britanskog ostrva su vjerovali da oskoruša štiti od zle magije. To je jedan od razloga zašto je zovu „vještičije drvo“. Takođe, drugi razlog je što plod oskoruše, kao i kod mušmule, ima završetak u obliku pentagrama koji je čest simbol u paganstvu.
