Čini se da ni poznati fizičar Vilijam Higinbotam, kada je 1958. godine stvorio prvu video igru na svijetu - Pong - nije mogao da pretpostavi u kakav će vid zabave, taj njegov eksperiment, da se pretvori. Naime, Higinbotam je bio glavni domaćin nacionalne laboratorije Brukhavena i imao je zaduženje da poziva narod na razne prezentacije, one iz struke, ali i širu javnost. Predstavljeni eksperimenti su bili suviše dosadni, te mu je sinula ideja da stvori igru koja će moći da zabavlja ljude dok su tamo. Već nakon prve prezentacije, ''Pong'' je postao pravi hit, riječ se proširila i nakon samo nekoliko sedmica na hiljade ljudi je čekalo u redu da isprobaju tu igru - sasvim jednostavnu simulaciju tenisa - koja je imala svega tri linije i jednu tačku na ekranu.
Kako su godine prolazile, tehnologija je napredovala, a samim tim i nove kreacije video igara su dolazile, te smo dobijali klasike koji se i dan danas igraju kao što su Sonic, Super Mario, Crash, Contra, Castlevania, Metal Slug, te kasnije Mortal Combat, Tekken, razne iteracije fudbala i mnoge, mnoge druge. Ipak, iako smo imali na hiljade popularnih video igara koje su se igrale širom svijeta tada još uvijek nijesmo imali termin ''Gejming'', niti ''Gejmere''. Tada smo imali samo dvije grupe ljudi, one koji su video igre koristili kao kratki vid zabave da im proleti vrijeme uz kafu, što imamo i danas kao i ''pretke gejmera'', samo što su tada nazivani drugačijim imenom - ''čudaci''.
Što ako oni zapravo nijesu čudaci: Blijedi, stidljivi i ćutljivi, tako su opisivali svaku osobu koja je zaljubljena u video igre.
Posmatraču bi, taj opis, možda bio i tačan, samo što postoji kvaka - nijesu bili ćutljivi i stidljivi, jednostavno nijesu imali s kim da pričaju, jer tada većina ljudi nije bila zainteresovana za video igre, i smatrali su da je to "glupo i gubljenje vremena".
Moramo shvatiti da tada nije bilo interneta, nijesu postojali forumi, nije postojalo ni društvo koje će prihvatiti takav način trošenja vremena, ''antički gejming'' je tada još uvijek bio tabu. Tada su zaljubljenici u video igre morali na flopi diskove da prenose podatke kako bi drugu pokazali do kojeg su nivoa stigli, jer nije postojao drugi način.
Začetak gejminga: Kako je vrijeme odmicalo tako se pojavio i internet i to je bio ključni trenutak za stvaranje "gejminga", jer su do tada postojale igre koje ste isključivo mogli da igrate sami ili sa par prijatelja na kauču.
Nedugo nakon interneta pojavile su se i onlajn igre, što je u potpunosti promijenilo čitav tok industrije. Više nije Marko iz komšiluka bio vaš glavni protvnik od koga ste morali da budete bolji, jer ste u onlajn modu mogli da odmjerite snage s bilo kim iz čitavog svijeta i steknete brojne titule najboljeg igrača, što je tada bilo prestižno u gejming zajednici. Neminovno to je dovelo do prvih turnira, samo što gejming još uvijek nije postao toliko popularan, te su nagrade za te turnire u početku bile - gajba piva, igračka, ili ako ste imali sponzora, tastatura i miš - dok se publika sastojala od rodbine i istomišljenika. Iako su nagrade bile takve, igrači nijesu odustajali jer je to bio jedini vid takmičenja i priznanja da ste stvarno - najbolji.
Kako je vrijeme odmicalo, zajednica se širila, strast je postajala sve jača, ljudi su sve više pričali o turnirima i pojavile su se i prve novčane nagrade, koje su u startu bile simbolične, ali dovoljne da najbolji mogu da žive od njih, što je naravno dodatno poboljšalo i zaoštrilo takmičenja.
Nagradni fond u Doti je 90 odsto sastavljen od finansija samih igrača i ljubitelja igre. Prošlogodišnji nagradni fond je iznosio vrtoglavih - 34 miliona dolara!
Nakon toga dolazimo do dvije ključne godine - 2007. kada se pojavljuje Justin.tv, danas poznat kao Twitch.tv, gdje čudaci igraju dok ih drugi čudaci gledaju, kao i 2011. kada je održano prvo svjetsko prvenstvo u Doti 2 čiji je nagradni fond bio nevjerovatnih milion dolara. Ta dva događaja su najzaslužnija za današnji gejming jer su stvorila ambijent u kojem je gejmerima omogućeno da normalno zarađuju za život igrajući video igre, a i nakon Dote krenuli su veliki fondovi i u drugim eSport naslovima.
Igrice nijesu sport: Ovo je možda i najkontroverznija tema od svih. U Koreji je situacija jasna još od kasnih 90'. Iako njihova vlada nije zvanično nakačila etiketu "sport", za većinu nacije je video igra koja se zove Starcraft godinama bila nacionalni sport i takmičenja su se prenosila na nacionalnim frekvencijama, što je bilo nezamislivo svuda u svijetu.
Tu tradiciju gaje i danas, samo što su zamijenili igru sa League of Legends - zbog svoje globalne popularnosti. Ostatak svijeta se i dalje bori, ali je nesporno da gejming ima veliki niz sličnosti sa zvaničnim sportovima. Gejmeri, baš kao i sportisti, treniraju po osam sati dnevno, odriču se mnogih stvari, mogu da igraju do određene starosti, a koliko god to smiješno zvučalo - mogu i da se povrijede ili da postanu depresivni - a isto kao i profesionalni sportisti, žive sa samo jednim ciljem - da budu na krovu svijeta.
Uostalom, ako je šah sport, a šahisti nijesu baš poznati kao fizički najspremnije osobe, zbog čega sport ne može biti i gejming?
Sitaucija u Crnoj Gori: Kako za Portal Analitika govori Filip Šoć, predsjednik NVO Savez elektronskih sportova Crne Gore, pionirski poduhvati gejminga u Crnoj Gori su počeli još 2013. godine - kad je startovala prva liga.
''Napominjem pionirski poduhvati, iz prostog razloga što je u to vrijeme gejming kao sport bio potpuna novina. U Doti 2, jednoj od najigranijih video igara u to vrijeme, smo prepoznali potencijal za organizaciju takmičenja i u našoj državi. Od te, iz ove perspektive davne 2013. godine organizovan je veliki broj turnira i liga u različitim naslovima - na PC, PS4 i mobilnim telefonima. Ne možemo, a da ne pomenemo, neke od sada već kultnih naslova u gejmingu za koje smo organizovali lige: Counter Strike 1.6, Counter Strike GO, Dota 2, Leauge of Legends, Hearstone, Fifa, PES, NBA2K, Clash royale. Ništa od ovoga ne bi bilo moguće, a da od tada do danas nijesmo imali uspješnu saradnju sa velikim brojem opština, tržnih centara, kompanija iz oblasti telekomunikacija i IT industrije. Kruna u ovom sedmogodišnjem radu je svakako učešće na WESG kvalifikacijama 2 puta, koje važi i za nezvanično sjetsko prvenstvo u gejmnigu'', govori Šoć.
Savez je ove godine imao, kako Šoć ističe, odličnu saradnju sa MNE SPORT TV na kojoj su se za mjesec i po dana, uživo uz komentatore, prenosile lige iz šest različitih naslova.
''Tokom tog našeg projekta MNE SPORT TV je bio u top 8 TV kuća u Crnoj Gori po gledanosti. Ova uspješna saradnja je krunisana na način, što je najboljim timovima i pojedincima u navedenim ligama organizovana dodjela nagrada na UDG-u'', ističe Šoć.
Crnogorski duo napravio bum: Gejming scenu u Crnoj Gori je zasigurno dodatno podigao i nevjerovatan uspjeh naša dva PES igrača, koja su na eEvropskom prvenstvu bila pravo iznenađenje, iako je našu selekciju svako od starta - otpisao.
''Ovaj uspjeh je potvrdio ono što se o crnogorskom sportskom duhu već odavno zna - malobrojni, a uvijek prisutni u samom evropskom i svjetskom vrhu. Vučeta Šćepanović i Demir Ramović, su odigrali preko 40 mečeva na eEuro 2020. Činjenica ravna čudu je da su naši igrači, pobijedili Italiju koja je evo sada već i šampion Evrope!
,,Svi učesnici evropskog prvenstva su profesionalni igrači, koji igraju za najveće eSport klubove u Evropi. Naši Vučeta i Demir, su iz svojih amaterskih priprema, uspjeli da uđu među 10 najboljih ekipau Evropi. Cjelokupna crnogorska gejming scena je ponosna na naše Vučetu i Demira i zahvalna što su uz puno entuzijazma i volje uspjeli da učine i Crnu Goru prepoznatljivom na evropskoj gejnming sceni'', navodi Šoć.
Potpuno razumijevanje drugih saveza je izostalo u dosadašnjem dijelu razvoja gejminga u Crnoj Gori, ali kako Šoć komentariše, to je sve sastavni dio implementacije novih ideja.
,,Razvoj i kasnija implementacija bilo koje nove ideje, pa tako i ove, mora naići na početna nerazumijevanja. Sve dok se kao sport ne uredi pitanje eSporta u Crnoj Gori, jako je teško očekivati puno razmijevanje za ono što ovaj sport i njegovi takmičari velikog srca (kakvi gejmeri zaista i jesu) mogu doprinijeti - da se u punom kapacitetu, dodatno, afirmiše Crna Gora“, ističe Šoć.
Regionalna liga bi bila među najjačim u Evropi: Kako predsjednik crnogorskog eSport saveza dalje ističe, dalji razvitak vidi u napornom radu, priznanju i regionalnoj saradnji.
''Dalji razvoj i promocija je jedan veliki niz stepenica, a svaka se prelazi uz puno rada i želje da jednog dana dođemo do priznatog sporta u našoj državi i regionalne lige u eSportu. Na osnovu svih uspjeha koji su igrači sa ovih prostora postigli, a koji gotovo u amaterskim uslovima treniraju, sa sigurnošću mogu reći da bi regionalna eSport liga bila jedna od najjačih u Evropi. Sa tako kvalitetnom ligom, crnogorski takmičari bi imali šansu da jednog dana zaigraju za najbolje evropske i svjetske klubove, a naša reprezentacija možda upravo u eFudbalu sa našim Vučetom i Demirom osvoji neko od prvenstava'', govori Šoć.
Kako na kraju dodaje, prepreka je mnogo, ali za naredni period smatra da je najbitnije osnovati eSport Ligu u Crnoj Gori, uvesti zvaničnu regulaciju eSporta i međunarodno priznanje.
''Nakon toga, vidjećemo, a jedno je jasno - afirmacija igrača i eSporta u cjelini i crnogorska zastava na svim velikim takmičenjima, zaključno sa Olimpijskim'', zaključuje Šoć.
