I, stigla je na sto još jedna ponuda. Daleko od očiju javnosti, kombinatorika političke scene došla je do faze "daj da završavamo posao", pa kako god. Najnovija projektovana većina se kreće oko 41 poslaničkog mjesta, a u njoj nema - Crnogoraca. Makar ne onih kojima je jasno da je Aleksandar Vučić crnogorski dzelat, Aleksandar Vulin "Himler Srpskog sveta", a istoričar Raković... Nus pojava neka, herpes politike "Kad se vojska na Kosovo vrati".
U takvoj vladi će odnos prema Temeljnom ugovoru biti "nije to naša priča", a "naša priča" neće biti ni popis stanovništa kao krunska faza jednog istorijskog procesa koji traje, u ovom formatu, makar vijek i po. Procesa legalizacije agresivne asimilicije Crnogoraca u Srbe po mjeri Vojislava Šešelja, u sopstvenoj zemlji, u vidu neviđenog pritiska zaposlenih u državnim firmama i onih koji će to tek postati.
"Nije naša stvar" ni problem militantne crkve fulirane oružjem, koja svako malo prijeti rušenjem groba Njegoševog i misionarski sprovodi kulturocid nad lokalnom kulturom. Naravno, neće to ni biti za nove ministre, a ni pitanje okupiranog manastira na Cetinju, niti metalne barikade za najljepšu priču suživota na Balkanu, na vrhu Rumije.
"Naša priča" neće biti ni pitanje krađe kulturne baštine, njeno rebrendiranje i serviranje kao hrana za apetite velikodržavne imperijalne gladi. To je apetit koji će se hraniti tuđim baštinama, istorijama, mitovima i legendama, sve dok građani Srbije ne dobiju političku alternativu koja će im umjesto grafita masovnih ubica ponuditi jasnu prozapadnu perspektivu i biznise umjesto zabluda. Do tada, Jovana Jeremić ostaće estetska i etička vertikala te zemlje, a mediteranska zemlja Crna Gora sužanj takve etnokičerajske stihije.
49To što građani prepoznaju taj pakao od sumorne stvarnosti, što o njemu razgovaraju ili ga makar prepoznaju, što preispituju strano tijelo koje gnoji u našoj kulturi i tradiciji, ostaće odraz postoslobodilačke izmišljotine "crnogorskog nacionalizma". Ali to neće biti "njihova stvar". Nije to dio "njihove borbe".
Svaki komentar, svaka kritika, svako preispitivanje političkih formacija koje su određene nacionalno, biće upakovane u crnogorski nacionalizam. A nema većeg straha jednog antinacionaliste od etikete nacionaliste. I tako dolazite opet do kolektivne šutnje đe će vas u prolazu, kad niko ne vidi, tapšati po ramenu i govoriti vam kako ste svijetlo u tami, dok će onaj koji se usudi reći: "Heej, stani, ovo nije u redu", ostati najlakša meta naspram moćnih centara moći.
Možete li tek zamisliti bilo koju od srpskih partija kako se suprotstavlja hegemonizmu naših komšija sa stavom "Mi jesmo Srbi, ali je Crna Gora naša domovina"?! Nemoguća misija iako bi trebalo da je tek podrazumijevajuća elementarna lojalnost svojoj zemlji.
I šta će na planu vrijednosti donijeti nova vlada? Ništa! Evropa sad kao stub novog političkog vala ostaće legalna i Zapadu prihvatljiva kamuflirana politika ZBCG. Bez snage i vizije da ovoj zemlji udahne život, optimizam i pokrene EU lokomotivu koja stoji već predugo. Toliko da se Vučić uveliko smije "dječijim prognozama njegovog "puppet kinga", predsjednika Crne Gore.
Hoće li takva vlada, u kojoj pitanje suštinskog suvereniteta zemlje neće biti "naša stvar" nijednom od njenih konstituenata, uopšte imati ikakve snage da promijeni podanički, sramotni, submisivni položaj Crne Gore u odnosu na Srbiju? Položaj u kom će prijetnje vojnog ministra i državnog vrha Srbije sudbinom Ukrajine kao odmazdom za priznavanje Kosova ostati otćutane na skoro pa svim formalnim političkim i institucionalnim adresama?
U međuvremenu Crnogorci, na margini najvažnijih dešavanja u Crnoj Gori, ratuju između sebe na svim mogućim adresama - od crkve, unutarpartijskih previranja i to najvećih partija, do suprotstavljenih centara moći.
U cijelom tom haosu, raštimovanom orkestru unutar suverenistickog bloka, jedan detalj "ispod radara" otvara moguće perspektive prognoza. Mehmet Zenka, jedini političar iz korpusa manjinskih naroda, koji je aktivno participirao van logike nacionalnog "nije naša borba" interesa, dao je podršku Spajiću.
Kada to uradi političar tog formata, iskustva i mudrosti, onda taj gest treba i pročitati!
Da li Spajić svoju vladu (po svemu sudeći) kratkog trajanja može iskoristiti za recept ponavljanja istorije? Iako biračko tijelo PES-a u ogromnoj mjeri podrazumijeva umivenu, našminkanu Crkva Srbije-Vučić-Vulin politiku, ima li ovaj buduči premijer sa raspolućenom partijom, hrabrosti i vizije da vodi državu u pravcu njenih interesa?
Po onome što je pokazao do sad, birajući za partnere sve samo ne one koji su na liniji odbrane crnogorskih nacionalnih interesa, takav scenario djeluje kao bajka.
Međutim, svaka politička izdaja Crne Gore, prije ili kasnije, bivala je ispravljena, a i kažnjena. Nekom čudnom inercijom pravde i upornošću istorijskog trajanja od cijelog milenijuma. Ostaje da vidimo ko je budući premijer?
Hoće li za njega aktivisti za očuvanje crnogorskog nacionalnog bića ostati "komite"? Hoće li i on biti tuđa politička igračka ili čovjek sa idejom (još samo da vidimo kojom)?
