Svake godine u ovo vrijeme imamo priliku da vidimo sijaset tekstova, objava po društvenim mrežama, izjava, videa i ostalih napisa koji dovode u pitanje samobitnost Crnogoraca kao etničke grupe, crnogorskog jezika, crkve, istorije, identiteta, i sveka ostalog što nosi predznak crnogorski.
Što to stvara crnogorsku naciju i drži je na okupu da se ne raspadne? Što to čini Crnogorce Crnogorcima?
Svake godine su u tome sve više i više agresivniji i polako počinjemo da na djelu imamo obrise začetka nacističke ideologije uperene protiv Crnogoraca. Drugim riječima, budući da nismo nestali i raspali se sami od sebe kako je očekivano, već razvoj crnogorske nacije prelazi u čvrstu beton fazu, tako u određenim krugovima polako nadilazi želja da nas nema ili, da se bolje izrazim, da nas istrijebe.
Recimo, jedna srpska fejsbuk stranica je skoro objavila poobiman tekst u kojem se detaljno razvija plan uništenja Crne Gore i Crnogoraca. Eto, čisto za neupućene i sklone relativizaciji i priči ''neće oni'', ''to su pojedinci'' i slično. Za svaku katastrofu potreban je samo jedan ludak, a i gore i ođe ih ima na hiljade.
Svi ti napadi i pokušaji, odapete i ispaljene strijele nekome ko je Crnogorac čini da se i sam zapita o svom identitetu. Naravno, ni mene to nije zaobišlo, pa sam pokušavao sam sa sobom da odgonetnem pitanje ''što su to Crnogorci''.
U literaturama o nastanku nacionalnih država, etnosa i etničkih skupina i postojećim teorijama ovih pojmova, nema procesa koje je adekvatno primjeniti na crnogorski slučaj. Generalno su to forme vezane za Francusku revoluciju i ono što je ona nametnula većini zapadnih država. Međutim, Crnogorci su izvan svega toga i savremene teorije nastanka nacija ne mogu se primjeniti na njih, bez obzira na našu pripadnost evropskom kontinentu. Drugim riječima, mi smo unikat.
I onda čovjek počne da objašnjava tu unikatnost i sagledava činjenice, kako istorijske, tako i prirodne. Svaka etnička grupa mora imati tačku spajanja – uglavnom su to zajedničko porijeklo, jezik, u većini slučajeva i religija, prostor na kojem se obitava i ostale stvari koje jednu grupu drže na okupu.
Slično je i sa svakom porodicom, mojom i vas koji ovo čitate – imate ono što vas povezuje i drži na okupu. Država tj. etnička ili nacionalna grupa ne razlikuju se od toga. Međutim, kao što rekoh, ovo nije primjenjivo na Crnogorce.
Moderna analiza DNK porijekla Crnogoraca i njihovih haplogrupa pokazuje da je porijeklo crnogorskih plemena veoma raznoliko. Drugim riječima ima nas raznih, od onih koji su starosjedioci, preko Slovena, onih germanskog porijekla, keltskog, pa i nas čiji je pra-predak u ove krše došao neđe sa Grčkih ostrva. Kako je ko i kad dolazio nikada nećemo znati, ali činjenica je da smo pomiješani iz hiljadu djelova. Još jedna misterija je kako su Sloveni, budući da njihov gen ima relativno mali broj današnjih Crnogoraca, uspjeli da nametnu svoj jezik ostalima, ali vjerovatno ni na to pitanje nikada nećemo saznati odgovor.
Religija je još jedna stvar koja nije sveobuhvatna za sve Crnogorce. Ima nas većina pravoslavnih, ima nas muslimana i ima nas katolika. Ima nas i ateista i agnostika u skorije vrijeme, a vjerujem imaće nas i drugih religija kako vrijeme bude odmicalo. I to nije faktor koji utiče na naše jedinstvo i jako sam srećan zbog toga. Crnogorac je mio, ma koje vjere bio.
Što se pak tiče zajedničkog prostora, toliko smo mali, a toliko svaki prostor ima svoje osobenosti i karakteristike i unikatnost. Svako selo, svaka planina, svako brdo, svaka ravnica, svaki toponim je identitet za sebe. I u Katunskoj nahiji, Crmnici, Bjelopavlićima, Kučima, Drobnjacima, Plavu i Gusinju, Pljevljima, Ulcinju ili Kotoru... Sve je to svijet sam za sebe i priča sama za sebe i istorija sama za sebe, ujedinjenja u Crnu Goru i crnogorski identitet i crnogorstvo kao nadnacionalnu i nadvjersku ideologiju.
Crnogorci su nacija nastala oko ideala o slobodnom društvu koje se ne potčinjava nikome. Zbog toga je crnogorstvo inkluzivno i zbog toga Crnogorac može postati svako ko slobodu prihvati kao svoj životni cilj
I onda se postavlja pitanje, što to stvara crnogorsku naciju i drži je na okupu da se ne raspadne? Što to čini Crnogorce Crnogorcima? Što je taj kohezivni faktor koji sve spaja, privlači i drži zajedno kroz vjekove i stalno dodaje i dodaje i čini tu tvar većom? Po mom mišljenju to je ideja. Ideja oko koje se vrijedi okupiti i držati i za nju život dati. To je sloboda!
Crnogorci su nacija nastala oko vjekovne ideje i ideala o slobodnom društvu koje se ne potčinjava nikome. Zbog toga je crnogorstvo inkluzivno i zbog toga Crnogorac može postati svako ko slobodu prihvati kao svoj životni cilj.
Sloboda je okupljala kada se borilo protiv Vizantijske vojske na Tuđemilu 1042. godine. Sloboda je okupljala kada se Stefanica Crnojević borio protiv srpske despotovine i na sastanke pozivao Brdska plemena.
Sloboda je okupljala kada je Petar I sveti vodio bojeve nakon kojih su Crnoj Gori pristupili Bjelopavlići i Piperi.
Sloboda je okupljala i kada su se selo po selo i planina po planina priključivali drugi i postajali Crnogorci. Svojim izborom. Sloboda okuplja i sada.
Niko nikoga ne ćera da bude Crnogorac, kao što ih ćeraju da budu neki drugi narodi u Crnoj Gori. Stvar je u tome što niko nikoga ne može naćerati da bude Crnogorac, jer bi to značilo da taj neko nije slobodan u svom izboru, pa samim tim ni ne može biti Crnogorac.
Sloboda je krajnji cilj oko kojeg se Crnogorci okupljaju, žive i umiru. Zato sljedeći put kada neko pokuša da vam spočita postojanje crnogorske nacije, samo ga priupitajte da li doma još uvijek čuvaju lance kojima su mu bili svezani preci, jer toga kod nas nema.
