Nijesu ga Crnogorci izmislili ali ga jesu, posljednjih par godina, do korica izlizali. Narativ: “Nije moja vlada“, „Nije moj premijer“... I nije bilo nimalo teško prihvatiti taj javni biljeg i otkloniti se od premijera koji pomjera planine, mrtve duše i pune čaše, ili njegovih ministara koji bi najveći pogrom od Drugog svjetskog rata da relativizuju, ili ministarke koja iz inata Hipokratovu zakletvu zamijeni sa Hipokritovom, a mrtvi neke se broje.
Ne bi trebalo ni pominjati kako je bio refleks zdravog uma, dio lične higijene i mentalnog zdravlja negirati ovog malog ali tehničara... Dio je to legitimne, mirne i građanske pobune protiv onih koje je ono Andrićevo zlo vrijeme dovelo da „pamet zaćuti, a budala progovori“, dolaze tako ta vremena u nekim samo njima znanim razmacima… Dođu, otruju, okrnje, ali opet ne unište jer „život je neshvatljivo čudo koje se stalno troši i osipa, ali ipak traje i stoji čvrsto kao na Drini ćuprija“. E, pa i Crna Gora će tako! Valjda.
Nego, kao što napisah, građanskije pobuniti se i negirati političke predstavnike i visoke državne službenike ukoliko oni negiraju građansko, ali kako se zove kada visoki državni službenici negiraju dio svog naroda i u prenesenom smislu svi uglas kliču: „Nije moje Cetinje“
Zbog čega Cetinje
Moram ovdje napraviti mali istorijski brejk zbog onih koji istoriju uče na TikToku od Rakovića i sličnih, istinom neometenih, koritara.
Dakle, Cetinje je grad koji nikada nije pogriješio. Cetinjani, i kada su bili u manjini opasni i kasnije u većini ponosno, nikada nijesu omanuli u političkom, društvenom i građanskom refleksu.
Cetinje je jedini grad u Evropi koji i dalje demonstrira protiv okupacije Rusije na Ukrajinu. Cetinje je jedini grad u bivšoj krvomutnoj SR Jugoslaviji koji se izvinio sramnom napadu na Dubrovnik. I ne manje bitno, na Cetinju postoji jedan mali dvorski trg koji je kao i svi trgovi na svijetu pogodan za okupljanja i druženja, pogodan za slavlja, ali i za tugu.
Nakon jedne od najbitnijih bitaka, u bojevima prepunoj istoriji Crne Gore, na Grahovcu, toga 1. maja 1858, kada je stigao glas od vojvode Mirka Petrovića o velikoj i značajnoj pobjedi, narod se na trgu okupio i počeo slaviti crnogorsku slobodu. Među njima je bila i Ćetna Petrova Jovović, majka Rama, popa Luke, popa Mila i baba Novaka Ramovog.
Tokom slavlja stiže glas do knjaza o tome ko je poginuo na Grahovcu i on odmah, u znak žalosti, prekide slavlje.
Ćetna Petrova zaviče iz kola:
"Što prekidaš veselje, gospodare?"
"Izginuli su nam Crnogorci, Ćetna. Ranjeni su ti Ramo i Milo i unuk Novak, a pop Luka pogibe..."
"Pa zar zbog toga veselje da prekidamo? Nijesam ih rodila, gospodare, da umru na prijeklad, no da ginu za Crnu Goru. Ne lomi se turska sila bez pogibije junačke, paše se sabljama sijeku i topovi na handžar otimaju... Dođi, gospodare, pa sa mnom zaigraj u kolo..."
E, baš zbog toga trga i svakog krša u njega ugrađenog, koji priča po neku sličnu priču - to je Cetinje. Cetinje koje prkosi i traje i kada je teško u kolo zaigra, i od kojeg svaki izdajnik zazire i boji ga se.
Denacifikacija alatima dehumanizacije i dekontaminacije
A bojati se drugačijih i onih koje ne razumijete često vas može odvesti u neku vrstu fobije, a iz fobije prema drugačijim lako se stvara mržnja.
Šovinstička izjava viskokog funkcionera, demagoga pokreta Evropa Sad, Andreja Milovića o dekontaminaciji Cetinja izazvala je ono što bi trebala da izazove svaka slična šovinistička izjava.
Međutim, nijesu tu izjavu svi razumjeli na isti način, odnosno svi su je shvatili onako kako i samo može biti shvaćena. Čak je i njegov drug - predśednik iz ES tako shvatio, samo Milović misli da je „izvučen iz konteksta“. A koji je tačno kontekst doveo do ove situacije i masovnog odijuma ES prema Cetinju i Cetinjanima?
Prvi od PES-ovaca koji je ušao u otvoreni sukob sa prijestonicom je novoizabrani predśednik Milatović. On je kao ministar ekonomije pozvan da savjetuje svoga primijera kako da riješi probleme na Cetinju 5. i 6. septembra. Milatović je to uradio na ekonomski najprofitniji način, a i kako bi drugačije, i savjetovao, po priči drugara iz „gluve sobe“ da se desetak Cetinjana ubije kako bi se, valjda upoređujući sa sobom, ostali razbježali.
Da li je ova izjava autentična ne znam, kao što ne znam ni kako je „gluva soba“ najglasnije mjesto u državi, ali šta god bila istina, a nadam se da ova nije jer je monstruozna, malo ko mu je na Cetinju povjerovao da to nije rekao. Jedan dio mu je to na najpogrešniji mogući način i pokazao uoči predizbornog skupa. Na sreću, niko nije povrijeđen ukoliko izuzmemo povrijeđeni ponos Milatovića zbog džokejskih sposobnosti ličnog mu obezbjeđenja. I sve je kulminiralo odlukom da inauguraciju, uprkos dosadašnjoj tradiciji, premjesti sa Cetinja u Podgoricu.
117Za ovu svrhu je namjerno pojačan narativ o nekakvim bezbjednosnim razlozima iako niko u to ne vjeruje, ali odličan je momenat da posluzi svrsi, a to je getoizirati cijeli jedan grad i dio naroda. Do sada smo čuli sramne, ali srećom i loše, montirane priče o crnogorskim nacionalistima i ekstremistima, a ovo je samo nastavak tog plana. Dakle, Cetinjane i one koji misle kao oni treba dehumanizovati a kasnije će to sve ići svojim tokom dok ih ne nestane.
Izjava „iz konteksta izvučenog“ Milovića koji smatra da je DPS trideset godina kontaminirao Cetinjane i to, kako kaže, podjelama i mržnjom veoma je konfuzna i teško smisaono održiva.
Da vas neko pita a vi morate, onako na prvu, odgovoriti na pitanje koji grad je najmanje politički podijeljen u Crnoj Gori siguran sam da bi vam među prvima palo na pamet Cetinje. Dakle, nije podijeljeno. Pa šta je onda i čime je to kontaminirano? Na to je Milović dao odgovor u sljedećoj rečenici: „Uradićemo dekontaminaciju Cetinja... pa će njegovati crnogorsku istoriju onakvu kakva je ona“ i dalje, on smatra da je kontaminacija nastala zbog gašenja fabrika i pljačke DPS-a.
Dakle, da zaključimo - Milović smatra da Cetinjani protestuju protiv agresije Rusije na Ukrajinu zato što im je DPS ugasio „Košutu“ i „Obod“. A šta Milović lično misli o ratu u Ukrajini, istoriji Crne Gore i geopolitici možete čuti na youtubu. Da li je razlog ovih njegovih stavova pljačka DPS-a? Može biti, ali jedino ako je DPS opljačkao sve biblioteke, arhive i knjižare tokom proteklih trideset godina, za njegove antievropske stavove teško može biti krivo gašenje „Oboda“, osim ukoliko se nije školovao u frižideru, habitujući rusku zimu.
Koliko se god trudili ne može se izvući nijedan drugi kontekst osim onaj na koji je i mislio, a to je prevaspitavanje Cetinja i njegovih građana, kontaminaciju novih naraštaja „Putin Sad“ politikom i na kraju ostvarenjem krajnjeg cilja, dobro naučenog od mentora, denacifikaciju Crne Gore.
Milatović neće biti predśednik svih građana, on tako želi
Zbog čega Milatović nije podržao svog partijskog druga Milovića i zašto mu je onako lagano opalio packu nazvavši ga nesmotrenim?
Na pitanje da li će, iako je to u domenu krivične odgovornosti, biti partijskog zapošljavanja kada postane predśednik Crne Gore, Milatović je rekao da će biti. Pa ukoliko, ne trepnuvši, svjesno ide u kršenje zakona, ponašajući se upravo suprotno onome što je žestoko kritikovao u kampanji, zašto onda ne bi bio predśednik samo odabranom dijelu stanovništva?
Odmah nakon proglašenja izbornih rezultata predśedničkih izbora, Jakov Milatović je kategorički odbio da podnese ostavku na sve partijske funkcije u pokretu Evropa sad i na taj način pokaže demokratski kapacitet i makar deklarativno postane predśednik svih građana Crne Gore.
Milatović to neće uraditi ni po koji cijenu jer nije politički oportuno za njega ili, što bi prost narod rekao, nikako mu se ne isplati. On zna kako je, i uz kakve vratolomije došao do pozicije da bude predśednički kandidat ispred Evrope sad. U toj silnoj gimnastici se očigledno zamjerio nekim od drugara iz pokreta, međutim računao je da je bolje biti predśednik države nego li opštine, makar ona bila i Podgorica.
Ono što Milatović nije znao i na šta nije računao je rapidan rast podrše pokretu ES, koji ako se nastavi istim tempom može dovesti do toga da ES suvereno formira sljedeću Vladu. Na brzinu je pročitao Zakon o predśedniku i Zakon o Vladi i shvatio da, ukoliko prepusti partijske funkcije, može postati engleski kralj, protokolarni lik sa rokom trajanja od najviše pet godina. Zbog svega ovoga Milatović ne želi da prepusti partiju već pokušava da suvereno vlada i partijom i državom, partijski zapošljavajući i šta god drugo bude potrebno. Jednostavno rečeno - želi da postane crnogorski Aleksandar Vučić.
Jedini odgovor na koji ćemo morati sačekati još malo jeste da li će Spajići i Milovići pristati da budu Ana Brnabić?
(Autor je politikolog)
