
Pita me jedan prijatelj skoro, imam li kakvu ideju kako odbraniti crnogorski identitet. I mimo toga dugo sam razmišljao o tom problemu, i kako je moguće da smo ispuštili istorijsku šansu da izluđelu pučinu osvijestimo. Izluđelu, jer je Crnogorcima planski, sistematski i temeljno preko sedam decenija ispiran mozak. Da su nastavili još koju, zaboravili bi Crnogorci i kako se zovu i kako se prezivaju. Srećom, to je barem prekinuto, a do koje ure - od nas zavisi.
I skapirao sam jednu od glavnih grešaka. Nismo činjeli ništa da običnome narodu predočimo istinu, laži su bile jeftine, a često i besplatne. Kao davljenik koji se hvata za svaku slamku, tako se i običan čovjek hvata za spoznaje o sebi koje su mu dostupne. Naš je problem što je provajder tih spoznaja bila srpska crkva, razni kvazi istoričari i intelektualci i ostala plaćenička svita, a ne država Crna Gora.
Mi državu imamo upravo zahvaljujući Danilu i Mirku
Onda se dohvatimo priče o lažima i kako je moguće da je narod zagrizao sve to. Recimo, juče je bio Savin dan. Kad bismo pitali nekog od srpskih popova u Crnoj Gori da vam ispriča neku anegdotu vezanu za sv. Savu vjerovatno bi vam pomenuo i onu da je Sava na Balkan donio krtolu. I većina naših sugrađana koja je pohodila litije vjeruje u priču oko krtole.
Međutim, ona ne bi bila problematična da Sava nije umro 1236, a krtola prvi put na tlo Evrope stigla skoro tri stotine godina kasnije iz Amerike sa Kolumbom. Međutim, hiljadu puta ponovljena laž postaje istina, pa tako i ovo, i mnoge druge. Spisak je dug, trebalo bi mi deset knjiga da sve spakujem. Međutim, ovih dana je aktuelna ona stara dobra o takozvanoj ''pohari Kuča'' i ostalim lažavinama vezanim za viteškog knjaza Danila i njegovog brata, velikog vojvodu Mirka od Grahovca.
I opet, jeftini narativi i srpska crkva glavni su krivci za takvo stanje i mržnju među narodom po ovom pitanju. Recimo, prije deceniju i kusur, prodavala se jedna knjiga koja je hranila te laži, a koja nije imala nijedan poziv na istorijsku građu, već se isključivo bavila pričama „rekla-kazala“ i ostalim babologijama kojima su u tamošnjem taboru skloni. I prodavala se za dva ili tri eura, a vjerujem onamo đe treba, npr. među Kučima, dijelila i džabe!
Alo, zamislite knjigu o istoriji bez ijedne fusnote! To je bio projekat kreiranja neke nove istine i neke nove mržnje i novog razdora. I dok su sijači mržnje njihove nazovi knjige prodavali za euro ili dva ili tri, knjige profesionalnih istoričara iz Crne Gore nisu se mogle kupiti ispod trideset i više eura. I eto ti, narod se vodi logikom „daj šta daš“ i u državi u kojoj je školstvo katastrofalno, nije ni bilo moguće odbraniti se od takvih napada manipulacijama. Narod se morao neđe obrazovati i čitati, a crnogorska istorija je bila skupa, a babologije jeftine.
Naravno, ko gođ oće da zna, sazna ili nauči dovoljno mu je samo da upali vlastitu logiku i postavi sebi nekoliko pitanja. Recimo, i na srpskoj Vikipediji, jednom od glavnih oružja u posrbljavanju Crnogoraca (jer narod prosto ne želi da gubi vrijeme čitajući i učeći), stoji da je razlog takozvane pohare bila saradnja dijela Kuča sa Turcima i skadarskim pašom?! Jer očigledno niko od zagovornika priče o "pohari" ne postavlja pitanje zašto bi do toga uopše došlo. Jednostavno, širi se priča da je to urađeno bez ikakvog razloga, da se Danilo jedno jutro samo probudio i naredio "Mirko, idi da ubijaš Kuče!".
Dalje, u tom članku stoji i da je Mirkova vojska ubijala đecu i starce, a da su se muškarci i glavari bili sklonili u Skadar?! Stani sad, da li ovo ipak znači da je dio Kuča ipak sarađivao sa Turcima i odbijao da se pokori svome Gospodaru?! Da li ovo znači da dio Kuča nije htio da bude slobodan sa ostalom pravoslavnom braćom nego su insistirali da ostanu pod Turcima?!
Pamet u glavu plaćeni ''junaci'' i sijači mržnje
Kada ovo pomenete nekome iz Kuča, vjerovatno bi na vas nasrnuo fizički, iako se radi samo o istorijskim činjenicama i čistoj logici i zaključivanju. Dodatno, radi se o veoma malom i izolovanom dijelu kučkog plemena, ne cijelom plemenu kako je, nažalost, predstavljeno i kako se primilo među tamošnjim narodom. Niko npr. ne pominje da je bilo i Kuča koji su takvo djelovanje i izdajstvo njihovih saplemenika osuđivali.
Dodatno, pozivaju se na pisanja Marka Miljanova o tom događaju. Zanimljivo je pozivati se na čovjeka koji se u trenucima takozvane pohare nalazio na Cetinju. Marku nije smetalo to što se ''ubijaju žene i đeca njegovog plemena'' dok je uredno uživao u privilegijama na dvoru knjaza Danila. Marko se naprasno sjetio ''pohare'' tek kad je izgubio funkciju i vratio se u pleme. Da je Marko živio u ovo naše doba, vjerovatno bi sad kao bivši DPS-ovac bio perjanica Demokrata i po vas dan trućao o tome kako mu je bilo teško za vrijeme Mila.
Slična je priča i kod Bjelopavlića. Što mi reče jednom moj veliki prijatelj, od junačke i čestite kuće Boškovića, ''Alek, da je Danilo ubio đecu popu Ristu i svojoj sestri Jani, ne bi neđelju dana nakon toga dolazio na Orju Luku kod njih istih da iju i piju''. I to je istina, a sve ostalo su mitomanije, laži i namjera da se iz crnogorskog bića otcijepe Kuči, Piperi, Bjelopavlići i ostali. Da im se instalira da su Brđani totalno posebni, a ne Crnogorci, jer na taj način se pokušava lokalizovati crnogorstvo na podno Lovćena, što nikako nije istina.
Ovo je još jedan pokušaj da se posrbi što se posrbiti može, a negira postojanje crnogorske nacije. Svakako bezuspješan pokušaj, jer se ni iz jednog Kuča, ni Bjelopavlića ni Pipera ni Bratonožića ni Uskoka ni ostalih ne može iščupati crnogorstvo. Crnogorci su kao i svaki Katunjanin i ne mogu ni biti ništa drugo do Crnogorci.
Sve ostalo su laži i prevare na koje su neki pali, a pitanje je dana kad će im to iz mozgova iščiliti, jer svaka laž i prevara su kratkoga vijeka i ne mogu protiv Božijih i prirodnih zakona. Proradiće krv koja se vjekovima lila za crnogorsku slobodu i nezavisnost i za crnogorsko ime.
Danilo je za mene najveći vladar u crnogorskoj istoriji. Samo iz jednog prostog razloga, a to je jer je želio i htio da stvori DRŽAVU. Državu civilizovanu i normalnu i modernu i nezavisnu, a ne labavi savez divljih plemena koja su bila svojeglava i radila kako žele, klala se i svetila među sobom, pa i sarađivala sa neprijateljem a protivu braće.
Danas, njegove metode nam izgledaju surovo, ali to su metode vremena u kojem je živio. Ništa drugačije nije bilo ni u Britaniji, ni u Njemačkoj ni u Francuskoj, no i gore. Ni danas ne bi bilo ništa bolje, kada bi neko u vremenu rata prešao na neprijateljsku stranu, ili pak u vremenu mira odlučio da bojkotuje državu i njene institucije i sistem.
A mi državu imamo upravo zahvaljujući Danilu i Mirku. Kako i sam Danilo reče u jednom intervjuu - ''Moja zemlja nije torina raje koja traži čobanina, no u njoj živi slobodan narod, koji se ne moli nikome.'' Za Danila je svaki protivnik te slobode bio neprijatelj. I za mene je, a računam i za svakoga časnog i slobodoljubivog čovjeka.
Zbog toga je za mene Danilo veliki, kao i brat mu Mirko, taj spasilac moštiju svetoga Vasilija Ostroškog u kojeg se svi kunemo, i čije bi mošti bile spaljene ili bačene vukovima i vranama da ih raskubu po ostroškim stranama kao što se desilo sa moštima sv. Save.
I kako sad da nekome padne na pamet da se ukloni onaj velelepni i prelijepi obelisk sa sred podgoričkog trga, Mirkove varoši kako se vazda zvao taj dio grada? Obelisk posvećen crnogorskim herojima u oslobodilačkim ratovima protiv Turaka i njihovom pobjedonosnom vojvodi koji ih je predvodio!
Nije ta ideja ni zbog Mirka ni Danila ni Kuča ni nikoga drugog. Ta je ideja zbog onog natpisa da je isti takav spomenik srušen 1919. godine kada je ubijena i Crna Gora. To je ono što im smeta.
E, pa može samo da smeta. Gledaće ga još dugo. Oko njega se možemo sabirati, ali isto tako i staviti do znanja da ćemo ga braniti životima, pa po cijenu kolika gođ bila. Čisto da se zna. Pamet u glavu plaćeni ''junaci'' i sijači mržnje.