Crnogorski karikaturista i slikar, Luka Lagator rođen je na Cetinju, gdje je završio gimnaziju i gdje i danas živi i radi. Po obrazovanju je ekonomista – 1969. godine diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Titogradu, današnjoj Podgorici. Iako nije imao formalno umjetničko obrazovanje, cijeli život posvetio je slikarstvu, karikaturi i stripu, izgradivši impresivan opus po kojem je prepoznat u Crnoj Gori i širom svijeta.
U njegovom ranom slikarstvu prisutni su uticaji nadrealizma, metafizičkog slikarstva i magičnog realizma, dok se kasnije sve više okreće ideji apsurda i položaju čovjeka u savremenom svijetu.
Učestvovao je na brojnim likovnim kolonijama, izložbama i studijskim putovanjima. Boravio je u Španiji 1977. i Italiji 1988. godine, a 1984. radio je u Cité Internationale des Arts u Parizu. Najširu međunarodnu afirmaciju stekao je kao karikaturista, posebno na svjetskim konkursima i festivalima.
Dobitnik je više od 140 međunarodnih nagrada za karikaturu i dvije za slikarstvo, a dva puta je svrstavan među top 20 svjetskih karikaturista. Velika nagrada „Zlatni Pjer“ 1998. godine bila je jedna od važnih prekretnica u njegovoj karijeri.
Lagator je imao 29 samostalnih izložbi slika, 30 samostalnih izložbi karikature, oko 200 kolektivnih izložbi slika i više od 500 izložbi karikatura širom svijeta. Izlagao je, između ostalog, u Parizu, Minhenu, Štutgartu, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Podgorici i na Cetinju.
Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1978. godine, bio je među osnivačima Udruženja karikaturista Crne Gore, a član je i Matice crnogorske i bivši predsjednik njenog Ogranka na Cetinju. Dobitnik je Trinaestojulske nagrade, Povelje „Ivan Crnojević“, Trinaestonovembarske nagrade, Ordena rada sa srebrnim vijencem, „Zlatnog Pjera“ i brojnih međunarodnih priznanja, a nosilac je i statusa istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.
Jedan od najprepoznatljivijih motiva njegovog stvaralaštva je Sizif, simbol čovjeka koji neprestano pokušava da savlada prepreke. Godine 1997. taj motiv pretvorio je u performans u okviru programa „Budva – grad teatar“, kada je iz Budve nosio veliki kamen do vrha Lovćena, na oko 1.749 metara nadmorske visine. Performans je bio povezan sa njegovim kratkim umjetničkim filmom „Sizifov put“.
Važan dio njegovog opusa je knjiga „Karikature“, koju je 2020. objavila Matica crnogorska, sa izborom od 78 nagrađenih i 148 selektovanih karikatura nastalih na međunarodnim konkursima od 2008. do 2020. godine. Njegove novije karikature i dalje se bave savremenim problemima čovjeka i društva, dok velika monografija objavljena 2026. godine potvrđuje obim njegovog višedecenijskog rada.
Cetinje ostaje jedna od njegovih trajnih umjetničkih tema, iako je njegov rad odavno prešao granice Crne Gore. U osnovi njegovog stvaralaštva je uvjerenje da umjetnost ne treba samo da zabavlja, već da postavlja pitanja – o čovjeku, društvu i svijetu u kojem živimo.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezazleni, naivni i dječji pogled na svijet.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što, ipak, nijesam sasvim odrastao.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pravilna orijentacija u prostoru i vremenu. Često sam bio u prilici da kažem: „Ljudi, a jesam li Vam rekao?”
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To što sam često smatrao da sam najgori.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost!
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Nesalomljivi“- Osamdeset prvi dio. John Malkovich.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- “U romingu sam, zovi kasnije!“
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nemojte zamrzavati! Osvježava, a ne goji.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da lako uzletim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Nijesam baš za jednodnevne aranžmane, ali kad bih mogao bio bi to neko „mlad, lijep i nenaoružan“.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Praktikujem onu božju: „Šest dana radi, a sedmi odmaraj!“
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “My name is Luka“- song, Suzanne Vega.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Zekova „Biblioteka ćutanja“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Kako kaže Andrea Bocelli: „Con Te-PARTORO... peasi che non ho mai veduto...“
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ono najveće i ono najmanje: voz i trotinet.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nema toga!
Čemu se uvijek obradujete?
- Ljepoti i sreći!!!
Da li za nečim žalite?
- “Hej, žalim, žalim...“ Međutim, spisak, ipak, nije veliki.
Bez čega ne možete?
- Nikako ne mogu bez onoga bez čega se ne može.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Zaista se ne sjećam. Ali evo, sad se izvinjavam svima koji su od mene očekivali bolje i više!
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Nijesam čovjek od tri želje, ali, evo, zlatna ribice učini da: 1. Budem zdrav i živ! 2. Budem živ i zdrav! 3. Da svi moji mili i dragi budu: zdravi, živi i srećni!!!
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Moj performans „Sizifov put“ (u pozitivnom smislu) i ponešto što nijesam uradio, a mogao sam (u negativnom smislu).
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ništa me ne pitajte. I sami znate kakav bi to „provod“ mogao biti.
Kako biste voljeli da umrete?
- Volio? Nikako! Ali, kad se već mora – lako.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- E, vidite, o tome nijesam razmišljao. Ali, interesantno. Ako Vas i dalje ovo bude interesovalo, potražite nekada moj grob, možda ćete tamo i naći odgovor na ovo pitanje.
