Vesna Anastasija Božović rođena je u Nikšiću. Živi na relaciji Njemačka - Crna Gora. Završila je studije engleskog jezika i književnosti, ali i psihologiju na Filozofskom fakultetu u Nikšiću.
Ranu maldost provela je u vedskom hramu proučavajući drevnu vedsku kulturu i filozofiju, jezik sanskrit, kosmologiju istoka, uzimajući sveštenički bramanski red i baveći se humanitarnim radom.
Autorka je romana "Stopa moja Indija" koji je preveden na engleski jezik, i zbirke pjesama "Nikad opet sama". Muzikom se bavi u alternativnom rok sastavu East Elysium, čije spotove režira i osmišljava sa članovima benda. Na raznim projektima sarađuje sa umjetnicima širom svijeta.
Bila je organizatorka "ARTist" festivala održanog u Kotoru. Rad na kratkom igranom filmu "72 sata", kako kaže, omogućio joj je da se oproba i kao producentkina i ko-režiserka u Njemačkoj.
Putuje svijetom, proučavajući energetski izazovne i mistične prostore, lokalnu kulturu i drevnu tradiciju naroda, arheološke znamenitosti i svetilišta.
Aktivistkinja je za zaštitu prava životinja i veganka.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
-Hm, mirisi proljeća i ljeta, mirisi prirode i mir… Cijelo ljeto bih čitala knjige i tonula u neki svoj svijet bezbrižnosti.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Mogućnost da putujem i da vidim svijet i da učim od drugih ljudi i kultura. Biti odrastao je stvar odgovornosti. A u duši sam srećna da sam zauvijek dijete.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pa baš ovaj sa muzikom, koji je nekako morao da čeka i da se polako razvija, jer nije bilo okolnosti koje bi omogućile ozbiljnije bavljenje muzikom. Bavljenje muzikom je kao borba sa vjetrenjačama, ako ste stvaralac.
Ako ste izvođač, imaćete posla, ali biti stvaralac i onda se zaista baviti muzikom na našim prostorima je teško. Bend me je podržao i gurao da idem dalje i da stvaram i na kraju to je urodilo plodom - lijepim pjesmama. Mislim da tu ima prostora za rad i napredak, a da li ću uspjeti više sa tim darom napraviti ostaje da vidimo.
Muzika je uvijek bila tu, ali se ja nijesam nikada mogla potpuno, pa ni 20% zaista posvetiti muzici. Moram priznati da vježbanje nije nešto što volim, a muzika zahtjeva puno vježbe i strogu disciplinu.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Recimo impulsivnost ili brzopletost, jak Mars! Naročito reagujem na nepravdu, pa bi me bliski ljudi umjeli zvati „hepo kockica“. Ponekad i moja njemačka stečena tačnost može da smara i mene i druge zbog tri minuta kašnjenja, a opet i obrnuto, da mi sve bude ravno do mora pa da budem neodređena, nekako razvodnjena, nedefinisana.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Dobrotu, srdačnost, iskrenost, vaspitanje, inteligenciju u službi dobra, kreativnost i svakojaku širinu duha i svijesti.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Preko trnja do nebesa“ ili “Buđenje trnove Ružice”, “Obojene stope”… Mislim da živim mnogo života u ovom jednom i da bi se moglo više filmova snimiti, zato sam i napisala knjigu „Stopa moja Indija“ i sada pišem nastavak „Angel“.
Mogla bi da me glumi Ana iz našeg benda, mada je ona sada majka dva divna dječaka, pa nema vremena ni za bend, ali je uvijek uz nas i vrlo često je u našim spotovima. Ako ona ne bi mogla igrati, postoji jedna divna mlada engleska glumica koja je popularna u Indiji i zove se Alexandra Taylor.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ne vjerujem da bih ikada ikome opisivala sebe preko telefona, ali ako bi me zvao Elon Musk, rekla bih “Gospodine, hajde da uradimo nešto u Crnoj Gori, imamo toliko ideja i projekata, dajte da uposlimo mnoštvo prelijepih i talentovanih ljudi i napravimo Crnu Goru brendom “ljepote i zdravlja”, a to vam govori potomak poštenih i dobrih ljudi”.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Hm, tomato, durian, passion fruit, malina, koriander, mango…dunja, orah, japanska jabuka, veganska torta.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da letim i manifestujem stvari.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa bilo kojom vilom, voljela bih da vidim njihov svijet i da vidim naš svijet iz njihove perspektive.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uglavnom nešto učim, slušam, puno vremena trošim na raznorazna usavršavanja.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Pošto ima toliko pravaca u muzici koje slušam, jedino mogu da ovako ih pobrojim u zavisnosti koja vrsta, dio života ili trenutno značenje: Wonderful Life – Black, Kimdir o – Bariš Akarsu, Fame - Apache, Pyramidal – Zeal, Move – Taemin…
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga o Saturnu od Dr Svobode je ostavila jak utisak. Film- Avatar Aqua i serija Avatar-Airbender, a predstave nijesam gledala baš odavno.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Ponovo i ponovo u Indiju, da obiđem drevne hramove i Tajland. Voljela bih da putujem i Rusijom i Kinom, bila sam jednom tamo i to je toliko ogroman prostor, pa bih željala da istražujem taj dio Evroazije. Na spisku su i Mongolija, Kazahstan, Turkmenistan i Tibet, takođe Fiji su još na listi. Mada, ideja putovanja na Mars mi takođe nije daleka.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Brze brodove.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Drugaricama i drugarima sve pričam, neki su i iz benda, neki su moji dugogodišnji prijatelji. Mada i majci pričam sve, pa je ponekad boli glava od moje priče.
Čemu se uvijek obradujete?
- Mom Miki, ljepoti i dobroti u čovjeku, novom ili starom mjestu koje posjećujem, ljekovitim izvorima, hramu.
Da li za nečim žalite?
- Ne.
Bez čega ne možete?
- Bez mojih zmajevih kristala.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinim se često, to je dio kulture.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da svi budemo srećni i da svi žive ne povređujući jedni druge.
Da mogu da stvaram muziku, filmove, spotove, da pišem pjesme.
Ova treća nije za javnost, a tiče se pjesme „Angel“.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Fizički, popela se na Kedarnath 17 km u jednom pravcu uz Himalaje koji su čudo, a potom i sišla u istom danu. Teško je proći kroz sva godišnja doba i sve vremenske prilike i neprilike u istom danu. Bilo je jako naporno, ali i beskrajno lijepo, oslobađajuće, nadahnjujuće.
A psihički je najteže bilo reći nekim ljudima u lice da griješe i da prave mnogo štete sebi i drugima oko sebe. Najteže se suprotstaviti demonskim energijama u čovjeku, iako to sa mnom lično nije imalo veze.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Isto kao i do sada. Živim kao da ću živjeti vječno i kao da mogu umrijeti sjutra. Mada bih sigurno više putovalai više se bavila humanitarnim radom.
Kako biste voljeli da umrete?
- Baš nikada nijesam o tome razmišljala, jer znam da Bog određuje sve za nas, tako da ne mislim na taj momenat života. To je nekako daleko duši koja je vječna. Svakako bih voljela da to bude u miru i sa divnom muzikom u nekom drevnom hramu, u prirodi, okružena dragim ljudima, cvrkutom ptica, žuborom vode.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Proljeće, vječno proljeće u duši, a u svijetu Bogova vidimo se ponovo.
